"Stalno mislim o plavim očima i savršenom osmjehu. I svaki put kada me poljubi u obraz ili u čelo kroz mene prođe milijun trnaca. Shvatila sam da obožavam one njegove čvrste zagrljaje. Svaki put kad me tako zagrli osjećam se sigurnije."
●●●●●
"Ostav...
Vani je ogromna oluja i već 3 sata sjedim u vražijoj zračnoj luci čekajući da se oluja smiri kako bih mogao za Zagreb. Zašto se baš danas moralo nebo srušiti na zemlju? Zašto? Iznervirano prođem rukom kroz kosu. Pokraj broja mog leta na velikom ekranu piše da će se krenuti za 2 sata kada se oluja smiri. Super. Kako da ja stignem na vrijeme na feštu za novu? Odustajem od svog tog silnog živciranja. Sada je 8 sati, u 10 ćemo krenuti, zapravo možda i pola 11 dok se sve to ukrca, nekih sat vremena putovanja i dok dođem u Zagreb do kuće ostavit stvari i sve. Iskreno se nadam da ću stići prije ponoći. Uzimam mobitel u ruke i odlazim na Instagram. Nema ništa zanimljivo. Osim jedn slike koja mi je zapela za oko.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Ovo je totalna istina. To ću i učiniti. Dvije minute savršenstva, savršen kraj godine i savršen početak.
●●●●●
Bella's pow.
"Eniii ja ću plakati!"
Derala sam se Eni u uho preko mobitela.
"Zašto pobogu Bella?"
"Zato što zbog jebene oluje Mihael još nije krenuo iz Berlina za Zagreb i zato što sad nemam blagog pojma kako ću doći na feštu."
"Ajde ideš sa mnom i gotova stvar. U čeme je problem?"
"Pa trebala sam ići s Mihaelom!......No dobro ajde, vozit će nas moji. Budi u 10 spremna. Poslat ću ti poruku kad krenemo."
"E to je moja cura. Hajde sad spremaj se i vjerujem ja da će Mihael stići prije ponoći."
"Ideeem, vidimo see, pusa."
"Pusaa."
Poklopila sam joj te se krenula šminkati. Nosim crnu šljokastu haljinu, tamno plavu torbicu i štikle. Začudila sam sama sebe sa štiklama.
●●●●●
Mihael's pow.
Uspio sam stići do kuće točno u pola 12. Taksijem sam došao do kuće i rekao taksisti da me sačeka dok ostavim stvari kod kuće. Brzinom munje sam uletio u kuću pozdravio se s Azrom i ostavio kofere u hodniku. Nabrzinu sam uletio u wc popišao se, oprao ruke te mokrim rukama malo poriktao kosu. Brišem ruke te uzimam dezodorans i našpricam se. Brzinom munje izlazim iz kuće te ju ključam i ključ stavljam u džep traperica. Ulazim u taksi i vozaču govorim adresu te da se požuri.
Pred kuću u kojoj se fešta održava sam stigao 5 minuta do ponoći. Moram se jebeno požuriti kako bih je našao. I najgore od svega je što je promjenila izgled svoje predivne duge smeđe kose i opće ne znam kakva joj je sad kosa. No znam da nosi crnu haljinu, tamno plave štikle i torbicu, slikala mi je odjeću. Ulazim unutra i zapuhuje me val vrućine i miris alkohola. Svi su većinom mrtvi pijani ili na pola. Gledam po podiju hoću li ju igdje ugledati, ali umjesto nje ugledam Eni te odem do nje.
"Hej Eni, gdje je Bella?
"O bok Mihaele uspio si doći, a Bella, hm, mislim da je otišla kod stola sa pićem natočiti si nešto. Brinula se za tebe i mislila je da nećeš stići i tužna je i bježi ju traži dosta mog brbljanja!"
"Hvala Enii!"
Okrenem se prema stolu s pićima koji je na suprotnom dijelu prostorije te se krenem provlačiti između ljudi. Pogledam na sat još dvije i pol minute. Došao sam do stola i gledam oko njega te ugledam curu u crnoj haljini i plavim štiklama sa relativno kratkom kosom i tamno plavim ombreom. To je Bella. Čim sam je prepoznao srce mi je počelo ubrzano kucati. Predugo se mi nismo vidjeli. Bila mi je okrenuta leđima. Prišao sam joj i zagrlio ju s leđa. Naslonio sam svoju glavu na njeno rame te usne stavio kraj njenog uha.
"Onu sekundu kada se okreneš prema meni znaj da ću te poljubiti i to će biti točno u 59, prije odbrojavanja. I neću te prestati ljubiti do 12 sati i 1 minute. Znaš zašto?"
Osjetio sam kako se naježila na moj glas i nasmješila.
"Zašto?"
"Zato što ću tako imati najbolji kraj godine i najbolji početak Nove godine."
"Čini se da nisam jedina koja je vudjela tu sliku na Instagramu."
"Šuti i ne kvari trenutak."
Nakon moje izjave oboje smo se nasmijali.
Pogledao sam na sat, 23:59 je. Još malo pa će odbrojavanje.
"Nadam se da si spremna, ovaj put znaš sto te čeka. Prvi put nisi znala."
Samo se nasmješila na to. Podignuo sam glavu s njenog ramena te je polagano okrenuo i uzeo joj čašu iz ruke te ju stavio na stol. Njene ruke sam uzeo u svoje i prvo sam njih poljubio a onda ih stavio oko svog vrata a nju sam jednom rukom zagrlio oko struka i približio ju sebi dok sam drugu stavio na njenu glavu, točnije lagano sam je uhvatio za bradu kako bi joj podignuo glavu taman onoliko da dođem do njenih usana. Srce mi je opet počelo luđački kucati. Približio sam svoju glavu njenoj i spojio naše usne. Trnci su mi prolazili tijelom ko ludi. Polagano sam ju ljubio. Nije se baš znala ljubiti, ali oponašala je moje pokrete usnama i osjetio sam da je opuštena, i svakako je bilo bolje nego ono prije nego sam morao ići za Njemačku. Ruku koja je bila na bradi sam prebacio na njen zatiljak te malo ubrzao poljubac. Osjetio sam kako se opet naježila, a s njom i ja. Mogao bih ovo malo produbiti. Ne želim joj uvaliti jezik sada ali samo ću jezikom dotaknuti njene usne. Polagano jezikom pređem njenim usmama na što osjetim kako se nasmješila. Tek sam sad shvatio da je odbrojavanje gotovo i da je stogla nova godina, ali nisam htio prekinuti poljubac. Ne još. U trbuhu su mi plesale kojekakve vile a kolovođa im je bio Petar Pan i osjećao sam se tako spokojno i napokon mirno nakon duuuugo vremena. Bio sam zahvalan Bogu što sam živ uspio doći tu gdje jesam. I zapravo se upravo čudim sam sebi jer sam to uistinu uspio. Polako se odvajam od Belle jer mi ponestaje zraka a vjerujem i njoj. Spuštam ruku na njen struk tako da su sad obje ruke na njenom struku i naslanjam svoje čelo na njeno.
"Sretna ti nova godina Bells."
Otisnem još jedan kratki poljubac na njenim usnama te se nasmješim.
"I tebi isto Miha."
Ovog puta je ona ostavila kratki poljubac na mojim usnama i time me iznenadila. Nesmješio sam se još više te kutom oka zraknuo da kraj nas stoje dvije čaše šampanjca. Nerado se odvojim od Belle te uzmem čaše u ruke i nasmijem se natpisu na papiriću kraj čaša; "Za golupčiće". Jednu čašu sam dao Belli a drugu sam ostavio sebi.
Ljudi moji, ovo je predzadnji nastavak. Onaj prošli je pun nekih grešaka i možda t sad ispravim. Prešlo mi je u naviku ostajat budnom do kasno, počela sam govorit da bdijem hahha. Uglavno evo nastavak je tu, nadam se da vam se sviđa, sljedeći ne znam točno kad će izać ali vjerujem da bi moglo bit sutra i to to. Priča gotova i prije nego što sam mislila.
