Goalkeepers

Chapter 16

Mihael's pow

Nisam htio ići u njenu sobu bez nje iako jako dobro znam gdje je. Čekao sa nju da idemo skupa. I dalje se divim tome kako uspjeva na nogometu tako dobro braniti a visoka je metar i 65 cm ili nešto maaalo manje. Ja imam metar 80 i naspram nje sam ko div. Ali to mi je jako slatko. Je da će biti malo teže kad ju budem morao poljubiti no što je tu je. Da mogu već sada bi ju poljubio, dok je ovako slatka u batman piđami i nekim ludim papučama ili šta god to je. Došao sam do nje u piđami, obukao sam samo jaknu po piđami i na noge nazuo papuče. Ko ga šiša ionako smo u istoj ulici. U sobi je bila upaljena noćna lampica koja je bacala laganu svjetlost po sobi. Ne pre jako ali dovoljno da se sve vidi.

"Imaš tu čast odabrati koju ćemo igru igrati, ali samo zato što su sve igre na ovoj polici a ja ako ih mislim dohvatiti moram uzeti stolicu. I molim te nemoj Twister, za njega nam treba netko ko će vrtjeti kazaljku za boje i sve šo treba tamo."

Kada je završila svoj mali govor pogledam koje sve igre ima, za oko mi zapne Monopoly, njega obožavam. Pružim se do kutije u kojoj je Monopoly te ju spustim i pružim Belli. Ona kutiju odnese na svoj krevet koji je na svu sreću onaj veliki, skoro pa bračni tako da imamo dovoljno mjesta. Uzmem čašu sa sokom i otpijem gutalj, uzmem kutiju s domaćicama koju otvorim te odem do nje na krevet. Već je sve napravila i spremno je za igru.

Pogledao sam na sat, bilo je pola 5, igramo treću partiju monopolya, u prvoj sam ja pobjeduo a u drugoj ona, treća je za sad nerješena i mislim da nemam više snage za igru. Pojeli smo sve što je donesla u sobu a bome i popili, sad sam se vratio s wc-a i Bella je otišla poslje mene na wc. Legao sam na njen krevet uopće ne razmišljajući o monopolyu već o tome kako mi se užasno spava. Stavio sam glavu na jastuk i zaklopio oči. Ubrzo sam i zaspao.

●●●●●

2 tjedna kasnije

Bella's pow.

U ova dva tjedna kao da nisam svoja. Stalno mislim o plavim očima i savršenom osmjehu. Nisam ni slutila da će mi se to dogoditi, no ipak je. Od onog jutra kad je prespavao kod mene nakon što smo se pomirili se tako čudno osjećam kad mi se približi. I svaki put kad me poljubi u obraz ili u čelo kroz mene prođe milijun trnaca. Shvatila sam da obožavam one njegove čvrste zagrljaje. Svaki put kad me tako zagrli osjećam se sigurnije. U njegovom društvu zaboravim na školu, mobitel, probleme, zaboravim na stvarnost, tada mi je bitno samo pričati, glupirati se i zajebavati s njim. Obožavam gledati u te plave oči. Imam osjećaj kao da mu kroz te oči vidim u dušu i ako dovoljno dugo gledam u njih ću moći vidjeti sve što on vidi. Prije pet ili šest dana nam je bilo jako dosadno pod satom pa smo se gledali u oči da vidimo tko će duže izdržati a da se ne nasmije. Pa gledali smo se cijeli sat tako, da nije zvonilo saznali bi pobjednika, no onda smo se neki dan sjetili toga pa smo kod mene kod kuće ponovno išli s tim gledanjem. Zna se tko je pobjedio, ipak sam ja majstor ozbiljnosti kad ne treba. Kladili smo se da onaj tko izgubi plaća piće tako da smo nakon toga išli u naš najdraži kafić na vruću čokoladu. Uživam u svakom trenutku provedenom s njim, bilo u školi, u slobodno vrijeme ili na treninzima. Za 3 dana mu je rođendan i nisam znala što bi nu poklonila pa pošto smo oboje nogometaši sam se s trenerom dogovorila kako da dobijem ključeve od stadiona na Maksimiru i on mi je sredio da za 3 dana u 11 navečer imam stadion prazan za nas dvoje. Ipak smo mi golmani, nogometaši, Dinamovci i mi se moramo držati skupa na našem Maksimiru. Jedva čekam. A do tada još se moram pobrinuti oko nekih sitnica to jest što ćemo raditi do 11 sati jer ga moram odvesti na stadion tada a prije toga ga vodim na kolače u "cookie factory" i onda u park na Maksimiru i tamo ću mu svezati maramu oko očiju i voditi ga do stadiona da tamo malo nogometa 1 na 1 bacimo, golman protiv golmana.

●●●●●

Mihael's pow.

Ova cura nije normalna, ja znam da je meni danas rođendan ali ovo stvarno nisam očekivao. Luda je. Odvela me je u park na Maksimiru i dok smo sjedili i pričali na našoj klupici je stalno pogledavala na sat. I samo odjednom je iz džepa jakne izvukla onu masku za spavanje, gledao sam kog vraga izvodi i onda mi je stavila tu masku na oči i zamolila da ju ne diram. Još po toj maski kroz koju ništa ne vidim je zavezala nešto, pretpostavljam maramu il tako nešo i sad me uzela pod ruku i voda me po gradu nekuda. Ne znam kud idemo jer ne vidim, znam samo da me ona drži i da joj vjerujem, ali isto tako izgaram od želje da vidim kud me vodi.

"Stani."

Nakon dugog hodanja napokon negdje stanemo. Nadam se da će mi uskoro skinuti povez s očiju. Čujem zveckanje nekakvih ključeva, koji vrag. Opet osjetim njenu ruku kako me hvata.

"Ajde, hodaj."

Opet krećemo nekuda, ona me vodi.

"Pazi stepenica, silazimo prema dole."

Pripremam se na stepenicu i kada osjetim da je ona sišla tu jednu stepenicu spustim se i ja. I tako hodamo i dalje i onda osjetim travu pod nogama. Koji kurac? Kojom logikom sad stojimo na travi a prije minute smo bili negdje u nekoj prostoriji. Još uvijek hodamo.

"Evo nas, možeš stati. Ja ću ti sada skinuti povez s očiju."

Osjetim kako staje iza mene i odvezuje maramu, a zatim staje ispred mene.

"Zažmiri."

"Okej."

Skida mi onu masku za spavanje.

"Sada možeš otvoriti oči."

Polagano otvaram oči i trepćem da se naviknem na količinu svjetlosti s obzirom da sam vjerujem pola sata žmirio. Kada shvatim gdje smo ostanem bez teksta, ne vjerujem da nas je dovela na Maksimir, na Dinamov stadion. Iako oboje igramo za Dinamo, rijetke su situacije da na stadionu imamo treninge, samo one bitnije utakmice i to je sve, a sada, sada smo nas dvoje sami na ogromnom Dinamovom stadionu. Ova cura nije normalna definitivno. Sve više mi se sviđa kao takva. Prebacim pogled na nju i poželim je poljubiti, u medene usne, ali umjesto u usne poljubim je u čelo izazivajući da se lagano strese.

"Hvala ti Bella. Ovo mi je najbolji rođendan na svijetu."

Zagrlim ju i još jednom poljubim u čelo. Ona se nasmješi te mi uzvrati zagrljaj.

"Zaslužuješ sve ovo, ipak ti je rođendan i ovo je na neki način zahvala što provodiš skoro svo slobodno vrijeme sa mnom."

Nasmješim joj se i još jače ju stisnem u zagrljaju, ona učini isto i onda se lagano odgurne i krene prema jednom od golova, onom ispod sjevernih tribina.

"Dođi."

Pozove me te krenem za njom. Kraj gola ugledam nogometnu loptu i shvatim što to znači. Odem do lopte i šutnem je prema Belli. Nakon toga smo nastavili igrati nogomet 1 na 1, kad nam je dosadilo smo tehnicirali i na kraju se jednostavno dodavali s loptom.Toliko smo se smijali i glupirali. Ovo mi je definitivno bio najbolji rođendan ikad.

Pa pošto mi se neda čekati sutra a upravo sam dovršila ovo poglavlje odlučila sam ga objaviti jer zašto ne?

Pomalo mi se čini dosadno no što je tu je, sljedeće poglavlje vjerujem da će biti mnooogo zanimljivije. Barem meni je heh.

❤❤❤❤