Huh, večeras mama i tata dolaze kući. Kuću sam počistila jučer prije nego je Mihael došao. Danas sam zvala cure da dođu k meni. Dosadno mi je samoj kod kuće, nemam što raditi, nemam s kim pričati. To je živi užas. Sinoć nisam mogla spavati, nisam znala što više da radim od sebe pa sam ko idiot slala Mihaelu poruku da me zove jer mi je dosadno. I da, naravno da me je nazvao i pričali smo do 4 sata ujutro, možda je već bilo i pola 5, ne sjećam se. Jučer sam zapravo cijeli dan provela s njim. Prvo sam ga zvala k sebi na ručak s izlikom da ne volim jest sama, a zapravo sam samo htjela da se družimo. Sinoć je rekao da sreća što živimo u istoj ulici pa ubuduće može doći k meni kada mi je dosadno. Idiot. Čini se da njemu baš paše druženje sa mnom.
Iz razmišljanja me trgnuo zvuk otvaranja vrata, to su bile cure. Eh super. Idem pred njih u hodnik.
"Hej mala."
Rekla mi je Marija. Uvijek me zove mala, zapravo, Marija nas sve zove "mala". Prišla sam ju i zagrlila.
"Bok i tebi."
"Heloo Belloo!"
To je bila Eva. Luda je. Svaki put me nekako drugačije nazove. Prišla sam i k njoj te ju zagrlila.
"Hej."
I na kraju, došla sam i do Eni i zagrlila ju.
"Heeej!"
Rekle smo obadvije u isto vrijeme pa smo se sve četiri počele smijati.
●●●●●
Umjesila sam smjesu za palačinke i Eva ih je pekla. Da znam,one su kod mene došle u goste. Ali ja njih ne štedim, a bome ja njih ni ne smatram gostima. Ionako su već 100 puta bile kod mene. U početku sam im ja donosila sve, ali više ne. Znaju gdje im stoji sve i same se poslužuju. Čak sam jučer Mihaelu dala da reže kruh, a to je bilo svega deugi put da je kod mene.
"Hej Bella.."
Poviče Marija.
"Što si ti radila jučer? Mislim, znam da nema tvojih da dolaze večeras, ali ti da si bila cijeli dan sama, nemoguće."
Upss, nisam im još rekla da sam bila s Mihaelom cijeli dan.
"Paa, ovaj. Nisam bila sama."
"S kim si bila?"
Upitala je Eva kraj mene.
"Znam ja s kim je bila, 100% sam sigurna u to."
Počela je Eni.
"No, hajde reci nam s kim je Bella jučer bila."
Ponovno se Marija derala iz kuhinje.
"Ako pogodiš s kim sam jučer bila, ispričat ću vam svaki i najmanji detalj, možda čak i demonstrirati neke dijelove."
"Ohohooo"
Sve tri su rekle u glas.
"Pa, mislim da je logično da si bila s Mihaelom, ionako se cijeli tjedan sve nešto oko njega vrti."
"Bingoo!"
Sad sam se ja počela derati i trčati kroz kuću. Točnije van iz boravka, u hodnik pa iz hodnika u kuhinju i natrag kroz kuhinju, blagavaonivu i u boravak. I na kraju sam se bacila na kauč. Cure su se smijale mojoj reakciji koja je nastupila iz ne znam kojeg razloga ali okej. Smijala sam se i ja s njima.
"Pa, mala, čini se da nam imaš puno toga za pričati. Eva, daj napravi nam topli kakao i evo palačinke su gotove."
Dok je Marija još i Eni govorila što da napravi ja sam razmišljala odakle da im počnem pričati. Netko bi rekao pa od početka, ai ja ne znam gdje je početak. Mislim da ću početi od onog digovora da ću doći k njemu samo da ako on dođe k meni na ručak jer 'ne volim jesti sama' .
"Evo curke, navalite."
Došla je Marija s palačinkama i Eva a našim kakaima (Ako se tako piše). Uzela sam šalicu kakaa u ruke i usput ih grijala jer su bile užasno hladne.
"Pa, bolje da sama počnem nego da me vi nagovarate."
"U tome se potpuno slažemo s tobom."
Nakon što je Eni to rekla i sjela ispred mene na podu počela sam im pričati sve događaje od jučer. Počevši, kako kažu od početka. A kad sam rekla za ono da sam ga u pola 3 ujutro tražila da me nazove jer mi je dosadno i kako smo pričali do 4, pola 5 Eva me je prjekorno pogledala i rekla: "A čemu ti mi služimo? Okej, Eni relativno rano ide spavati, ali ja sam budna ponekad i do pola 6 ujutro. A ti zoveš njega da pričaš s njim umjesto s nama, koga duže znaš?" Pa djelomično je i u pravu, ali tada, u tom trenutku sam željela samo s njim pričati. Lijepo mi je u njegovom društvu. Od onih sat, sat i pol koliko smo sinoć pričali, sigurno sam se sat vremena smijala njegovim pričama. A pola sata sam ja njemu pričala i pokušavala ga nasmijati jer sam zamišljala onu rupicu na desnom obrazu koju ima kada se smije.
●●●●●
Cure su otišle prije pola sata i ja sam upravo oprala suđe. Hm, gdje je moj mobitel, nisam cijeli dan bila na njemu. Nadam se da me mama i tata nisu zvali. Ali da jesu pa da im se nisam javila zvali bi me na kućni da peovjere jeli sve uredu. Otišla sam na kat u svoju sobu, mobitel je bio na krevetu. Uzela sam ga u ruke i imala sam jednu poruku od mame i još 100 njih na whattsapu. Ne kažem da ih je 100 kao puno, nego doslovno 100 poruka i to od 2 razgovora. Koji vrag. Prvo sam pročitala maminu poruku u kojoj je napisala da će doći tek oko 11 sati. Okej, sad je 8, za 3 sata su oni kod kuće, taman dok se ja otuširam i operem kosu i pripremim sutra za školu. Otišla sam na whatsapp. Dva razgovora. Jedan ragovor je bila grupa za školski turnir, to mi se neda otvarati, a deugi razgovor je bio s Mihaelom. Poslao mi je 59 poruka. Luđak. Taman sam krenula otvoriti razgovor i pročitati poruke kad mi je zvono na vratima počelo zvoniti. Ma tko je sad. Sišla sam dole i otvorila vrata. Ispred mene je stajao Mihael s osmjehom na licu. Činio se sretan što me vidi.
"Ti očito ni jedan jedini dan ne možeš provesti bez mene otkako si tu ha?"
Upitala sam ga s laganim smješkom na licu. On se još više nasmijao.
"Pa čini se da ne mogu. No nisam zato došao, zabrinuo sam se jer mi ne odgovaraš na poruke cijeli dan i ne javljaš se."
Skoro pa sam se počela smijati, jedva sam se suzdržala.
"Pa nisi se trebao brinuti, mogao si odmah doći i pokucati na vrata. Cijeli dan sam kod kuće, ali su mi cure bile tu pa sam mobitel ostavila gore u sobi a mi smo bile dole."
Točno sam mogla vidjeti izraz olakšanja na njegovom licu. Čudak. Hmm, idem ga iznenaditi s nečime. Prišla sam mu bliže, još bliže. Toliko da su nam se tijela skoro dodirivala, ali bilo je malo razmaka. Osjetila sam njegov veući dah s mirisom mentola na svojoj koži kad sam mu bila tako blizu. Pogledala sam ga, bio je zbunjen, nasmješila sam se tim plavim očima i zagrlila ga. Onako čvrsto, a onda je i on mene zagrlio. Svojim velikim rukama me je obgrlio i čvrsto stisnuo, osjećala sam njegov vrući dah na vratu.
"Ovo je zato jer si se brinuo za mene."
Odvojila sam se iz zagrljaja i poljubila ga u obraz.
"A sad bježi ća jer se moram ići kupati i prati kosu."
Nasmijao se te je i on mene poljubio u obraz. Okej, zašto sam ja njega poljubila u obraz? Ah da, zato što sam ga namjeravala otjerati. Ups. Odmaknuo se od mene te krenuo prema izlazu iz dvorišta.
"Book Bella i vidimo se sutra."
"Bok Mihaele."
Mahnula sam mu i ušla u kuću te zatvorila vrata za njim i zaključala kuću. Mama i tata ionako imaju svoj ključ.
Žao mi je što nastavak nisam prije objavila ali danas sam sva u strci i zbrci i skroz sam zaboravila da je ponedjeljak tako da evo sad nastavka. Nije baš nešto pretjerano zanimljiv ali mora bit i takvih nastavaka.
Ostavite vote, može i pokoji komentar i nadam se da cam se sviđa priča. 😘😘
YOU ARE READING
Goalkeepers
Teen Fiction"Stalno mislim o plavim očima i savršenom osmjehu. I svaki put kada me poljubi u obraz ili u čelo kroz mene prođe milijun trnaca. Shvatila sam da obožavam one njegove čvrste zagrljaje. Svaki put kad me tako zagrli osjećam se sigurnije." ●●●●● "Ostav...
