Mihael's pow.
Ne znam što se to danas desilo sa mnom. Cijeli dan sam joj slao poruke, ali nije mi odgovarala. Počeo sam se brinuti, ne znam zašto. Znam je tek tjedan dana, zapravo, sutra ujutro je tjedan dana otkako se znamo. Cijeli tjedan sam bio s njom osim nedjelje. I nedjelja mi je bila najdosadniji dan u tjednu. Pomalo mi se sviđa ta cura.. Ili možda više od malo. Sudeći po mojoj reakciji kada mi je maloprije prišla onako blizu, jedva sam se suzdržao da ne napravim neku glupost. A onda, onda me je ona zagrlila, ostao sam zatečen, nisam znao što napraviti zbog svih onih trnaca po mome tijelu. Onda sam i ja nju zagrlio. Nekako sam se uspio smiriti i ostati pribran, bez trnaca koji ometaju moje funkcioniranje, ali naravno, ona je odlučila još nešto nepredvidivo napraviti pa me je poljubila u obraz. Znam da je to samo obraz, ali meni i njen najmanji dodir u zadnje vrijeme prouzroči trnce, a tek jedna pusa u obraz. Morao sam i ja nju poljubiti, morao sam.
●●●●●
Bella's pow.
Već je četvrtak, a kao da je jučer bio ponedjeljak. Uhh. Mihael je čini se čvrsto odlučio da će svaki dan ići samnom u školu i iz škole. Išli smo skupa i na onaj trening za školski turnir. Cijelu vrijeme mi šalje poruke i većinu slobodnog vremena se dopisujemo. Da, pomalo mi je to sve čudno, ali drag je. Eni sam rekla to s dopisivanjem, školom i školskim treninzima i naravno da je ona odmah rekla da to sve potvrđuje njene riječi("zapel je za tebe"). Ali ja u to baš ne vjerujem. Mislim da je bolje da budemo samo frendovi.
Danas nakon duugo vremena imam trening u Dinamu. Falili su mi ti treninzi i cure iz ekipe.
●●●●●
Petak je i tjedan gotov, napokon vikend da mogu malo odmoriti. Moji su danas opet otišli na selo i opet sam sama kod kuće. Ali vraćaju se u nedjelju. Danas bi mogla počistiti kuću tako da sam sutra i prekosutra slobodna.
"Diiingg dooong..."
Zvono na vratima me prestraši te se ja uspijem zaljati sokom. Uzimam krpu i krenem prema hodniku. Vrata su bila zaključana pa ih otključam i otvorim.
"Bok Bella."
Bio je to Mihael, s njim je bila i Azra. Odmah mi je prišla te sam ju počeškala po glavi dok me ona njuškala.
"Bok Mihaele."
Upravo sam se sjetila da na sebi imam bratovu majicu i tajice. Da, nisam nikoga očekivala. No sve bi bilo super da je ta bratova majica čista, a ne upravo zaljana sokom. U rukama sam imala krpu kojom sam brisala majicu. Mihael se počeo smijuckati. Mamlaz.
"Što se tebi desilo?"
"Ti!"
Procjedim i dalje brišući majicu, i da, i dalje smo stajali na vratima.
"Ja? Što sam to zgrješio?"
"Pozvonio na vrata, zvono me prestrašilo dok sam pila sok."
"Ou, sori, poznat sam po tome da znam birat trenutke."
"Da vidim."
Napokon sam prestala trljati krpom po bratovoj majici i prebacila krpu preko ramena.
"Hajde, ulazite."
Pozovem Mihaela i Azru da uđu u kuću.
"Da, bilo bi bolje da Azra ostane vani u dvorištu, ograde su zatvorene tako da ne može pobjeći, a i ljepše će joj biti vani. To jest, sad je već zamazana jako, tako da ako se još malo zamaže nema veze jer kad dođemo kući ide na kupanac."
"No dobro, daj ulazi više, smrznut ću se."
Mihael je ušao u kuću, odmah se na hodniku izuo i ostavio jaknu. Na sebi je imao crne traperice i bordo hoodie. Lijepo mu je to sve stajalo. Otišla sam u kuhinju i krenula sam brisati onaj proljani sok. Mihael me je samo promatrao. Obrisala sam kuhinjski pult i nogom(čarapom) sam prešla preko par kapi soka na podu. Mihael mi se nasmijao. Opet. Cijelo vrijeme je pratio svaki moj korak, točnije rečeno svaki moj pokret.
"Ti uvijek tako brišeš pod,ha?
Uputila sam mu neki čudan pogled, koji ni sama ne razaznajem.
"Ne, samo ako su količine minimalne, ako ima puno toga onda uzmem krpu iz ostave pa s njom obrišem. Zadovoljan?"
Nije ništa rekao nego mi je uputio osmjeh. Ughh. Uzela sam čistu čašu te i njemu natočila soka a svoju čašu sam samo nadopunila sokom. Krenula sam ih uzeti u ruke, ali Mihael me uhvatio za zapešća, nije stiskao, samo lagano.
"Pusti, ja ću ih odnjeti."
Nisam se prepirala i pustila sam čaše.
"Zapamti da je ova s ovim lubeničicama moja."
Da, moja čaša je imala na sebi naljepljene male kriškice lubenica. To mi ih je brat zaljepio kad smo se svađali čija je čija čaša jer su bile iste i nikad nismo znali čija je čija, tako, sada moja ima lubeničice, a njegova nogometnu loptu i sidro. Nisam Mihaelu dala bratovu čašu. Dala sam mu običnu, iako iste boje ko moja. O živote, o čeme ja prtljam dok mi je skoro stranac na kraju krajeva u kući. I dalje ga nisam upoznala i vidila kakav je, bar ne do kraja. Onaj dio koji sam upoznala činio mi se stvarno super. Nadam se da će tako i ostati jer mi se stvarno čini drag i brzo sam ga primila u život i sve ostalo.
"No, što je tebe dovelo k meni?"
Stavila sam čašu na stol i okrenula se prema Mihaelu. Sjedio je na fotelji do mene, a ja sam bila na kauču.
"Pa, ovaj. Moji su na tjedand ana otišli u njemačku sredit neke stvari oko starog stana i papira i prodat stan. Pa mi je bilo dosadno samome s Azrom. Pa smo išli u šetnju, i usput svratili k tebi."
Hmm
"A šta da mene nije bilo kod kuće i da su umjesto mene tu bili moji mama i tata, ili brat?"
"Ou, imaš brata? Pa zapravo nisam razmišljao o tvojim roditeljima i gdje su oni uopće?"
Ahhh
"Da, imam brata, zove s Edward i stariji je od mene 7 godina i radi na kruzeru što znači da, hm pa dolazi vrlo rijetko kući. A moji, oni su ošli k baki i djedu na selo, skoro svaki vikend su tamo."
"Aha, opa, brat ti ima 22 godine. Znači i ti si opet sama za vikend kod kuće?"
O majko mila
"Da, sama sam za vikend."
Odlučila sam prekinuti ovaj razgovor i upalila sam tv. Taman je počela serija Kako sam upoznao vašu majku. Gledali smo ju dosta dugo, vidjela sam da je Mihaelu vruće. Odjednom je krenuo skidati svoj hoodie. Molim boga da nije gol ispod. Srećom nije, imao je kratku majicu, tamno plave boje, ko ova na meni. Malo bolje san proučila tu majicu i shvatila da, pa da je ista ko ova na meni. Otišla sam do kuhinje i uzela mobitel. Upalila sam snapchat i nariktala prednju kameru. Sjela sam na svoje mjesto i nariktala kameru da u kadru imam Mihael, njegovu i svoju majicu.
"Hej, Mihaele, smješak!"
Brzo se okrenuo i ostao zaprepašten.
"Čekaj!"
Rekao je glasnije nego je trebao i prošao rukama kroz kosu.
"Sad može."
Smijali smo se i ja sam nas poslikala. Spremila sam sliku i stavila je na snapchat story. Tek nakon doobrih 10 minuta je Mihael pogledao u moju majicu.
"Hej, pa mi imamo iste majice."
"Dobro jutro Columbo!"
Opet smo se smijali te nastavili gledati TV. Polako su mi se oči počele zaklapati i zaspala sam.
Mihael's pow.
Ona spava, zaspala je. Ne želim ju buditi ovako lijepu i snenu. Aha, evo dekica. Pokriti ću ju.
Lijepo sam ju ušuškao i nisam se mogao oduprjeti tome, poljubio sam je u čelo. Bila je tako slatka dok spava. Otišao sam u hodnik i otvorio vanjska vrata, Azra je ležala pred njima. Ostavio sam je vani i zatvorio vrata, zaključao sam ih. Došao sam u boravak krenuo sam prema fotelji, ali ipak sam legao na dvosjed, ima više prostora. Sva svjetla u kući su bila pogašena osim televizora. Bacio sam pogled prema Belli, nije se niti pomaknula. Ponovno sam gledao televizor, ali oči su mi se počele sklapati, par puta sam se naglo probudio prije nego sam utonuo u san.
VOCÊ ESTÁ LENDO
Goalkeepers
Ficção Adolescente"Stalno mislim o plavim očima i savršenom osmjehu. I svaki put kada me poljubi u obraz ili u čelo kroz mene prođe milijun trnaca. Shvatila sam da obožavam one njegove čvrste zagrljaje. Svaki put kad me tako zagrli osjećam se sigurnije." ●●●●● "Ostav...
