16.part

7.4K 465 30
                                    

'How many times do I have to say that I don't fucking care?'













"Je l' ti mene slusas uopste?" -upitao je Harry iznenada. Namrsteno sam sklonila svesku koju sam drzala u ruci da bih ga pogledala jer mu je glava bila na mojim nogama.



"Ne zaboga, moram prvo skapirati ovo sranje, nemam vremena slusati tebe." -progovorila sam ocajno buljeci u sve te formule iz jebene matematike. Harry je preokrenuo ocima, dok se igrao sa telefonom u rukama, lako je njemu.



"Kako si mogao da zaboravis da mi kazes da imamo test?" -upitala sam ga po milioniti put. Tako mi i treba kada preskacem predavanja i oslanjam se na njega.



"Ajd skloni mi to sranje ispred ociju i prestani da dramatiziras." -progovorio je i rukom sklanjao svesku. Sklonila sam mu ruku.



"Jos koliko imamo vremena?" -upitala sam ocajno. Pogledao je u telefon.



"Um..15 minuta." -progovorio je.



"Aaaa jebem mu." -pocela sam da kukam i okrenuvsi se zabila glavu u jastuk. Nisam marila za Harrya koji je poceo da se zali jer sam ga pomerila. Mrzim svoj zivot. Razmisljala sam o svemu, kako bi mi samo nesto palo na pamet da bih izvukla bar prelaznu ocenu. Tada mi je sinulo. Naglo sam ustala.



"Auu, devojcice jebem mu." -opet je zakukao Harry jer mu je sada glava zavrsila na krevetu. Namrsteno me je pogledao.



"Molim te reci mi da ti znas matematiku ili da imas neko resenje." -rekla sam. Nisam imala vise opcija.



"Nabijas mi nervozu majke mi, ajd zacepi i ustaj. Moramo stici na taj cas." -progovorio je nevoljno. Jao koliko je on od pomoci, blago meni. Ustala sam i prekrizivsi ruke tako hodala.

Nismo ni rec progovorili, on je bio neispavan, a ja previse mrzovoljna. Faca mi je bila kao da mi je neko pobio pola porodice. Usli smo u ucionicu, odmah sam zauzela poslednju klupu. Harry je seo pored i zavalio se u stolicu. Jedino on je delovao bezbrizno, dok su svi ostali imali zabrinut izraz lica i gledali u neke papirice ili cak telefone.

Profesor je usao.

Svi su odlozili to sto su imali, dok je profesor brzo delio testove. I ja sam konacno dobila svoj test. Ovde nije bilo moguce prepisati bilo sta, niko se nije pomerao, niti pricao. Ali nije kao ni da sam imala od koga da prepisem. Protrljala sam celo buljeci u test.

Nakon par minuta sam odustala i naslonila se na zid. Zaista sam bila zabrinuta. A ne mogu ovo ispraviti. Vec se gusim u ovoj prostoriji. Stisak na ruci me je trgnuo. Harry me je gledao. Namrstila sam se zbunjeno.



"Daj mi test da slikam." -prosaputao je, toliko tiho kao da sam mu procitala sa usana. Znam da ja ne bih zvucala tako tiho zato sam samo odmahnula glavom u znaku 'ne'. Profesor je sedeo na klupi i pogledom prelazio po ucionici. Ne bih da nas uhvati u tome.



"Kukavico." -nije ni rekao, samo sam mu procitala sa usana. Preokrenula sam ocima. Nah, neka ide sve dodjavola. Samo sam mu pruzila moj test , a njegov privukla na moju stranu klupe, kako bi mogao da slika. Pravila sam se da gledam u test, ali krajickom oka sam gledala u njega da bih videla kako to planira da izvede.

Na trenutak je pogledao u profesora, a onda se malo podigao i seo normalno na stolicu. Bez ikakve muke je izvadio telefon iz dzepa i slikao test. Umalo se nisam onesvestila. Molim te Boze nemoj da nas uhvati. Molim te. Harry se opet zavalio na stolicu, telefon mu je i dalje bio u rukama, gledao je nesto. Udarila sam ga po ruci. Pogledao me je namrsteno. Ljutito sam mu pokazala da vrati jebeni telefon u dzep. No, iskulirao me je.

Don't Touch The MaskOù les histoires vivent. Découvrez maintenant