Opsjednut

3. dio

*
Slika gore je Jane.

"Gospodine!" izderala sam se mašući novcima po zraku, ali me očito nisu čuli.

"Gospodine!" izderala sam se ponovno, nisam točno sigurna kojeg od njih dvoje zovem. Više bih htjela da me primjeti ovaj stariji, nego mamin sinčić.

Uzaludno moje vrištanje, ušli su u skupocjeni automobil i krenulo sa parkirališta prema cesti.

Odlično, kako ću im sada vratit tih $92?

Cole's POV

"Dobro jutro gospodine Freeman."

Potvrdno sam kimnuo glavom kao znak pozdrava mojoj sluškinji Lupe. Lupe je niska, draga starica porijeklom iz Mexica. Radi za mene već pet godina, i još nije dobila otkaz. Dobro obavlja svoj posao, sumnjam da će ga ikada i dobiti, ali nikada se ne zna.

Jedina mana je to što ne zna napraviti limunadu, moje najdraže piće.

"Doručak je spreman, postavila sam stol i napravila limunadu." rekla je i pomaknula se s vrata kako bih mogao ući u blagavaonicu.

Čim sam ušao ugledao sam Marka kako sjedi za stolom i pije moju limunadu, da naglasim - moju limunadu!

"Ohh Cole, ljudino, nismo se vidjeli ima tjedan dana." ustao se te mi dao onaj man hug.

"Otkud ti?" nikada ne dolazi ovako rano, tek je šest sati ujutro, ako i toliko.

Čekaj, nije li on bio u Parizu?

"Kada si stigao?" upitao sam ga sjedajući za stol, promičući stolicu bliže.

"Stigao sam jučer, ali znaš mene, nisam ti se stigao javiti niti posjetiti. Nisi mi bio usput." rekao je te zagrizao palačinku. Nikada nije bio nešto posebno kulturna osoba, vidim da se niti to nije promijenilo, niti će ikada bojim se.

"Naravno da nisi, nego što ti treba?"

"Zašto misliš da mi nešto treba?" upitao me onim fake začuđenim pogledom. Nisam ja od jučer.

"Zapravo čekaj, ne želim još ništa znati." rekao sam te smo ostatak doručka dovršili pričajući o njegovom putovanju.

"Ionako ne piješ tu limunadu, daj." rekao je te počeo dosizati do nje preko stola, brzo sam uzeo čašu i odmaknuo ju od njega.

"Pa što?"

Namrštio se i sjeo natrag na stolicu. Nekada stvarno mislim da nema toliko godina koliko izgleda da ima. Ili mu je mozak u zaostatku. Da, bit' će da je to to.

"Idemo na piće?" upitao je ustajući se.

Nije nam dugo trebalo da se spremimo i krenemo prema kafiću, Mark nije htio da ja vozim nego je inzistirao da to bude on u njegovom najnovijem BMW-u.

Pošto budala luđački vozi, u kafiću smo bili za desetak minuta.

Ušli smo i sjeli u maleni, dosta privatni i nevidljivi kutak. Zovimo to moje mjesto.

Čim smo se smjestili došla je ona ista konobarica koja je poslužila Freda i mene prije nekoliko dana, ona ista djevojka koja radi najfiniju limunadu koju sam u životu probao.

"Dobrodošli, ja sam Jade. Izvolite?"

"Da ovaj, može meni limunada..?" naručio je, zapisala je te pogledala u mene.

"Isto." rekao sam ukratko te se okrenula i otišla.

"Dobra, dobra." rekao je odmjeravajući ju od glave do pete dok je hodala prema šanku.

Budala.

Lupio sam ga nogom ispod stola da se koncentrira i barem pokuša ponašati u skladu sa svojim godinama.

"Nisi više teenager, saberi se!" rekao sam kroz stisnute zube i nastavio ga gledati.

"Govori." nadodao sam bez objašnjenja. Opet je sastavio onaj glupavi izraz lica, kunem se jednog dana ću ga tako odalamit..

"Što?"

"Ono što si htio od mene. Ono zbog čega si se probudio tako rano i došao meni. To radiš samo kada si u nekoj gabuli, ili kada ti nešto treba. Tako da pucaj."

Nijemo me je gledao nekih par sekundi, nakašljao se te uspravno sjeo što valjda znači da će napokon krenuti sa objašnjenjem.

"Da ovaj..." krenuo je ali nas je prekinula konobarica koja je nosila tacnu u desnoj ruci spuštajući moju limunadu ispred mene.

"Izvoli." šutio sam.

Okrenula se prema Marku i krenula staviti limunadu na stol kada se prevrnula te sva završila na njegovoj majici i u njegovom krilu.

Refleksno se ustao zbog hladne limunade na njegovoj koži i počeo klatiti rukama po hlačama.

"Jesi li ti normalna?!" izderao se na nju stvarajući skandal, sve oči su bile uprte u nas.

"Mark smiri se." rekao sam strogo ali kao da me nije čuo.

"Koji ti je vrag? Zar si poludjela? Kunem ti se potruditi ću se da dobiješ otkaz i više nikada ne nađeš posao!!" izderao se još jače, ali nju to očito nije diralo.

"To ti je za ono jučer, majmune. Pazi kako vidiš inače..." rekla je hladno gledajući u njega.

"O čemu govoriš luđakinjo?!"

"Nisi jedini na ovome svijetu, shvati da i drugi dišu i kreću se oko tebe, ne samo ti. Imaj to na umu kada idući put punom brzinom prođeš kroz lokvu." rekla je te krenula natrag za šank gdje je počela skupljati svoje stvari znajući da joj je ovo ionako zadnji dan na poslu.

Mark me pogledao ne vjerujući što se događa i izašao van iz kafića.

Brzo sam uzeo novčanicu od $100 iz novčanika i krenuo prema njoj.
Stavio sam ju na šank i pričekao da me pogleda.

"Moram vam uzvratiti kusur od prošli puta." rekla je i uzela novce.

Da sam htio da mi uzvrati kusur čekao bih još onaj dan.

"Ne, to je za tebe."

"O čemu govorite? Zbog čega? To je mnogo novca i ja to ne mogu prihvatiti." rekla je te krenula vaditi novce ali sam ju zaustavio.

"Slušaj..." pogledao sam na pločicu na njenoj uniformi i vidio da piše Jane.

"...Jane, imam ponudu za tebe." rekao sam a ona je samo blijedo gledala u mene bez izgovorene riječi.

"Radi za mene." rekao sam te se kratko nasmijala.

"A što bih ja to trebala raditi?"

"Limunadu." rekao sam ne uzimajući one novce koje je stavila pred mene.

"Bojim se da je to nemoguće. Ne želim niti dana provesti blizu onog kretena." rekla je gledajući me u oči bez imalo straha.

"Imati ćeš dupli plaču." ponudio sam, ali je odmahnula glavom.

"Troduplu, i to je moja zadnja ponuda." rekao sam, stavio svoju vizitku ispred nje, okrenuo se i otišao.

_____________________________________
____________________

VOTE?
KOMENTAR?

Evo ljudeki, 3. dio priče!
Puno vam hvala što čitate! Puno mi znači.

Hvala za +100 votes na samo dva dijela priče!

Molim vas komentirajte jer želim znati što mislite.

Puno pusa! ❤