Meni je užasno dosadno, pa ako je netko za dopisivanje neka se slobodno javi!!!
*Ljudi moji, ako itko zna kako se ovaj dečko zove let me know, prezgodan je!!!!!
Tako zamišljam da izgleda Cole. *"Dobro jutro, tražite?" rekla je jedna od najzgodnijih cura koju sam u životu vidjela, ne pretjerujem.
Gledala sam neko vrijeme ali sam u potpunosti zaboravila njegovo ime.
Zamuckivala sam ali ništa, koja blamaža.
"No? Nemam cijeli dan." rekla je oštro i bezobrazno.
Curo, možda jesi lijepa ali si užasna osoba, a to ti ne stoji.
"Aha.. Ovaj da... Tražim šefa?" izgovorila sam to više kao pitanje, skroz sam zaboravila kako se lik zove.
Pogledala sam u žensku i vidjela da i dalje bleji kao tele u šarena vrata, je li ona gluha ili glupa?
Bit' će ovo prvo. A možda i oboje.
"Nešto nije u redu?" nadodala sam zbunjeno.
"Kojeg šefa?" pitala je sa stankama između riječi, očigledno iznervirala. Pa netko je u PMSu...
"Postoji ih više?" upitala sam zbunjeno. Ozbiljno, koliko ih je?
Imam neki osjećaj da ću ubrzo ostati bez glave, ako se ženska tako lako iznervira onda ovo očigledno nije posao za nju.Prožvakala je onu svoju žvakaću još par puta gledajući u mene kao da vidi vanzemaljca te promrmljala da.
"Tražiš gospodina Freemana ili?"
A znači tako se zove, nije mi bilo niti na kraj pameti.
Potvrdno sam kimnula glavom te mi je lijeno pokazala put prema dizalima.
Tri dizala, jedan uz drugoga. Naravno da sam ušla u onoga koji se prvi otvorio-srednji.
Niti znam na koji kat trebam ići, niti znam gdje se ured nalazi. Ženska je totalno beskorisna.
Okrenula sam se prema ogledalu koje se nalazilo iza mene, te popravila maleni pramen kose koji je štrčao van.
Možda je čudno, ali niti sam stisnula ikakav gumb niti ništa, čim sam ušla unutra vrata su se zatvorila te se stroj pokrenuo.
Ovo čita misli ili što?
Nakon par sekundi otvorila su se vrata te sam srela ljutite oči uprte u mene.
Dečko kojeg sam već negdje vidjela, poznate crte lica, poznati ljutit pogled. Ovo nije dobro. Nisam još niti bila na razgovoru za posao, a već sam nekoga naljutila.
Čekaj malo, nije li to onaj bezobrazni kreten kojem sam "slučajno" cijelu čašu limunade iscijediti u krilo?
Nesvjesno mi se pojavio smiješak na licu prisjećajući se tog događaja, zauvijek ću biti ponosna na to.Brzim korakom sam izišla van, dok me on cijelo vrijeme pratio tim pogledom.
"Umm..." promrmljala sam nesigurno i pomalo posramljeno, stvarno mi nije jasno zašto me tako gleda.
"Ti..." rekao je tihim, ali grubim glasom, dovoljno da mi se krv zaledi u žilama. Osjetila sam kako su mi oči širom otvorene i uprte u njegove.
Prepoznao me, gotova sam!
"Ne znam ni tko si, ni što si. Po tvome zbunjenim izrazu lica vidim da nemaš pojma što radiš. Malo se bolje informoraj u koje dizalo ulaziš, može? Nije sve bez pravila kao tamo gdje ti živiš." rekao je drsko, te su se vrata dizala, u koji je ušao, zatvorila.
Koji vrag?? Pogledala sam prema zatvorenim vratima dizala i tek onda vidjela natpis "Samo za poslodavce."
E jesam ga naje*bala sada. Bravo Jane, svaka čast.
Sva sreća, lik me nije prepoznao Alice zasigurno dobiti još jednu čašu punu limunade u krilo, samo da dobijem posao pa makar me koštalo istog.
Pogledala sam oko sebe, razgledavali i upijala okolinu u kojoj se nalazim dok nisam ugledala pult na sredini hodnika.
Polako sam prišla i vidjela djevojku u kasnim dvadesetima sa telefonskom slušalicom na uhu. Kimnula mu je glavom kao znak pozdrava, te pokazala prstom na slušalicu dajući mi doznanja da pričekam da završi razgovor.Dok sam čekala, još sam malo razgledavala oko sebe. Ovdje sve izgleda tako skupo.
Nečije nakašljavanje me vratilo u realnost.
"Izvolite?" rekla je djevojka sa druge strane pulta te mi se osmjehnula. Napokon netko pristojan.
"Dobar dan, tražim gospodina Freemana?"
"Imate li zakazano?" upitala je tipkajući nešto po laptop u koji se nalazio na stolu ispred nje.
"Gospodin je rekao da dođem na razgovor za posao."
"Vaše ime je...?" upitala me ne gledajući u mene.
"Jane." rekla sam te zagrizla donju usnicu.
"U redu, sjednite tamo gospodin Freeman će vas uskoro primiti." rekla je i pokazala mi prstom na stolicu koja se nalazila blizu vratima.
"Ako bili što zatrebate, samo recite." nadodala je te sam joj se lagano osmjehnula.Ako nešto mrzim više od ičega, to je da me stariji ljudi od mene persiraju.
Čekala sam nekoliko minuta, kada je ta ista cura došla do mene te mi rekla da me gospodin Freeman očekuje.
Ustala sam sa stolice, popravila odjeću te sigurnim korakom ušla u ured.
Čim sam zatvorila vrata i sebe i podigla pogled, očekivala sam da ću vidjeti onog mladog, doduše arogantnog, ali zgodnog dečka koji mi je dao svoju vizitku, ali to nije bio on.
Umjesto njega, za stolom u onoj ogromnoj, zasigurno udobnoj, kožnoj stolici sjedio je stariji gospodin u svojim šezdesetima, sa strogo poslovnim izrazom lica."Dobar dan." rekla sam tiho gledajući u pod.
"Vi ste tu zbog čega točno?"
"Ja sam tu zbog razgovora za posao." rekla sam na što je on podigao obrvu vidno ne shvaćajući o čemu ja pričam.
"Žao mi je, ali mi ne tražimo nove zaposlenike." rekao je, ustao sa stolice i napustio prostoriju.
Koji bezobrazluk, bogati su pa misle da mogu ostale ljude tretirati kao običnu vreću smeća, strašno.
Ne shvaćaju da su to smeće zapravo sami oni.Okrenula sam se na petama i izišla iz ureda zalupivši vratima iza sebe.
Ne zaslužuju apsolutno nikakvo poštenje od mene, nikakvo. Ova zgrada je ništa nego mjesto puno budala, napuhanih bogatuna I neodgojenih tatinih sinčića.
Ljutiti sam krenula prema dizalu, ovoga puta ne onome srednjem, kad sam se zabila u nešto tvrdo i visoko. Polako sam podigla pogled i vidjela to anđeosko lice.
"Ipak ste došli?" upitao me poslovnim tonom na što nisam ništa odgovorila, samo sam stajala i gledala u njega.
Diši, diši, diši Jane, zar si zaboravila kako se to radi?
VOTE?
KOMENTAR?
Vi ste jednostavno najbolji!
Ispričavam se što nisam dugo objavljivala, eto nisam imala vremena.
Nemate pojma kako mi je drago što niste zaboravili na ovu priču!Ova priča je u dva dana bogatija za 2000 čitanja!!!
HVALA!Zanemarite greškice, trenutno nemam vremena ispravljati ništa!!!
AKO ITKO ZNA TKO JE TAJ DEČKO, NEKA ME OBAVIJESTI! 😍
Puno pusa!!! ❤️
YOU ARE READING
Opsjednut
Teen FictionJane McLaren, dvadesetogodišnja djevojka koja već dvije godine radi u malenom kafiću praveći svoju limunadu, onu limunadu koju ju je tata naučio raditi još dok je bila mala. Sada ga više nema, Jane živi sa bolesnom majkom i sedamnaestogodišnjom sest...