Let Me Be Your Hero // Danijel Subašić //

-14-

"Aman, meni se ne da ovdje sjedit još pitaj Boga koliko!"-pobunila sam se jer mi se nije dalo gledati utakmicu i sjediti ovdje u ovim totalno neudobnim stolicama.

"Ne budi kuja, Bella! Sjedit ćeš ovdje dok utakmica ne završi."-Kate mi je rekla pa me trknula u ruku.

"Jao, dobro. A i izgubit će Hrvatska. Sudac je Španjolac. Vidiš da ne sudi ništa. A ovaj Ronaldo pada i kad je lopta kod njega i kad nije."-preokrenula sam očima, a ona me opalila u glavu na što sam zajaukala.

"Ako izgubimo, ti ćeš biti glavni krivac. A za ovo s Ronaldom imaš pravo."-kimnula je glavom i nastavila pomno pratiti utakmicu.

Već je 82. minuta i ništa. Ovi Hrvati sve promašavaju. A Danijel nije maltane ništa radio. Obranio je par šuteva. Svega 4 puta su ovi pucali na gol. Ništa zanimljivo.

"Što to znači?"

Ona Danijelova rečenica od danas mi je prošla kroz glavu. Kontam ja da je on glup i to, al' brate toliko? Bukvalno mu kažem da mi se sviđa i on ne razumije.

'Ha! Priznala! Zaljubljena si u njega!'

Daj ti šuti više! I nisam zaljubljena u njega. Možda mi se malo sviđa, ali zaljubljena nisam. Obećala sam sama sebi da se nikad više neću zaljubiti u nogometaša. A što je Danijel? Nogometaš. E jebem t----

"GOOOOOOOOOOL!"-odjednom su se svi zaderali kao budale. Ha? Tko je zabio?

Usmjerila sam pogled na teren i ugledala Perišića kako slavi. Eh, pa nije džabe kosu farbao!

"Bella! Ivan je zabio. Idemo dalje!"-Kate je vikala sva sretna pa me zagrlila, a onda je sudac svirao kraj utakmice i svi nogometaši Hrvatske su počeli slaviti i grliti se, kao i mi na tribinama. Možda ja jesam Španjolka, ali opet. Volim Hrvatsku i igrači su super. Možda jesu glupi, ali opet. Dragi su.

"Bels! Pobjeda!"-netko je viknuo i zagrlio me. Pogledala sam tko je to i vidjela Rakitića.

"Bravo! Čestitam!"-uzvratila sam mu zagrljaj smijući se, a onda me je netko drugi podignuo pa prebacio preko ramena i otrčao sa mnom na teren. Hej!

"Luka! Spusti me!"-vikala sam smijući se. Okej, ne znam šta je žalosnije. To što je Luka višlji dosta od mene ili to što me sada novinari slikaju.

"Vaša želja je moja zapovijed."-spustio me dolje i kad sam se okrenula i krenula otići sudarila sam se prsima gospodina Vrlo Glupavog. U prijevodu gospodina Danijela Subašića.

"Pobjeda!"-odjednom je viknuo i zagrlio me tako jako da me skoro ugušio.

"Dan---ijel... gušiš... me!"-nekako sam mu rekla, a onda me pustio.

"Oprosti."-popravio mi je kosu i majicu.

"Idem ja kod Sergia. Tražit će me."-gledala sam uokolo, a onda sam se brzim korakom uputila prema Sergiu koji je već hodak prema meni. Jao, sad će me opet idiot piliti sa svojim glupostima.

"Ajde idemo!"-uhvatio me za ruku i počeo hodati prema tunelima. Ha? Što? Neće mi prigovarati?

"Tko si ti i što si učinio sa mojim bratom?"-upitala sam ga vrlo ozbiljno.

"Mama me zvala."-rekao je namršteno. Aha, u tom grmu leži medvjed.

'Kako medvjed može ležati u grmu?'

Ma šuti. Nisam to rekla.

"I što ti je rekla?"-sa podmuklim smiješkom sam ga upitala.

"Rekla mi je da je s tobom jučer razgovarala i žalila si se na mene! Znaš, nisi fer. Izderala se na mene i rekla mi je da ako čuje da sam ti išta više zabranio ili vikao na tebe, zatvorit će me u kokošinjac ili obrijat glavu."-ozbiljno je govorio, a ja sam se opalila smijati.