*Danijel's POV*
Išao sam klubom kako bih našao Bellu. Htio bih plesati s njom večeras. Ili barem pričati s njom. I onda kada sam ju ugledao s Markom, krenuo sam ju upitati za ples, ali Markove riječi su me zakopale u mjestu.
"Y el tequila y tu boca con la mía.."-i poljubio ju je. A ona mu je uzvratila.
I tada sam osjetio nekakav teret na prsima, a srce kao da mi se prelomilo. Sav alkohol koji sam popio večeras, kao da je u trenutku nestao iz moje krvi. Marko, moj prijatelj i suigrač, i Bella, djevojka u koju sam se zaljubio, se žvale meni pred očima.
Osjetio sam kako mi nešto zamagljuje pogled i to nešto je upućivalo na to da sam duboko povrijeđen. Brzo sam se okrenuo i uputio se prema izlazu iz ovog prokletog kluba kada me je zaustavio Perišić.
"Hej, gdje ćeš?"-upitao me sa ogromnim smiješkom baš kada sam krenuo otvoriti ogromna vrata i izaći van.
"U hotel."-odgovorio sam, davši sve od sebe da mi se glas ne slomi.
"Što ti je?"-otvorio je vrata kluba i izveo me van. Malo smo se udaljili od ulaza gdje su stojali zaštitari i ovaj me opet počeo ispitivati.
"Suba, šta ti je? Do prije dvije minute si bio sav normalan."-govorio je pokušavajući sresti moj pogled, ali ja sam izbjegavao njegov.
"Ništa."-rekao sam, osjetivši suzu kako mi vlaži obraz pa sam ju brzo obrisao dok ju ovaj ne primjeti.
"Jel ti to plačeš?"-upitao me opet, a ja sam odmahnuo glavom i spustio ju.
"Daj, samo sme pusti da odem nazad u hotel."-odgovorio sam mu ne dižući glavu, a onda mi je opalio šamar?!
"Reci mi što ti je ili ćeš dobiti još jedan!"-zaprijetio mi je, a ja sam samo sjeo na ovu neku klupu, ne dižući glavu.
"Poljubili su se."-rekao sam mu i osjećao sam se kao da mi je netko iščupao srce iz prsa.
"Tko?"-zbunjeno me upitao pa sjeo pored mene.
"Bella i Marko."-uspio sam nekako izgovoriti
"I tebe to sada toliko dira? Pa oboje su mrtvi pijani. Brijem da neće ni znati ništa o tome ujutro."-nasmijao se, pokušavajući me utješiti.
"Svejedno. Poljubili su se."-slegnuo sam ramenima nezainteresirano.
"Ali ne znaju što rade."-nastavljao je Ivan sa svojim i u tom trenutku začuo se ženski smijeh. A tko bi drugi bio nego Bella. A tko bi drugi bio s njom nego Marko.
"Ne znaju što rade, ha?"-upitao sam ga s kiselim smiješkom, potom sam odšetao dalje od njih svih.
Kako mi je Marko to mogao napraviti? Jebote, a ona? Ona je rekla da mrzi nogometaše i da ih se boji. A što radi? Kači se na svakoga koji naiđe. To ne radi cura koja se boji nogometaša i muškaraca opčenito. To radi samo kurtizana. A Bella je upravo to. I mogu se kladiti da je onaj napadaj astme bio lažan. Jer da je bio pravi, imala bi ona još jedan sigurno. A što to sve govori? Da je Bella Ramos najobičnija lažljivica i kurva. Eto što je ona. A onaj idiot Marko je također lažljivac i kreten. Nikad više s njim neću riječi progovoriti!
◆◆◆
"A jebem ti šljivu! Ni kad sam bio klinjo nisam ovo radio."-Plavuša se žalio dok smo šljive kupili za kaznu što smo sinoć partijali i što smo pustili papigu.
"Ja sam to kupio kad sam bio mali."-Mario se javio
"Ja sam mrtav umoran! A ovo nije lagano!"-jebač tuđih cura se javio.
YOU ARE READING
Let Me Be Your Hero // Danijel Subašić //
FanfictionNogometaši kada dobiju loptu šutaju je, isto kao i s djevojkama, ali golmani kada ju dobiju, čuvaju je. Cover napravila @madi--- Highest rank: 1 in Fanfiction 1 in Football Objavljeno: 8.7.2016 Završeno: 23.6.2017