Let Me Be Your Hero // Danijel Subašić //

-26-

"Ljudi! Evo stigla Nikol!"-začula sam Rakitića kako viče pa sam se odmah odmaknula od Danijela.

"Hej!"-nervozno sam ga pozdravila češkajući vrat.

"Što se ovdje događa?"-upitao je, a neka predivna cura je stala pored njega.

"Ništa?"-Danijel je upitno odgovorio nervozno se nasmiješivši grickajući usnu.

"Kako da ne. Nisam glup! Ti Suba samo grizeš usnicu kada lažeš, a ti češkaš vrat samo kad lažeš. I usne su vam nekako napuhane! Vi ste se ljubili!"-pljesnio je rukama raširivši oči kao da je otkrio novu planetu. Vau, no shit Sherlock.

"Mama ti je rekla da se ne petljaš u tuđe živote, mamlaze jedan."-ova lijepa cura ga je opalila po glavi.

"A tebi je rekla da me prestaneš vrijeđati i tući, plavušo jedna tulava!"-namrgodio se, a ona je samo preokrenula očima.

"Ispričavam se jer je glup."-obratila se meni i Danijelu.

"Ma navikli smo. Nego, dobrodošla!"-Danijel je viknuo pa ju zagrlio.

"Ja sam Bella."-pružila sam joj ruku, a ona se nasmiješila od uha do uha i povukla me u zagrljaj.

"Znam tko si ti. Stalno mi pričaju o tebi i Danijelu! I usput ja sam Nikol."-veselo je govorila ne skidajući osmijeh s lica.

"Meni i Danijelu?"-upitala sam zbunjeno.

"Da! I vidim zašto. Totalno ste slatki zajedno!"-stala je ispred nas, a Danijel i ja smo se samo nervozno nasmijali.

"Zašto ste nervozni? Nešto sam krivo rekla?"-upitala je uozbiljivši se.

"Ne, ne. Nisi ništa krivo rekla, samo--"-krenula sam joj govoriti, ali sam bila prekinuta nekakvom dernjavom ispred sobe.

"Što se sad događa?"-Danijel je preokrenuo očima i otvorio vrata sobe. I imali smo što vidjeti. Skoro pa svi su bili ovdje nama pred vratima, jedno na drugom.

"Što je ovo?"-upitala sam ih sve s podignutom obrvom.

"Bundevar nam je rekao da ste se ljubili i mi došli."-Nikola je doviknuo mičući Luku sa sebe.

Ali stvarno mi ih je više preko glave. Stalno prisluškuju i uopće ih ne bude sram priznati.

"Jesús! Cada puta vez? Putos imbéciles!"-izvikala se na njih pa se uputila niz hodnik što dalje od tih majmuna debilskih.

"Bella! Čekaj me!"-začula sam Danijela kako viče za mnom, ali sam ga ignorirala i ušla u lift. Stiskala sam onaj jebeni gumb kako bi se vrata zatvorila što brže, ali zatvorila su se taman kada je Danijel ušao unutra.

"Hej! Što te toliko naživciralo?"-upitao me na što mi je došlo da ga bukvalno ubijem.

"Stvarno? Zar me stvarno to pitaš?"-prostrijeljila sam ga pogledom i zaustavila lift na što su se svjetla ugasila.

"Da? Ili ne?"

"Pa dosta mi je više njihovih prisluškivanja! A da stvar bude bolja, ne srame se priznati!"-vikala sam bacivši ruke u zrak.

"Kao da ne znaš kakvi su."-rekavši to uputila sam mu pogled koji je doslovno mogao ubiti.

"I tebi je to opravdanje?"-upitala sam ga iako me već izbacio iz takta.

"Ne, ali mislim da burno reagiraš."-totalno smireno je govorio slegnuvši ramenima. I na takav njegov odgovor pokrenula sam lift ponovno.

"Glup si kao i oni."-prekrižila sam ruke na prsima i naslonila se na hladni čelik lifta.