*Bella's POV*
"Bella! Diži se više!"-začula sam nekog kako me pokušava natjerati da se ustanem što me probudilo.
"Drogerašice naša, jel ti bolje?"-Mario me upitao na što sam ga prostrijelila pogledom.
"Kako joj ne bi bilo dobro kad samo spava zadnja dva dana?"-Alvaró se počeo smijati, a ja sam se samo namrštila i pokrila pokrivačem po glavi.
"Govna jedna pernata..."-promrmljala sam ustajući iz kreveta.
"I kako je biti napušen?"-Mario je stao pred mene smijući se. Koja su to govna. Smiju se ljudima u nesreći.
"Glup si. A sad se makni jer moram u kupaonicu."-nisam čekala da se makne nego sam ga gurnula u stranu i otišla u kupaonicu.
"Nisi fora Bella! Stvarno nisi!"-vikao je za mnom pa mu se pridružio i David, a ja sam samo zalupila vratima kupaone najjače što sam mogla i zaključala se.
Oh Bože! Što mi je ovo trebalo? Sad će me sprdat do kraja života zbog tog što sam se napušila. A što će mi tek sad Sergio srat? I sigurno je rekao mami za to i mrtva sam kad se vratimo nazad u Španjolsku. Ne mogu vjerovati da sam to stvarno napravila. Uzela sam jebenu drogu od neznanca na ulici i obrukala se tu pred svima. Pa sad me sram izaći iz ove jebene kupaonice. Nikad nisam mislila da ću ovo reći, ali hoću. Gluplja sam od Danijela, Rakitića, Modrića i Vrsaljka zajedno. Pa retard Sergio je čak zreliji i pametniji od mene. Ali sad za ozbiljno. Ne znam što mi je došlo da ono popušim. Možda sva zbrka u mojoj glavi oko Danijela, poljupca, Julianove poruke i to sve. Samo sam se htjela malo opustiti, ali odabrala sam totalno krivi način.
"Jesi gotova? Moram pišat!"-David je počeo kucati na vrata na što sam se trgnula pa počela prati zube.
"Za minutu!"-viknula sam mu trljajući zube četkicom.
Brzo sam završila pa se umila, sredila kosu i izašla van, a David je odmah uletio unutra zatvrajući vrata za sobom. Došla sam do svog kofera pa si uzela drugu odjeću.
"Okrenite se da se mogu presvući."-rekla sam ovim kretenima pa su se bez pogovora okrenuli prema zidu.
Brzo sam skinula valjda Danijelovu majicu sa sebe i obukla svoj top pa skinula hlače koje sam nosila te obukla traper kratke hlačice.
"Jesi li više?"-upitali su me Mario i Alvaró pomalo iznervirano.
"Jesam."-odgovorila sam pa su se okrenuli, a David je izašao iz kupaonice.
"Koje olakšanje."-David je uzdahnuo bacivši se na krevet.
"Kako da ne. Konju jedan, moramo na trening!"-Alvaró ga je povukao za ruku da se ustane, pa su uzeli svoje stvari i preko volje izašli iz sobe. I ostali smo samo Mario i ja.
"I napušena, kako si?"-trknio me u rame na što sam pala na krevet.
"Super. Nego, gdje je Danijel?"-odgovorila sam mu ignorirajući ono napušena pa ga pitala za Danijela. Zanima me gdje je.
"Otišao je jutros kada se probudio jer ti nije htio smetati kada se probudiš."-odgovorio mi je na što sam spustila glavu. Danijel je otišao zbog mene?
"Stvarno?"-tiho sam upitala kako bih se uvjerila da je istina.
"Da."-potvrdio mi je i kao da se u meni nešto slomilo. To me je stvarno povrijedilo.
"Aha."-tiho sam izustila držeći glavu dolje.
"Ja nisam baš pametan, priznajem, ali znam da se vas dvoje volite. Ali naravno, dolazi problem. Ti si tvrdoglava kao magare, zapravo ne znam je li magarac tvrdoglav, ali hajde kao je. Ti si tako tvrdoglava i ne želiš dati nikome da ti se približi. Znam da je voljeti poslije slomljenog srca zasigurno najteža stvar ikada. I ti misliš da smo mi svi muškarci isti. Ali gledaj to ovako. Tebe je taj jedan kreten povrijedio i ti si sebi utuvila u glavu da smo svi isti. Znači ovako, jedan dečko te natjera svojim postupcima da zamrziš sve muškarce, ali jedan muškarac te može naučiti da nisu svi muškarci isti. Na ovom svijetu ima dva dobra muškarca. Stella je već našla mene, odnosno naći će me, a ti si našla Subu."-održao je svoj stvarno dobar i pametan govor što me je začudilo.
YOU ARE READING
Let Me Be Your Hero // Danijel Subašić //
FanfictionNogometaši kada dobiju loptu šutaju je, isto kao i s djevojkama, ali golmani kada ju dobiju, čuvaju je. Cover napravila @madi--- Highest rank: 1 in Fanfiction 1 in Football Objavljeno: 8.7.2016 Završeno: 23.6.2017