"Bella?!"-Sergio se proderao, a ja sam odmah maknula Danijelove ruke s mog dupeta i šokirano gledala u brata i Modrića.
"Suba?"-Luka se smješkao Danijelu, a nas dvoje smo se odmah ustali pritom se sudarivši glavama.
"Au!"-oboje smo jauknuli uhvativši se za glavu.
"Što se ovdje događa?"-Sergio je upitao ljutito, ovaj put malo tiše, ali opet glasno. Dovoljno glasno da nekom probije bubnjiće
"Ništa! Ja sam se skrivala od tebe, a on od Luke."-obranila sam nas oboje.
"Što se ovdje događa?!"-ponovio je pitanje.
"Pa jel ti sad rekla, gluvi stvore?"-upitao ga je Danijel preokrenuvši očima, a on ga je bijesno gledao.
"Danijel, šuti!"-šapnula sam mu kroz zube.
"Ubit ću te!"-krenuo ga je udariti, a ovaj se samo lagano izmaknuo i Sergio je pao na pod na što sam se opalila smijati.
"Au!"-Luka se odazvao jer je ovaj poprilično jako roknuo dolje.
"Ser, jesi dobro?"-upitala sam pokušavajući se ne smijati.
"Tko? Ja? Logično da jesam."-ustao se pa zakoračio naprijed, ali je zapeo o nešto i opet roknuo na što smo se i Danijel i Luka i ja opalili smijati.
"Zar stvarno?"-Sergio je prormljao, a mi smo se smijali k'o budale.
"Sergio, prijatelj si mi i volim te, zato ću ti ovo i reći. Prestani se brukat i idi."-Luka ga je potapšao po leđima kad se ustao.
"Dobro. Ali ti ćeš me sada čuti."-povukao me za ruku što je boljelo.
"Sergio! To boli!"-otimala sam se, ali nije me puštao.
"Trpi."-kiselo mi se nasmiješio i nastavio me vući.
"Sergio! Pusti me! Boli!"-vikala sam, ali kreten me nije ni doživio.
Koji je njemu? Tužit ću ga mami!
"Sergio, reći ću te mami! Nastradat ćeš!"-govorila sam mu ozbiljno.
"I ja ću tebe reći za tablete!"-odgovorio je ne mičući taj mrki pogled.
"Ali idiote glupi! Ovo me boli!"-rekla sam i nekako se uspjela izvući.
"Briga me!"-rekao je i krenuo me opet uhvatiti, ali sam ga opalila u jaja i odmah je promijenio boju u licu i raširio oči pa se srušio na pod od boli.
"Vidiš, toliko me briga što te boli, da ću otići samo kako bi se mogao u miru oporaviti."-kiselo sam mu se nasmiješila, prekoračila ga i odšetala od njega.
I kad sam hodala onim hodnikom ugledala sam nešto na podu. Mobitel? Razbijen? Okej. Nemam pojma što radi mobitel u komadićima na po' hotelskog hodnika. Eh, da je taj kome se razbio mobitel imao Nokiu 3310 ovo se ne bi dogodilo.
"AAAAAA!"-vrisnula sam kad je netko skočio ispred mene.
"Hej! Šta vrištiš?! Perišić je iza mene?"-Rakitić je ispitivao pa je onda i on počeo vrištati te je pobjegao brzinom munje.
"Bože dragi."-promrmljala sam si u bradu i krenula prema stepenicama, ali onda kao stampedo su se njih par naganjali penjući se uz stepenice.
"Hej, Bella!"-hrvatski kapetan me pozdravio pa nastavio trčati.
Što se ovdje događa?
'Subašić ti je rekao da igraju skrivača!'
VOCÊ ESTÁ LENDO
Let Me Be Your Hero // Danijel Subašić //
FanficNogometaši kada dobiju loptu šutaju je, isto kao i s djevojkama, ali golmani kada ju dobiju, čuvaju je. Cover napravila @madi--- Highest rank: 1 in Fanfiction 1 in Football Objavljeno: 8.7.2016 Završeno: 23.6.2017