Biseksualka

II

Izlazimo vani i na parkiralištu vidim Kristijanov stari,odnosno,sada novi motor.
"Vidi,uspio sam ga popraviti", rekao je sa uzbuđenjem," Večeras ima ulična trka,Maks i ja ćemo učestvovati"
"Zar opet Kristijane?", razočarano sam rekla.
Kristijan,inače,već godinu dana učestvuje na tim prokletim uličnim trkama zajedno sa najboljim drugom.Koliko su opasne te trke svjedoči ovaj njegov motor koji je uspio popraviti,ali je prije toga bio u užasnom stanju,jer je imao nezgodu sa njim.Na svu sreću,Kristijan je iz nezgode izišao " samo" sa slomljenom rukom i ogromnim modricama.Nakon toga je obećao da će se kaniti toga.Međutim,lagao je,naravno.
"Hajde,nemoj da si takva,ovaj put ću biti oprezniji,obećavam ti",govorio mi je ubjedljivo.
" Odoh na čas Kristijane,nemam strpljenja više",okrenem se i uputim ka školi.
"Očekujem te na trkama",zatim se čuje škripnjava guma.
***
Zvono za kraj poslednjeg časa se oglasilo.Hana me čeka ispred i idemo zajedno kući.

" Hana,u poslednjih nekoliko mjeseci se toliko promjenio,više ga ne prepoznajem",govorim joj potišteno.
"Sad je u toj fazi " bad boy-a" ,opusti se,znaš da te voli"
"Opet večeras ide na trku,očekuje da dođem"
"Hoće li biti Maks sa njim?",pitala me je sa osmjehom i sjajem u očima.Da,da..Hana je zaljubljena u Maksa koji je par godina stariji od nas.
" Hoće"
"Onda idemo Katarina,molim te"
"Dobro,ićićemo,ako stignem,večeras imamo trening"
"Potrudi se da stigneš",rekla mi je i poljubila me u obraz.
" Okej,okej",rekla sam sa osmjehom.
***
Stigla sam kući.Presvlačim se u svoj omiljeni,crni košarkaški šorc,plavi duks,koji sam ukrala od Kristijana,uzimam torbu za trening i napuštam kuću.Roditelji su još na poslu.Jedinica sam inače.Zaboravih reći da su roditelji porijeklom iz Srbije,ali preselili su se u London kada je mama bila u drugom mjesecu trudnoće.Ime sam dobila po baki koja živi u Novom Sadu i nisam je vidjela(ako ne računamo skajp),čitavu malu vječnost.
Ubrzo stižem u dvoranu gdje naš klub održava treninge.Ulazim u svlačionicu i pozdravljam djevojke.Sve su kul i dobro funkcionišemo kao tim,osim jedne-Helene.Iako je dobra igračica,jako dosadna djevojka i puna sebe.
Ulazimo u dvoranu i počnemo se zagrijavati.

"Djevojke,sledeće sedmice je jako bitna utakmica i vi to znate", govori nam trener," I imam jedno obavještenje za vas"
"A to bi bilo koje?", upita Helen
" Sledeće sedmice dolazi nova djevojka u naš tim"
"Zašto u sred sezone treneru?"" Koju poziciju će igrati?""Zašto nam treba nova djevojka?",pitanja koja smo mu postavljale.
"Vidjećete same kada dođe vrijeme,sad se podijelite u dvije ekipe i igrajte,hajmo!"

Helen je kapiten našeg tima tako da ima pravo da prva bira ekipu.Koliko god je ne podnosila,moram priznati da je jako dobra.

Nakon treninga idem kući sa Martom.To je draga djevojka maslinasto zelenih očiju i tamnopute kože.

"Šta misliš kakva je ta nova djevojka,i zašto dolazi u sred sezone?", upitala me je.
" Nemam pojma,vidjećemo",odgovorih nezainteresovano.Razmišljala sam o večerašnjoj Kristijanovon uličnoj trci koja me malo zabrinjavala.Marta je idalje nešto pričala,ali ja je gotovo pa nisam ni slušala.To je razlog zašto nemam pretjerano puno prijatelja.Odlutam u svojim misli a negdje i čitav svijet oko mene nestane.