Biseksualka

XV

(sljedeći dan)

Jutro je.Kroz prozor ulazi blještava sunčeva svjetlost i obasjava pola sobe.Uključujući i mene.Pokrijem jastukom glavu i pokušavam opet zaspati.Međutim,uzalud.Glavobolja je suviše jaka.Pokušavam premotati film u glavi ne bih li se sjetila kako sam uopšte dospjela u krevet nako ove noći.Ispravljam se u sjedeći položaj i pogledam sd u ogledalo koje se nalazi preko puta kreveta.Rakun.Izgledam kao rakun.Kosa mi je raščupana i šminka razmazana oko očiju.Odlazim do kupatila,perem zube i istovremeno tražim po ormariću tabletu protiv glavobolje koja ne popušta.Čujem kucanje na vratima,to je bila mama.Zvučala je bijesno.
M:"Katarina Pena,za 5 minuta da si sišla dole,moramo razgovarati"
Punim imenom me zove samo kada nešto zajebem.
Obučem se i siđem dole.
M:"Sjedni",kaže oštrim glasom.
J:"U čemu je problem mamice?",kažem finim glasom.Znam u čemu je problem.Iskarala se u pola noći kući,popila previše,toliko da je pola mojih sjećanja od sinoć nestalo i...ljubila sam se sa djevojkom.Na tu samu pomisao u stomaku se javi neprijatan osjećaj.
M:"Iskarala si se u ponoć,napila se i došla si na motoru sa nekom djevojkom"
J:"Ne nekom djevojkom,nego Nikol",dodam.
M:"Nebitno" ,odgovori.I ne sluti uopšte da sam vjerovatno zaljubljena u tu djevojku.Zapravo,ne smije znati za to.
J:"Dobro,i šta sad,uskoro ću imati 18 i radiću šta hoću"
M:"Ne dok si pod mojim krovom!",kaže glasno.Mrzim tu rečenicu.Najgluplja stvar koju možeš reći djetetu.
M:"Obećaj da se ovakvo nešto ne smije više ponoviti"
J:"Obećavam",kažem istovremeno prevrćući očima.
M:"To je Katarina koju znam",kaže sa poluosmjehom,odjednom se uozbilji i doda,"Mjesec dana kazne,sad u školu,ako zakasniš dva mjeseca"
Nisam ništa drugo ni očekivala,ali to nije moja briga sada.Danas moram vidjeti Nikol.
Odem u sobu i obučem prvo što mi padne pod ruku.Moja ruka se izgleda hvata samo za crnu moju.U ranac stavim par knjiga i obučem kaput.Za 15 minuta sam na stanici i čekam autobus.U dzepu osjetim vibriranje.Izvadim ga i na ekranu vidim poruku na mesandzeru.Kristijan.Samo mi je on falio danas.Otvorim poruku.Piše da želi da razgovaramo.O njegovoj novoj plavuši ili šta,pomislih.Odgoovorim mu te uđem u bus koji je upravo stigao.Stavim slušalice i pustim pjesmu od Alice in Chains.Razmišljam o poljupcu.Da li smo sad nas dvijd par ili je ovo neki eksperiment?,postavih sama sebi pitanje.Lakše bi bilo kada bi o ovome mogla razgovarati sa Hanom,ali to je u ovom trenutnu nemoguće.

*

Posldnji čas samo što se nije završio.Nikol danas nije bila u školi.Ili je nisam primjetila.Zvoni za kraj i uskoro sam na izlazu iz školskog dvorišta.Skrećem za ćošak i zabijem se u nečije tijelo.
J:"Jao izvini",kažem i dignem pogled.
Ugledam nju,Nikol.
N:"Čekala sam te",kaže mi i poljubi me u obraz.
Malo me je iznenadio njen pozdrav i blago se nasmješim.
J:"Nisi bila u školi danas,zar ne?"
N:"Ne,ali pusti školu,moramo razgovarati"
J:"I ja isto mislim da moramo",doda te zajedno odemo do klupe iza škole.