Biseksualka

XXIV

Pogledam na telefon - 19:50 je. Baš u trenutku kada sam htjela da pošaljem poruku Kristijanu kako kasni, zvono na kućnim vratima se oglašava.

"Ja ću otvoriti" , dovikujem na putu do vrata.
Obukla sam crnu, dugu haljinu poput dzempera koja dostiže do koljena, a kosu sam vezala u pundju sa minimalno sminke na licu. Nisam znala ni sta da obucem za ovu priliku.
Otvaram vrata i priznajem da me njegov izgled iznenadjuje. Obukao je crnu kosulju i crne uze farmerice. Tetovaze mu se nisu vidjele, a izostavio je i svoje prstenje. Kosa mu je bila zacesljana tako da su jagodicne kosti dosle do izrazaja. Nisam ni skontala da vec 15 sekundi bez izgovorene rijeci zurim u njega. Da, to je bio Kristijan, moj dugogodisnji decko, ali u ovakvom izdanju sam ga vidjela prije 2 godine na vjencanju njegove sestre. U svim ostalim prilikama je u rok fazonu.
"Sada kada si me odmjerila od glave do pete bio bi red da me pozoves unutra, zar ne?" , izgovara sa smjeskom na licu. U ruci je nosio i buket cvijeca.
"Da, oprosti, uđi", odgovaram, "Nisi morao da se mucis sa cvijecem", dodajem.
"Nije za tebe, ne brini, znam da ne volis bukete", odgovara i blago me poljubi.
Uzvracam poljubac jer sam krajickom oka skontala mamu kako nas gleda cekajuci da se pozdravi sa Kristijanom.
Kristijan pruza buket cvijeca obracajuci se mojoj mami - "Gospođo Pena, ovo je za Vas".
"Jao divan si", mama odgovara prihvatajuci buket cvijeca radosno ga osmatrajuci jer obozava cvijece.

Večera teče u jednoj opuštenoj atmosferi. Kristijan se oduvijek slagao dobro sa mojim roditeljima. Cak ni njegova promjena izgleda od strebera sa okruglim naocarima ka bad-boy fazonu im nije smetala. Njima je bilo bitno da me voli i da smo srećni. Iako su oni opušteno razgovarali, čitavo vrijeme sam se plašila da Kristijan ne otkrije mojim roditeljima moju "malu" tajnu. Da me je vidio sa Nikol, sa kojom sam i zajedno, što čak ni on sam još ne zna. Dok mehanički stavljam zalogaje hrane u usta i smješkam se, misleći da sve ide super za sada, mama započinje:
"Nećete vjerovati kakvo je iznanadjenje priredio sin moje koleginice na porodičnom okupljanju", govori i otprija gutljaj vina.

„Pretvaramo se u uho gospođo Pena", dodaje Kristijan.

„Pa, lako je meni da pričam sada, ali ne znam kako bih u tom trenutku regovala. Naime, njen sin je bio u Americi godinu dana na razmjeni učenika i trebao je da se vrati. Koleginica mu je priredila doček, a on je rekao da će dovesti sa sobom svoju ljepšu polovinu" , krenula je da priča, a meni se u tom trenutku ništa nije neobično činilo u toj priči. No mama nastavlja.

„Kada je zabava počela, njen sin se pojavio sa nekim tamnoputim dečkom. Nikome ništa nije bilo čudno dok ga majka nije pitala gdje je djevojka koju je očekivala da će dovesti". Kada je došla do ovog dijela, u meni se već pali crvena lampica i sa nestrpljenjem čekam rasplet priče sa punom pažnjom.

„Međutim on je predstavio upravo tog dečka kao svoju ljepšu polovinu. Zamislite, pred čitavom porodicom se pojavio sa svojim dečkom i napravio roditeljima skandal, nevjerovatno", rekla je zgroženo. „Strašno zaista" , dodao je moj otac. Pogledala sam Kristijana, koji je u tom trenutku usmjerio pogled ka meni. Moje srce je lupalo kao nikad. Pomislila sam da je savršen trenutak da me Kristijan oda, da kaže pred mojim roditeljima za Nikol i sve što se dešavalo. Mogao je vidjeti na mom licu anksioznost i nelagodu. Nisam bila još spremna za ovo. Kristijan zausti i krene da govori, dok u mojoj glavi je već sve gotovo.

„Pa, znate, jeste iznenadjujuće za roditelje, ali ne treba osudjivati tog dečka, zar ne mislite?", uputio je pitanje mojoj majci. Mislila sam da će reći nešto sasvim drugo, međutim ovo nisam očekivala od njega, da li je on to stao na stranu tog dečka?

„Kristijane, znaš da te jako gotivim, ali neke stvari su neoprostive. Nama da se desi tako nešto pomislili bismo da smo pogriješili negdje u Katarininom vaspitanju. Zar postoji nešto veće od zdrave tradicionalne porodice?", upitala ga je pomalo oštro, kao da nije očekivala od njega da će je pitati tako nešto. Ruku na srce, nisam ni ja. Mislila sam da će iskoristiti ovu priliku u svoju korist i osvetiti mi se jer se u poslednje vrijeme toliko poigravam sa njegovim osjećanjima.

„Naravno da ne postoji, složićemo se svi", dodaje moj otac želeći da pređemo preko te teme jer se u zraku osjećala tenzija. Kristijan je samo klimnuo i stavio zalogaj mesa u usta. Odahnula sam jer niko nije ništa više dodao.

Sjedjeli smo još neko vrijeme za stolom i večera se privodila kraju. Mama je ponudila Kristijana dezertom, no on je kulturno odbio rekavši da već mora da krene.

„Ispratiću te vani", dodajem.

Stajali smo ispred mog ulaza. „Hvala što nisi iskoristio savršenu priliku da im kažeš za moju tajnu", rekla sam mu tiho gledajući ga pravo u oči.

„Znaš, prije nego što smo bili u vezi, mi smo bili prijatelji prije svega, a prijatelji ne bi uradili tako nešto zar ne?". Zaista sam bila iznenađena. Ja na njegovom mjestu bih umirala od ljubomore i ne znam šta bih uradila da sam na njegovom mjestu bila.

„I dalje sam ubjeđen da će tvoj eksperiment sa Nikol biti prolazan i da ćeš sama na kraju to shvatiti, a i sve da ne bude tako, ne želim da budem ja taj koji će reći tvojim roditeljima".

„Nisam fer prema tebi u poslednje vrijeme Kristijane, osjećam grižu savjest. Jer koliko god sam loša prema tebi, ti si i dalje tu", dodajem iskreno.

„Vređa me činjenica što si pomislila da bih ti uradio tako nešto. Po reakciji tvojih roditelja, ne mislim da ti je lako u koži trenutno", govori i stavlja kacigu na glavu. Pravi pauzu par sekundi i osjetim tugu u njegovom glasu dok mi saopštava:

„Katarina, mislim da je zaista kraj između nas ovog puta, želim ti sve najbolje.". Srce mi opet jako kuca. Iako među nama nije ništa kao ranije, ja i dalje imam osjećanja prema njemu. Ali, tu su i osjećanja ka Nikol koja su sada u centru moje pažnje.

„Kristijane žao mi je što sam te zavlačila", govorim iskreno.

„Ako budeš trebala nešto, znaš gdje me možeš naći". Izgovara i nestaje ispred mene.

Ostajem ispred jos par minuta. Svjež vazduh mi prija trenutno. Izgleda da je ovog puta zaista gotovo među nama.

******************************************************************************************

Nakon godinu, dvije možda, slučajno se vraćam na wattpad i skontam da nikad nisam završila ovu priču. Mislim da je vrijeme da je završim, kako - tako :)