Već godinama se susrećem s oštrim krivudavim crtama. O kako priželjkujem vidjeti jasne, ali jedva vidljive tanke crte na tom bijelom papiru. Je li kriv moj tremor? Jeli kriva daska koja mi hrapavu ruku previše miče? Možda sam krivo shvatila kako se to radi. Vježbam manijakalno crtati ravne crte, nakon dvanaeste crte trinaesta postaje ravna i blijeda, topim je u papiru kao da topim bijelu čokoladu. Postaje nevidljiva, a osjećam je.
Prošlo je pola sata. Jebene ravne crte.
Ne osjećam se dobro. Trebam li joj oprostiti? Što ako joj ne mogu oprostiti? A želim zaboraviti. Smijemo se jedna drugoj, a u pozadini moje glave još uvijek ne jenjavaju krikovi. Želudac me umara od stalne muke. Ušuti više jednom utrobo moja, pokušavam zaboraviti.
Treba raditi, da zaboravit ću kada radim. Zaboravit ću da si me povrijedila, da si me ti povrijedio, da sam spalila most preko kojeg više nema povratka tvojoj toplini. Kuham svoje emocije uz svu hranu u loncu da bi me pamet ostavila na miru. Polako na izmaku ludila dok ti pametujem. A ipak, ne pitaš me tko sam ipak ja da ti dajem savjete? Tko sam ja da se derem na tebe? Osuđujem te, a istovremeno gutam knedle, jer znam da nisam dostojna osuđivati ikoga.
Opet radim, pokušavam sada svirati jer ne mogu još i ovu stvar zanemariti. Prebirem rukama nesigurno žice, a polako mi je um poprimio staru tamno plavu boju bluesa. Prsti tjeraju prašinu sa žica, ali ne i sa mene. No sviram dalje. Dalje i dalje, ponavljanje jedne sekvence, preslušavanje sekvence, pokušaj reprodukcije, sve opet ispočetka. Rezultat - nezadovoljstvo.
U sebi ne vidim ponos, vidim ženu koja nije žena po standardima. Jesam li još uvijek dijete? Ja sam dijete, dijete koje bi sve igračke držalo na koncu. A kakva li je ovo slatka deluzija. Na koncu sve držati. Na kraju konac kontrolira mene dok ja pokušavam njime vladati. "Jako si disciplinirana." Budale se dive kukavici. Tako i jedino funkcioniram. Jer i ovo dijete, kukavica koja se skriva iza bezbroj maski hladnoće i ravnodušja se boji. Dijete koje se boji osjetiti toplinu kada se ona nudi jer se pita koliko će ga koštati to? O smješno dijete, stariš, a u ženi još uvijek čučiš.
