*3. Chapter*

508 48 4
                                    

Sophie POV

U citanju me prekida glasno lupanje na vratima. Sklonim cebe sa sebe, odlozim knjigu i obujem svoje tople kucne papuce. Lupanje postaje sve glasnije i pitam se ko je to sada.
- Sophie otvaraj ova prokleta vrata!-
Cim poznati glas ispuni moje usi ukipim se u mestu. Matthew.
- Sophie!- lupa sve glasnije.
Iako ne zelim da ga pustim unutra moram jer ne zelim da pravi skandal pred komsijama.
Progutam knedlu i usporenim koracima krenem prema vratima, stavim hladan izraz lica i otkljucam vrata polako ih otvarajuci.
- Sta zelis?- pitam hladno.
- Neces me pustiti da uđem?- Sklonim se u stranu i pustim ga da uđe.
- Zasto si dala otkaz?-
- Mislim da ti odlicno znas zbog cega.-
- Dođavola Sophie!- kaze iznervirano prolazeci prsti kroz kosu. Pre sam se topila na taj njegov potez.
- To je bila greska. Zar ne mozes da mi oprostis?-
- Greska? Da ti oprostim?- nasmejem se ironicno - Gresku ne ponavljas svaki dan dva meseca, a ako si dosao jer ocekujes da ti oprostim znas gde su vrata.- pokazem rukom ka vratima.
- Malena, znam da ne mislis tako.- kaze polako mi se priblizavajuci.
-Matt molim te idi- kazem mu sa strahom nadajuci se da to nije osetio.
- Ma daj Sophie znam da me zelis.-
- Samo odlazi ili cu zvati policiju! Odlazi!- vec pocinjem da vicem na njega ali on se ne obazire na to. Dođe do mene, zagrli oko struka i sagne se da bi me poljubio u predeo ispod uveta i gricnuo usnu resicu.
- Matt... Molim te...- kazem uplaseno.
- Jos nije gotovo malena... Sledeci put nastavljamo.- sepne mi na uho i ja se odmah najezim ali ne od srece i uzbuđenja.
Jos jednom me poljubi i ode a ja cim cujem zatvaranje vrata sednem u fotelju i pocnem da placem pitajuci se sta vise hoce od mene.

Cameron POV

Sedim u svojoj kancelariji sa casom viskija u ruci i mislim na nju. Proslo je vec nedelju dana a ja nisam nista uredio osim sto sam saznao adresu i broj. Ne znam sta bih trebao uraditi jer sam cuo da je skoro prekinula sa dugogodisnjim deckom. Mozda bih trebao da je jos sacekam? Ali sta ako nađe drugog dok se ja premisljam? Najbolje ce biti ako joj polako budem pokazivao svoja osecanja. Ni ne primetivsi moja ruka se nalazi na telefonu govoreci sekretarici da posalje cvece na dobro poznatu adresu.
- U redu gospodine.-
- I javi mi kada stigne.-
- Naravno, trebali vam jos nesto?-
- Ne to je sve.-
Posle toga se vratim poslu cekajuci da mi kaze da su joj dostavili cvece. Posle pola sata konacno mi javlja da su joj dostavili i ja odmah uzimam mobilni i ulazim u imenik trazeci njen broj da joj posaljem poruku.
"Nadam se da ti se svidelo cvece.
Samo tvoj xxxxxxx :*" i posaljem joj.
Nakon nepunih petnaest minuta stize mi odgovor "Ko je to???"
Nasmesim se na taj odgovor zamisljajuci njeno zbunjeno lice.
"To ces sama morati da otkrijes anđele xxx"

Ulicama Londona (ZAVRŠENA) // Cameron Dallas & Cara DelevingneDonde viven las historias. Descúbrelo ahora