*13. Chapter*

352 30 2
                                    

Sophie POV

- Cam, jesi li zavrsio?-
- Jos pet minuta duso.-
- Kao zensko si...-
- Mislim da si veoma dobro shvatila kojeg sam pola. Ako hoces pokazacu ti opet?-
- Samo pozuri molim tee. Jednog dana ces zakasniti na svoju sahranu.-
Nakon jos pola sata konacno je izasao.
- Kada se vratimo pokazacu ti ko je zensko.- namigne mi.
- Hajde muskarcino, moramo da pozurimo.- poguram ga prema vratima.
  - A gde idemo?- pita me kada uđemo u moj auto.
- Videces kada stignemo.- odgovorim mu i startujem auto.
- A zasto ti vozis? Valjda to trebam ja...?-
- Cam, ljubavi mozes da ucutis malo? Shvatices kad stignemo, ok?- pitam ga iznervirano i stanem na semaforu.
- Nemoj da se ljutis Soph, cutacu kada me poljubis.- napuci usta za poljubac i zatvori oci. Polako mu priđem i ostavim kratki poljubac na njegovim usnama.
  Za dvadeset minuta smo ispred kluba u kojem nas ceka Justin i drustvo. Justinu posaljem poruku da smo stigli, izađemo iz auta,  uhvatim Camerona za ruku i krenemo prema ulazu u klub.
- Zasto je ovako tiho?- pita me.
- Ne znam.-
Svetla su pogasena i ne cuje se muzika. Sigurna sam da je ovo Justin smislio. Dođemo do stepenica koje vode do plesnog podijuma i odjednom se svetla upale.
- SRECAN ROĐENDAN!!!- svi viknu u glas. A Cameron? Poceo je da vristi i zove pomoc.
  Kada se smirio i shvatio da je ovo zurka povodom njegovog rođendana mene i Justina je povukao u zagrljaj.
- Ovo je vase delo, zar ne?-
- Zapravo je Justinovo.-
- Ja sam samo nasao mesto i sredio pice, Sophie je ovo smislila i pozvala sve.-
- Sve si to uspela dok sam ti ja po ceo dan skakao po glavi?- Cam me pita i ja samo klimnem glavom.
- Imam najbolju devojku!!- vikne ponosno i poljubi me.
- Heej! Nađite sebi sobu!- kaze Justin i nestane negde. Kada nam ponestane vazduha odmakne se od mene ali sam jos uvek u njegovom zagrljaju.
- Hvala ti Sophie.- sapne mi.
- To je najmanje sto mogu da uradim za tebe Cam. Hajde, idemo da popijemo nesto.- povucem ga prema sanku.
- Sta ces popiti?- pita me.
- Crno vino.-
Naruci mi vino a sebi viski.
Nakon tri case vina sam se opustila i Chloe sam odvukla da igramo. Od jednom u klub ulete ljudi sa maskama na licu, neki imaju i pistolj. Svi se uspanice. Devojke pocinju da vriste, neki momci pocnu da se biju sa maskiranima, svi trce u potrazi za izlazom dok ja samo stojim i trazim Camerona. Pocinjem da drhtim od straha ali ne zbog sebe vec zbog njega. Probijam se kroz masu ljudi i uocim ga sa Justinom  u jednom cosku kako se tuku sa maskiranim tipovima, meni okrenut leđima. Jedan od njih koji stoji iza Camerona izvadi noz i krene na njega.
- Cameron!- pozovem ga. On se okrene prema meni i primeti coveka sa nozem u trenutku kada on krene na njega. Cameron ne reaguje na vreme i covek ga ubode ispod rebara. Justin to vidi i skloni coveka sa Camerona. Cam padne na kolena i uhvati se za ranu. Justin obara onog coveka i zada mu nekoliko udaraca, a ja pocnem da trcim prema Camu koliko je brzo moguce. Stignem do njega, uhvatim ga za podlaktice i pomognem mu da se podigne.
- Jesi dobro?- pitam zabrinuto. On samo klimne glavom. Pocnem da trazim vrata za zaposlene i polako povucem Camerona za mnom.
- Vodim te u bolnicu.- kazem mu kada izađemo iz kluba. Krenemo prema autu i kada ga otkljucam smestim Camerona na zadnje sediste a ja pređem napred.
  Za manje od petnaest minuta smo ispred bolnice. Istrcim iz auta i odem da pozovem pomoc.
Vracam se po Camerona a za mnom idu dve sestre koje guraju kolica i doktor. Stave Cama u kolica i odjure prema bolnici a meni kazu da sacekam u hodniku. Posle nekog vremena vidim Justina i Chloe kako trce prema meni.
- Kako je on?- pita me Justin.
- Ne znam, odmah su ga uveli u sobu a meni rekli da cekam.-
- Bice sve dobro.- kaze Chloe i zagrli me.
Odvojim se od nje kada vidim da doktor izlazi iz sobe.
- Da li je dobro?- odmah ga pitam.
- Sta ste vi gospodinu Dallasu?-
- Devojka.-
- Gospodin Dallas je sada dobro.- kaze a ja odahnem.- narednih mesec dana ne bi trebao da se mnogo umara i da dize nesto tesko. Na svaka tri dana treba da dolazi na previjanje. Rana nije opasna ali treba paziti da se ne odsije ili da se ne inficira.-
- Mogu li ga videti?-
- Naravno. Sutra ujutru moze da ide kuci, dacu vam otpusnu listu.-
- Hvala vam.- zahvalim mu se i uđem u Camovu sobu.

Cameron POV

Mogu da se zakunem da je ovo Matthewovo delo. Samo on moze nesto tako bolesno da da uradi.
  Vrata se ovaraju i vidim Sophie kako ulazi.
- Kako si?-
- Lose…-
- Idem po doktora.- okrene se da ode ali je ja uhvatim za ruku i povucem prema sebi.
- Fale mi tvoje usne.- nasmeje se.
- Uplasio si me.- malo se sagne a ja se podignem u sedeci polozaj i konacno spojim usne sa njenim.
  Vrata se otvaraju i ulaze dva policajca.
- Gospodine Dallas uhvatili smo coveka koji vas je ranio.-
- Uvedite ga.-
Vrata se otvaraju a treci policajac dovodi osobu na koju nikada ne bih posumnjao.
- Zayn!- viknem sokirano.
- Vi se poznajete?- pita me jedan policajac.
- Ovo je neka greska, zar ne?-
Pogledam u Zayna ali on se samo zlobno smeje.
- Nije gospodine Dallas. Kada ste vi izasli iz kluba mi smo dosli i uhvatili ga. Sve je priznao.-
- Sve ovo je jedna od tvojih, sala jel da?-
- Nije. Uradio bih to opet.- kaze nekako... Ponosno.
- Smatrao sam te prijateljem, kako si mogao.-
- Smiri se Cam, bice ti lose.- kaze mi Sophie.
- Dobro sam Sophie. Vodite ga odavde.- kazem policajcima jer ne zelim da se Sophie brine.
- Videcemo se opet bogatasu.- kaze mi Zayn dok ga vode napolje.
- Bice sve dobro.- prosapuce Sophie grleci me.
- Dok si ti tu sve je dobro anđele.-

Hvala na 100+ pregleda
Ly😘😘💕

Ulicama Londona (ZAVRŠENA) // Cameron Dallas & Cara DelevingneDonde viven las historias. Descúbrelo ahora