Sophie POV
- Cam, jesi li zavrsio?-
- Jos pet minuta duso.-
- Kao zensko si...-
- Mislim da si veoma dobro shvatila kojeg sam pola. Ako hoces pokazacu ti opet?-
- Samo pozuri molim tee. Jednog dana ces zakasniti na svoju sahranu.-
Nakon jos pola sata konacno je izasao.
- Kada se vratimo pokazacu ti ko je zensko.- namigne mi.
- Hajde muskarcino, moramo da pozurimo.- poguram ga prema vratima.
- A gde idemo?- pita me kada uđemo u moj auto.
- Videces kada stignemo.- odgovorim mu i startujem auto.
- A zasto ti vozis? Valjda to trebam ja...?-
- Cam, ljubavi mozes da ucutis malo? Shvatices kad stignemo, ok?- pitam ga iznervirano i stanem na semaforu.
- Nemoj da se ljutis Soph, cutacu kada me poljubis.- napuci usta za poljubac i zatvori oci. Polako mu priđem i ostavim kratki poljubac na njegovim usnama.
Za dvadeset minuta smo ispred kluba u kojem nas ceka Justin i drustvo. Justinu posaljem poruku da smo stigli, izađemo iz auta, uhvatim Camerona za ruku i krenemo prema ulazu u klub.
- Zasto je ovako tiho?- pita me.
- Ne znam.-
Svetla su pogasena i ne cuje se muzika. Sigurna sam da je ovo Justin smislio. Dođemo do stepenica koje vode do plesnog podijuma i odjednom se svetla upale.
- SRECAN ROĐENDAN!!!- svi viknu u glas. A Cameron? Poceo je da vristi i zove pomoc.
Kada se smirio i shvatio da je ovo zurka povodom njegovog rođendana mene i Justina je povukao u zagrljaj.
- Ovo je vase delo, zar ne?-
- Zapravo je Justinovo.-
- Ja sam samo nasao mesto i sredio pice, Sophie je ovo smislila i pozvala sve.-
- Sve si to uspela dok sam ti ja po ceo dan skakao po glavi?- Cam me pita i ja samo klimnem glavom.
- Imam najbolju devojku!!- vikne ponosno i poljubi me.
- Heej! Nađite sebi sobu!- kaze Justin i nestane negde. Kada nam ponestane vazduha odmakne se od mene ali sam jos uvek u njegovom zagrljaju.
- Hvala ti Sophie.- sapne mi.
- To je najmanje sto mogu da uradim za tebe Cam. Hajde, idemo da popijemo nesto.- povucem ga prema sanku.
- Sta ces popiti?- pita me.
- Crno vino.-
Naruci mi vino a sebi viski.
Nakon tri case vina sam se opustila i Chloe sam odvukla da igramo. Od jednom u klub ulete ljudi sa maskama na licu, neki imaju i pistolj. Svi se uspanice. Devojke pocinju da vriste, neki momci pocnu da se biju sa maskiranima, svi trce u potrazi za izlazom dok ja samo stojim i trazim Camerona. Pocinjem da drhtim od straha ali ne zbog sebe vec zbog njega. Probijam se kroz masu ljudi i uocim ga sa Justinom u jednom cosku kako se tuku sa maskiranim tipovima, meni okrenut leđima. Jedan od njih koji stoji iza Camerona izvadi noz i krene na njega.
- Cameron!- pozovem ga. On se okrene prema meni i primeti coveka sa nozem u trenutku kada on krene na njega. Cameron ne reaguje na vreme i covek ga ubode ispod rebara. Justin to vidi i skloni coveka sa Camerona. Cam padne na kolena i uhvati se za ranu. Justin obara onog coveka i zada mu nekoliko udaraca, a ja pocnem da trcim prema Camu koliko je brzo moguce. Stignem do njega, uhvatim ga za podlaktice i pomognem mu da se podigne.
- Jesi dobro?- pitam zabrinuto. On samo klimne glavom. Pocnem da trazim vrata za zaposlene i polako povucem Camerona za mnom.
- Vodim te u bolnicu.- kazem mu kada izađemo iz kluba. Krenemo prema autu i kada ga otkljucam smestim Camerona na zadnje sediste a ja pređem napred.
Za manje od petnaest minuta smo ispred bolnice. Istrcim iz auta i odem da pozovem pomoc.
Vracam se po Camerona a za mnom idu dve sestre koje guraju kolica i doktor. Stave Cama u kolica i odjure prema bolnici a meni kazu da sacekam u hodniku. Posle nekog vremena vidim Justina i Chloe kako trce prema meni.
- Kako je on?- pita me Justin.
- Ne znam, odmah su ga uveli u sobu a meni rekli da cekam.-
- Bice sve dobro.- kaze Chloe i zagrli me.
Odvojim se od nje kada vidim da doktor izlazi iz sobe.
- Da li je dobro?- odmah ga pitam.
- Sta ste vi gospodinu Dallasu?-
- Devojka.-
- Gospodin Dallas je sada dobro.- kaze a ja odahnem.- narednih mesec dana ne bi trebao da se mnogo umara i da dize nesto tesko. Na svaka tri dana treba da dolazi na previjanje. Rana nije opasna ali treba paziti da se ne odsije ili da se ne inficira.-
- Mogu li ga videti?-
- Naravno. Sutra ujutru moze da ide kuci, dacu vam otpusnu listu.-
- Hvala vam.- zahvalim mu se i uđem u Camovu sobu.Cameron POV
Mogu da se zakunem da je ovo Matthewovo delo. Samo on moze nesto tako bolesno da da uradi.
Vrata se ovaraju i vidim Sophie kako ulazi.
- Kako si?-
- Lose…-
- Idem po doktora.- okrene se da ode ali je ja uhvatim za ruku i povucem prema sebi.
- Fale mi tvoje usne.- nasmeje se.
- Uplasio si me.- malo se sagne a ja se podignem u sedeci polozaj i konacno spojim usne sa njenim.
Vrata se otvaraju i ulaze dva policajca.
- Gospodine Dallas uhvatili smo coveka koji vas je ranio.-
- Uvedite ga.-
Vrata se otvaraju a treci policajac dovodi osobu na koju nikada ne bih posumnjao.
- Zayn!- viknem sokirano.
- Vi se poznajete?- pita me jedan policajac.
- Ovo je neka greska, zar ne?-
Pogledam u Zayna ali on se samo zlobno smeje.
- Nije gospodine Dallas. Kada ste vi izasli iz kluba mi smo dosli i uhvatili ga. Sve je priznao.-
- Sve ovo je jedna od tvojih, sala jel da?-
- Nije. Uradio bih to opet.- kaze nekako... Ponosno.
- Smatrao sam te prijateljem, kako si mogao.-
- Smiri se Cam, bice ti lose.- kaze mi Sophie.
- Dobro sam Sophie. Vodite ga odavde.- kazem policajcima jer ne zelim da se Sophie brine.
- Videcemo se opet bogatasu.- kaze mi Zayn dok ga vode napolje.
- Bice sve dobro.- prosapuce Sophie grleci me.
- Dok si ti tu sve je dobro anđele.-Hvala na 100+ pregleda
Ly😘😘💕
ESTÁS LEYENDO
Ulicama Londona (ZAVRŠENA) // Cameron Dallas & Cara Delevingne
FanficSta se dogodi kada svoj zivot pocnes iz pocetka? Da li se treba prepustiti strancu? Da li treba slusati svoja osecanja ili zdrav razum? Da li postoji pravo prijateljstvo? #22 18.09.2017. #11 11.05.2018. #5 12.05.2018. Uloge: Cameron Dallas- Camer...