*27. Chapter*

281 26 6
                                    

Sophie POV

Hladni zimski vazduh dođe do mog lica sto me natera da otvorim oci. Osetim toplo telo iza sebe, glavu u mojoj kosi i snaznu ruku oko mog struka. Cameron. Sama pomisao na njega opet mi natera osmeh na lice. Polako glavu okrenem prema njemu tako da su nam usne samo par milimetara odvojene. I dalje ima taj decacki izgled dok spava iako je skoro ugazio u tridesetu. Ostavim nezan poljubac u kutu njegovih usana. Krenem da ustanem ali me dve ruke prikuju za sebe.
- Gde si posla?-
- Da zatvorim prozor, hladno mi je.-
- Dođi da te ugrejem.-
Okrene me prema sebi i spusti usne na moje a prsti mu zavrse na mojim kukovima jos vise me priblizavajuci sebi.
- Srecan Bozic anđele.- kaze kada odvoji usne od mojih.
- Ovo mi je najbolji Bozic do sada. Hvala ti sto ispunjavas svaki moj dan.-
- To mi je posao koji obavljam sa velikim zadovoljstvom.- kaze i ostavi brzi poljubac na vrhu mog nosa. - Sta kazes na jednu toplu, zajednicku kupku?-
- Zvuci savrseno. Ti pusti vodu a ja cu da na brzinu proverim Kylie i Masona.- kazem ustajuci iz kreveta i oblaceci svoj beli kucni ogrtac preko spavacice iste boje.
- Pozuri!- vikne za mnom.
Prvo uđem u Masonovu sobu. Pogledam u njega i vidim kako mirno spava. Njegov meda, gospodin Charlie, takođe lezi ispod njegove ruke. Pogledam po sobi i vidim uredno slozene knjige i igracke na policama. Njegov sto je besprekorno cist i svaka stvar je na svojem mestu.
Cista suprotnost me doceka kada uđem u Kylinu sobu. Spava zarotirana za sto osamdeset stepeni... Noge su joj na mestu gde bi trebala biti glava a glava na mestu gde bi trebale biti noge, potpuno otkrivena a jorgan se nalazi na podu. Nazirem glavu njenog Medonje ispod stomaka. Njena haljinica koju je juce nosila visi na lampi pored krevet, nijedna stvar nije na svom mestu. Da li je moguce da su oni blizanci? Mozda su nekog od njih zamenili u bolnici, pomislim.
Kada se vratim u sobu po veoma hladnom vazduhu shvatim da Cameron nije zatvorio prozor, te ga ja zatvorim pre nego sto se pridruzim mom prelepom muskarcu u kupatilu. Tamo me doceka omamljujuci miris maline prozet prelepim mirisnim notama vanile koje dolaze od sveca koje su poslagane oko kade.
- Bas si se potrudio.- zagrlim ga sa leđa dok on pali poslednju svecu.
- Sviđa ti se?- okrene se prema meni i pokloni mi svoj topli zagrljaj. Klimnem potvrdno i naslonim glavu na njegova gola prsa.
- Sophie?-
- Hmm?-
- Volim te.- sapne mi blizu uha zbog cega mi trnci prođu kicmom.
- I ja tebe.-
Posle par trenutaka prijatne tisine, one u kojoj si siguran da si pored prave osobe, on odluci da progovori.
- Hajde, ohladice se voda.-
Pomogne mi da svucem sve sa sebe i uđem u toplu vodu pre nego sto uradi isto. Nakon sto se pomerim da napravim mesta za njega os sedne iza mene i ovije ruke oko mog stomaka privlaceci me blize sebi i ja naslonim leđa na njegova prsa.
Cameron opet odluci da on prekine tisinu u kojoj sam uzivala.
- Veceras u sedam budi spremna, vodim te na veceru.-
- Ali Bozic je Cam.-
- Zato te i izvodim napolje, zelim da nam ucinim ovo vece posebnim.-
- Ali Kylie i Masona...- prekine me.
- Ce veceras morati malo ranije u krevet.-
- Uredu... Gde me vodis?-
- U restoran.- kratko kaze i ja znam da ne treba da se mucim da saznam nesto vise jer mi nece reci. Zbog toga samo klimnem.

Tek sto zavrsim sa susenjem kose i oblacenjem donjeg vesa i moje odevne kombinacije, koja se sastoji od crnih farmerki i crvenog dzempera sa natpisom merry christmas, zacujem Masona i Kylie.
- Boziiic jee, dajte mi poklonee!- Kylie...
- Mama,tata hajde odemo da vidimo sta je ispod jelke!- vikne Mason trceci pored nase sobe do dnevnog boravka gde se nalazi ogromna jelka. Pogledam u Camerona koji ima osmeh od uveta do uveta.
- Idi ti, ja cu doci za pet minuta.- pogledam ga zbunjeno ali ipak poslusam.

Cameron POV

Polako se na prstima spustim stepenicama do hodnika i izađem napolje kada otvorim vrata. Odem do garaze i otvorim vrata Sophinog auta. Uzmem povecu kutiju u ruke i proverim da li je moj poklon za blizance u redu. Kada se uverim da jeste jednako tiho se vratim u kucu i kada dođem do dnevnog u kome je sada moja porodica osecam kako svaki moj atom puca od radosti. Konacno osecam da sam negde gde pripadam.
- Hej malci, necete otvoriti moj poklon?- pitam ih. Okrenu se prema meni i dotrce u sekundi. Uzmu kutiju zamotanu zelenim ukrasnim papirom sa crvenom masnicom na vrhu i sednu na pod otvarajuci je.
- Sta si im to kupio?- pita me Sophie kada mi priđe.
- Videces.-
Otvore kutiju a i nje izviri glava malog slatkog crno belog haskija.
- To je kucaa!- vikne Mason.
- Moja kucaa!- vikne Kylie.
- Heej i moja je!-
- Nije! Samo je moja, zar ne tata?-
- Kylie on je zajednicki. Kupio bih svakom po jednog ali mislim da je vasoj mami dovoljno da ima jos jednu brigu vise. Dve bi bilo previse a ne zalimo da dobije nervni slom pre vaseg puberteta, zar ne?- cucnem pored nje i krajickom oka posmatram Sophie koja na to samo prevrne ocima na sta se nasmejem. Kylie klimne glavom i otrci za Masonom koji je uzeo psa u narucje i rekao da joj ga nece dati i otrcao u svoju sobu.
- Nemojte da se potucete!- vikne Sophie.
- Oni se tuku?- pitam je iznenađeno.
- Ponekad da. A gde je moj poklon?-
- Zar ti nisam dovoljan? Salim se, dobices ga veceras.- kazem joj i spojim nase usne u poljubac.
_________________💑________________
Ostalo je jos 3-4 nastavka do kraja naseg putovanja.
Nadam se da uzivate u ovim kratkim poslasticama koje vam priređuju Sophie i Cameron.
Volela bih kada bi svako od vas ostavio duzi komentar i da napise kako vam se sviđa sve ovo jer mi to stvarno mnogo znaci i podstice me da pisem.
Com, vote?
Ly😘💞👋

Ulicama Londona (ZAVRŠENA) // Cameron Dallas & Cara DelevingneDove le storie prendono vita. Scoprilo ora