Tišina

Poglavlje 13

"Noemi!" glasan vrisak Katherininog glasa prolomio se kućom. "Tu su..." jedva je izustila i probala vratiti disanje u normalu. Kada je vidjela policiju kako izlazi iz auta i stupa u dvorište kuće, potrčala je do Noemine sobe, grabeći po dvije-tri skale odjednom. "Policija... došli su..."

Noemi je odložila papire koje je proučavala i požurila do prozora. Pomaknuvši veliki smeđi zastor mogla je vidjeti par policijskih auta na cesti.

"Dovraga!" opsovala je glasno i požurila do Katherine. "Trebam te smirenu, Kath. U redu je." rekla je mirnim tonom i položila ruke na njena ramena. Odzvanjanje koraka od puni parket postajalo je sve glasnije te tako paralo harmoničnu tišinu koja je dotad vladala kućom. "Slušaj me." rukom je uhvatila pozadinu njenog vrata i privukla je sebi, tako da je Katherinino uho bilo dovoljno blizu njenim usnama da čuje što joj kaže. "Otiđi do Lambersa. On zna koga treba nazvati."

U isti čas Noeminu sobu napunila je hrpa muškaraca, i doista, bile su to prve osobe koje su, osim Kath, ikad stupile u ovu prostoriju.

"Noemi, uhićeni ste zbog krađe, ugrožavanja državne imovine, pranja novca..." čitao je jedan od njih, stajajući na vratima. Umjesto slušanja optužnice, Noemi se okrenula prema Kath i uputila joj smireni pogled - onaj koji je Kath govorio kako sve ima pod kontrolom, iako se sada činilo potpuno suprotno.

Dvojica policajaca, oni najbliži njoj, su krenuli prema Noemi dok je onaj s vrata čitao njena prava. Prisutnost njihovih kolega davala im je dovoljno sigurnosti da stanu ispred Noemi i obave svoj posao. Noemi ih je pogledala ponaosob. Znala je da nitko od njih sam ne bi imao dovoljno hrabrosti učiniti ovo što sad rade, jer znaju tko je i za što je sve sposobna. Ipak, bila je svjesna da se ovdje ne radi o pojedinačnom obračunu te da nitko od njih nije zaslužan za trenutnu situaciju. Na kraju krajeva, bili su samo pijuni koji su izvršavali Mertensove naredbe.

Najbliži od njih je zgrabio Noemi za ruku, no ona je uspješno istrgla iz njegove šake.

"Nema potrebe za tim." odbrusila je ugledavši lisice koje su visjele iz njegove slobodne ruke. Nema šanse da dopusti tim idiotima da je vežu. "Idem s vama." nastavila je i krenula prema izlazu, na što je drugi povukao za ruku i u sekundi lisicom zakačio njenu lijevu ruku.

Unatoč njenom opiranju da održi drugu ruku na slobodi, i ona je uskoro bila privezana. Nelagodan osjećaj nemoćnosti i zatočenosti proširio se njenim tijelom, ubrzao njeno disanje i zamrznuo svaku mogućnost racionalnog razmišljanja. Nagla količina adrenalina navalila je na njeno tijelo, nemoćno da oslobodi energiju koju je namjeravala usmjeriti u obliku šamara policijskom gadu koji je vezao.

Policajci su žurno krenuli prema izlazu, čvrsto vukući Noemi za sobom. Sve se odvijalo toliko brzo da je izgubila Kath iz vida, i uskoro se našla u dvorištu. Nije znala što je više boli, oštri metal lisica koji je rezao njene zglobove ili čvrsti stisak policajaca koji su je bez pardona vukli do auta.

Nakon što su je ugurali na stražnja sjedala, skupina auta se izgubila iz ulice i ostavila Brentwood u tišini, kao da se ništa od ovoga nije ni dogodilo.

Sjedeći na stražnjem sjedalu, Noemi je pokušala smiriti disanje i usredotočiti se na činjenicu da je vode u postaju, umjesto na lisičine koje su je bacile u šok prve sekunde kad su se našle na njenim rukama. Unatoč svoj njenoj borbi, panika je nadvladala i disanje se nenormalno ubrzalo. Vožnja je trajala predugo. Ni u snu nije mogla pomisliti da će ikad jedva čekati da uđe u prokletu policijsku postaju.

Kad su se našli u hodniku postaje, Noemi je podignula ruke kako bi dala policajcima doznanja da je napokon mogu osloboditi. Nesvjesni njenog zahtjeva, ili su razumjeli, ali nisu bili voljni udovoljiti njenoj želji, povukli su je za lakat i uveli u zadnju prostoriju u hodniku. Nasilu su je posjeli na stolicu i izašli iz sobe, ostavljajući je samu s panikom koja je ispunila cijelu prostoriju.