Tišina

Poglavlje 1

„Sve je spremno?" upitao je Diangelo otpivši gutljaj hladnog viskija. Nekoliko zraka mjesečine pobjeglo je između dva prašnjava zastora i pronašlo put do njegovog lica tako da je njegova ispucala koža dolazila do punog izražaja. Duge jasne crte kupile su se na njegovom čelu, okružile oči i spuštale se niz obraze odavajući njegov broj godina koji je zasigurno prešao šezdeset.

„Jedan mali problemčić." odgovorio je izvukavši jednu Walter Wolf cigaretu iz kutije, a zatim ju lagano naslonivši na svoje suhe usne. Njegova ugljenasto crna kosa savršeno se uklapala u mračnu prostoriju, a svaki put kad bi se našao na udaru mjesečine nekoliko bi pramenova zasjalo.

„Što je problem?" odmjerio je nećaka od glave do pete. Bio je ponosan što je krenuo stopama njegovog oca. Bilo je nešto u njemu što je obećavalo, davalo naznaku da bi se trenutna situacija u europskom Podzemlju mogla drastično promijeniti, vratiti na staro.

„Žena." izvukao je mali crni upaljač i prinio ga do cigarete. Zapalio je, a zatim povukao dim i ispuhao ga kroz usta. Upaljač je vratio natrag u džep, pomaknuvši rukom usput novčanik kako bi napravio dovoljno mjesta. Prisutnost njegovog ujaka davala mu je osjećaj sigurnosti.

„Zašto bi jedna obična žena bila problem?" upitao je pogledavši kroz prozor, a onda vrativši pogled na visokog crnog dečka ispred sebe.

„Ona nije obična žena, i to znaju svi u ovom gradu."

„Noemi?" upitao je uzevši bocu viskija sa stola. Ovaj put je povukao gutljaj bez lijevanja u čašu. Vratio je bocu na stol, otkinuvši pritom vrh crne etikete. Dobio je klimanje glavom kao odgovor. Doista, bila je to žena koje su se mnogi muškarci bojali. Hladna, oštroumna, okrutna. Sve to ju je činilo najopasnijom, a ujedno i najmoćnijom osobom u Londonu.

„Mislio sam da su to samo glasine." čuo je priče o ženi koja posjeduje pola grada, ali nikad nije mislio da je to stvarno istina.

Doista, malo se toga znalo o njoj. Noemi je bila jedna vrsta tihe legende. Njeno ime često se čulo u Podzemlju, ali nikad se nije provlačilo po medijima pa većina običnih građana nije ni slutila što se događa na ulicama njihovih gradova.

„Ne zadugo." njegove punašne usne izvile su se u maleni samouvjereni osmijeh.

Već drugi put je kupila prostor koji je želio, onaj u centru grada u kojem je trebala biti nova kockarnica. Bila je to još jedna bitka koju je dobila, a sve zahvaljujući glasinama. Tako je stari O'Relly prihvatio Noeminu ponudu, a njega odbio unatoč trostruko većoj ponudi. Prestrašeni starac smatrao je da bi bilo pametnije prihvatiti Noeminu ponudu i ostati na životu nego uzeti ogromnu svotu novca od koje mrtav ne bi imao ništa. Jer ona nema milosti, a onima koji joj se zamjere uništi čitav njihov svijet. Zbog toga je morao potražiti drugo mjesto na udaljenijoj lokaciji zbog koje gubi mušterije.

„Ne budi tako samouvjeren." dobacio je Diangelo otpivši gutljaj hladnog viskija.

„Noemi ima puno neprijatelja, ne idem sam protiv nje." ustao se sa udobne kožne fotelje klasičnog kroja i prošetao po prostoriji u kojoj je sklopio već puno poslova. Niti jedan dogovor se nije mogao mjeriti s ovim, ovaj će mu omogućiti osvetu koju već dugo vremena želi. „London je podijeljen između obitelji. Svi imaju saveznike osim nje." Od smrti starog Yasera nitko nije u potpunosti doveo grad pod svoju vlast. Noemi je doduše bila najbliže, no potrebno je još dosta učvrstiti svoju vlast, a ako ovako nastavi zagospodarit će cijelom Britanijom.

„Kako je onda toliko moćna ako ima toliko neprijatelja?" došao je čak iz Italije kako bi pomogao nećaku srediti situaciju, a sada problemi. Bog zna koliko je ljudi sredio tamo, ali ovo je bio njen teritorij i bio je svjestan toga. Vlast njegovog nećaka značila je i njegovu vlast, a to bi mu donijelo ogromnu zaradu. Znao je da će se ostalih kandidata lako riješiti, no Noemi će biti malo veći zalogaj. Od samog spomena njenog imena prolazili su ga neobični trnci. Bila je to nekakva vrsta nelagode.