Tišina

Poglavlje 10

„Gubim strpljenje, Malik." ponavljao je Noemine riječi oponašajući njezin glas. Uzeo je bocu viskija sa police i naslonio se na prljavu radnu površinu malene uske kuhinjice. Otvorio je i bacio pluteni čep koji je nekoliko puta odskočio od ispucali stari parket, a onda pronašao put između stolica i otkotrljao se ispod kauča. U zadnje vrijeme je pretrpio previše poraza, a to će se ozbiljno odraziti na posao. Možda ga gubljenje ne bi toliko boljelo kada ga ne bi pobjeđivala žena. „Kako mogu biti sigurna da se nećeš predomisliti?"

„Stvarno ćeš to učiniti i prepustiti joj Belgiju?" upitao je Harry čuvši Zaynovu naredbu. Znao je da Zayn nema izbora, kao i da će Noemi sada nesmetano moći dostavljati oružje po cijeloj Europi.

„Što mi drugo preostaje? Prepustiti joj Armonda?" otpio je veliki gutljaj vode i protresao glavom kada se hladna tekućina spuštala niz njegovo grlo.

Izgubio je previše osoba u životu, ne može dopustiti da ostane bez ujaka. Bio je svjestan da mu njegova povezanost s obitelji odmaže u poslu, a to su pokazali i dosadašnji porazi. U ovom poslu obitelj je bila opasnija od bilo kojeg protivnika, ponajviše zbog toga što je predstavljala tvoju slabu točku. Što više slabih točaka imaš, veća je vjerojatnost da ćeš biti povrijeđen pa tako daješ priliku svojim neprijateljima. A na kraju te ne unište ni neprijatelji već voljene osobe. Jer, oni za koje misliš da su tvoje najveće blago, često su najveće prokletstvo.

„Ne vraćaj se dok ne bude mrtav." dobacio je kada je Harry bio na vratima. Bio je ovo konačan test za njegovog kovrčavog vozača. Od svih novih zaposlenika pokazao je najveću hrabrost i snalažljivost. Ako ga sada ne iznevjeri dobit će Zaynovo puno povjerenje, a veće povjerenje znači i veće odgovornosti.

Harry je zatvorio vrata i tako prekinuo propuh koji je nosio stare smeđe zavjese ovješane poviše prljavih staklenih vrata. Čim je propuh napustio prostoriju, malena skromna kuhinjica i dnevna soba našle su se na udaru vrućine. Tišinu u stanu prekinuo je zvuk mobitela.

„Jesi li ga pronašao Zayn?" upitao je Diangelo bez pozdrava kada je Zayn podignuo slušalicu. Nazvao ga je čim je pročitao sve iz novina. Isprve mu je bilo drago što su ga odvojili od Mertensa jer bi napravio najveću glupost ikad. Kršenje Omerte stajat će te života i to je bilo jasno i najmanjem kriminalcu na svijetu pa čak i bezazlenom uličnom lopovu.

„Riješit ću sve s Noemi i bit će s nama ubrzo. Ne brini." odgovorio je pogledavši na sat. Svaka minuta činila se kao vječnost. Vjerovao je u svog kovrčavog vozača, dosad ga još nije iznevjerio.

„Nadam se da hoćeš." izdahnuo je i nastavio nakon minutu. „Nije mi ostalo još puno vremena Zayn, želim vidjeti brata prije nego što-"

„Ne govori tako." prekinuo ga je ne želivši čuti kraj rečenice. Učinit će sve da ujaka dovede natrag, pa makar mu to bilo zadnje. Ako bi to značilo da mora žrtvovati sve što ima, učinio bi to istog trena i to bez razmišljanja. „Vidjet ćeš ga za nekoliko dana. Obećajem."

„Hvala ti, Zayn." odgovorio je zahvalno, a onda se zakašljao. Nije više kao nekada, starost je učinila svoje. Sve što je želio sada bilo je čvrsto zagrliti brata kojeg nije vidio godinama, još od onda otkako su ubili njihovu sestru – Zaynovu majku. „Tvoja majka bi bila ponosna da je sada tu."

„Ali nije." rekao je bijesno. „Nije tu."

Pozdravio se s ujakom i prekinuo slušalicu, a onda ostao u praznoj prostoriji ispunjenoj tišinom.  Bolilo ga je što njegovi roditelji nisu tu. Da jesu, vjerojatno bi sve bilo drugačije. Vjerojatno sada ne bi bio ono što je i radio ono što sada radi. Da su njegovi roditelji tu ne bi se godinama morao boriti sa samoćom i nezaštićenošću. Njegov ujak je uvijek bio tu za njega kada je nešto trebao, daleko od toga, ali nitko ne može nadomjestiti roditelje. Nitko i ništa. A njemu su ih oduzeli bez imalo savjesti. Nesvjesno je stisnuo čašu koja je stajala u njegovoj ruci, a ona se slomila u malene komadiće od kojih su neki razrezali njegovu kožu. Bio je toliko bijesan da nije osjećao krv koja se slijevala iz njegovih dlanova. Mržnja je ponovno odnijela pobjedu, pa čak i pred boli.