Tišina

Poglavlje 7

„Jesi li svjestan što sve ulažeš u ovu igru?" upitao je Zayn, pogledavši prema sredini kockarnice. Nakon toliko vremena konačno će osvetiti svoju obitelj. Sve o čemu godinama mašta sada će se ostvariti, a ako je cijena osvete da se riješi Noemi učinit će to bez razmišljanja. 

Sklonili su se od očiju zaposlenika u sobu u kojoj je dogovarao sastanke. Čak ni u vlastitome prostoru nije bio siguran da će njihov razgovor ostati tajan. Nikad ne možeš znati tko te sluša.

„Jesi li ti svjestan što sve možemo dobiti ako pobijedimo?" još jednom inspektor nije odgovorio na postavljeno pitanje, a njegova navika u Zaynu je izazivala bijes. Davao si je previše za pravo, a to će mu se kad tad odbiti od glavu. 

„A ako ne?" postavio je još jedno pitanje u nadi da će se inspektor udostojiti bar jednom odgovoriti na ono što ga je Zayn upitao. Djelić njega požalio je što je donio ovakvu odluku, ali vodio se razumom, a ne srcem kojeg su iščupali iz njega onog dana kad su mu oduzeli obitelj. „Ona je nepobjediva, Mertens."

„Ne brini, znam kakva je Noemi s neprijateljima." podignuo se sa stolice i prošetao po prostoriji. Njegov ton bio je samouvjeren za osobu čiji život visi o koncu. Inspektor je već živio u slavi koju nikad nije ni stekao, a njegova opsjednutost da Noemi vidi iza rešetaka postala je važnija i od pravde – razloga zbog kojeg je i postao policajac.

 „Onda znaš i što će ti se dogoditi nastaviš li s ovim?" upitao je Zayn i zagledao se u ranu na ruci. Primio je metak za osobu koja je prepreka njegovu cilju, istu onu koja štiti njegovog najvećeg neprijatelja. Kako li se samo sudbina poigrava njime. „Kako da ovo izvedemo? Imaš li neki plan?"

„Trebaju nam dokazi, bez njih je sve uzaludno. Svi znaju čime se Noemi bavi, ali treba mi crno na bijelo da vodi kriminalne akcije inače joj ne mogu ništa." izvadio je cigaretu iz kutije i zapalio je, a onda trenutak sačekao prije nego što ju je stavio u usta. Pogledao je u Zayna koji je zamišljen sjedio na naslonjaču. Nikad ne bi povjerovao da će mu upravo on omogućiti ono o čemu najviše sanja. A nakon Noemi, na redu je on. Sin starog Yasera. Koliko će mu samo slave donijeti njih dvoje.

„Znaš da nema šanse da pronađemo bilo što. Mogu biti bilo gdje na otoku." podignuo je glavu i prošao rukom kroz kosu. Nešto u njemu nije mu dalo mira, a osjećaj nezadovoljstva ubijao ga je sada kada bi trebao uživati.

„To je tvoj zadatak." otresao je pepeo cigarete koji mu je skoro pao na novu košulju, a onda povukao još jedan dim. Inspektor je bio vrlo ozbiljan u namjeri da se konačno riješi najveće prijetnje koja je bila prepreka na njegovom putu do slave. „Ti ćeš se pobrinuti za dokaze, a ja ću joj podvaliti zamku i strpati je iza rešetaka."

„Lako je reći." promrljao je tiho i pogledao inspektora koji je već bio na vratima kockarnice bez ikakve namjere da se pozdravi prije odlaska. Kada je napustio prostoriju osjećaj nelagode se polako povukao, no ostao je težak kamen na njegovom srcu. Isti onaj koji ga muči cijeli život.

Bez razmišljanja se uputio do auta. Kada je došao u malu sporednu uličicu pogledao je okolo u slučaju da ga netko prati, a onda sjeo na crno kožno sjedalo. Sjedio je onako na trenutak ne radivši ništa, a onda je prošao rukom preko volana. Nije mu trebalo dugo da dođe do malene sive kuće između knjižare i stare ruševine. Parkirao je sa desne strane knjižare i prošetao do velikih smeđih vrata koja su žaškripala pri otvaranju. Tračak svjetlosti uspio je pronaći put do tamne prostorije, ali onda se ponovno izgubio kada je Zayn zatvorio vrata. Prošao je desnim hodnikom do male sobe u kojoj se nalazio Diangelo. Sjedio je naslonjen na stolicu i držao debelu crvenu knjigu u rukama. Prije nego što je Diangelo sklopio knjigu uspio je uhvatiti natpis „Oprost" izrezbaren zlatnim slovima.

„Još ga nisu našli?" povukao je svoju crnu kožnu jaknu preko ruku, a onda je naslonio preko naslonjača na kojeg je sjeo nakon što je prethodno pružio Diangelu veliku smeđu kubanku.