Tišina

Poglavlje 5

„Kako možemo biti sigurni da Diangelo neće htjeti spasiti brata?" Martinezov glas nadjačao je ostale. Dobio je pozornost svih donova koji su sada gledali u njega. Svatko bi pokušao spasiti svoju obitelj, a zbog toga su i znali na što je čovjek sve spreman kako bi to postigao.

„Ako bude i trunke nade budite uvjereni da hoću." odgovorio je Diangelo nakon trenutka šutnje. Podignuo je glavu sa ruku naslonjenih na koljena i pogledao u donove. Napravit će sve što je u njegovoj moći da ga spasi, a jedini način za to je da njegov brat ne napravi glupost koja bi mogla okončati njegov život. Omerta ne smije biti razbijena ni pod koju cijenu. „Ali ako će prekršiti zavjet šutnje čak ga ni ja ne mogu spasiti."

„Moramo se riješiti Mertensa jednom zauvijek." dodao je Hansen prekinuvši čudnu tišinu koja je zavladala prostorijom. Zaista, inspektor Mertens je bio glavni izvor problema. Bilo je budala koje su pomislile kako bi mogle razbiti glavni zakon mafije, ali nitko nikad nije došao ovoliko daleko. Nitko nije predstavljao ovoliku prijetnju. „Tako nikome više neće pasti na pamet da pomisli kako može razbiti Omertu."

„Kako da ga se riješimo?" upitao je Willems naslonivši se na udoban smeđi kauč na kojem je sjedio zajedno s Martinezom i Thomsenom. „Ima podršku cijelog FBI-a, a da ne govorim o policiji i vlastima." Doista, inspektorovo ime već sad se počelo veličati u svim uredima i policijskim stanicama. Bio je blizu uspjeha, najbliže od svih svojih kolega, ali cijena njegovog uspjeha je itekako visoka.

„Onda ih moramo okrenuti protiv njega." rekla je Noemi, otpivši velik gutljaj viskija. Kada bi se riješila Mertensa pokazala bi svim kriminalcima što se dogodi kada netko i samo pomisli na nepoštovanje Omerte, ali i svim policajcima koji misle da su dovoljno odvažni da strpaju kraljicu mafije iza rešetaka. Inspektor je sitna riba koja je zagrizla udicu u želji za uspjehom, ali unatoč tome što je njegov život na kocki još uvijek nastavlja sa svojim planom.

„Onda je sve na tebi i na Maliku." dobacio je Thomsen izvadivši veliku smeđu kubanku. Velikodušno je ponudio Diangela, a on ju je izvadio iz kutije i zahvalno klimnuo glavom. Noemi i Zayn pogledali su se, a onda je Noemi neprimjetno stisnula Yurijevo koljeno. Nije htjela imati nikakve veze s njim. Inspektor Mertens bio je jedina stvar koja im je bila zajednička. „Ovo je vaš teritorij, a on vas oboje želi vidjeti iza rešetaka." Uz Noemi, inspektor je neprestano vrebao i Zayna. Kako je samo sanjao o uspjehu, o tome da postane legenda. Koliko bi se tek njegovo ime veličalo kada bi priveo zakonu kraljicu mafije i sina starog Yasera.

Yuri je, uhvativši Noemin nesiguran pogled, lagano rukom obuhvatio njen struk i privukao je sebi. Njegov zagrljaj bilo je sve što joj je sada trebalo, a njegove ruke bile su sigurno utočište u kojem je mogla biti mirna. Zayn je, ne skidajući pogled s Noemi, povukao bocu sa stola i ulio poveću količinu viskija u čašu. Otpio je gutljaj i odmjerio prvo Yurija, a onda nju. No ono što mu je privuklo pozornost bilo je njegova ruka na njenom struku.

„Koliko oružja možeš nabaviti?" konačno je upitao Zayn podignuvši se sa kauča. Uzeo je čašu sa sobom i nosio je u ruci. Još uvijek je držao pogled na njoj.

„Koliko je potrebno." odgovorila je sigurno, pomalo odvojivši se od Yurija. Svima je bilo jasno da bez Noemine pomoći neće uspjeti u ovome. Podignula se sa kauča i otišla na suprotnu stranu prostorije dok su se donovi ponovno upustili u raspravu. Trebalo joj je nešto žestoko, nešto jače od viskija.

Došla je do stola smještenog u kutu sjevernog zida i naslonila se na njega, a zatim duboko izdahnula. Zatvorila je oči na trenutak i razmislila o svemu, ali onda je pod rukama osjetila micanje stola. Podignuvši pogled ugledala je Zayna naslonjenog na stolu. Ispružio je ruku u kojoj je bila čaša ispunjena tekilom. Umjesto toga, uzela je bocu iz njegove druge ruke i potegla velik gutljaj. Odmjerio ju je od glave do pete. Izazovna smeđa kosa, duge razvijene noge i naravno pištolj oko pasa. Bila je prokleto prelijepa.