Tišina

Poglavlje 8

Tamni sivi oblaci pratili su povorku koja se uspinjala do stare crkve na vrhu najnižeg brda Ardena. Bilo je to ono brdo upravo poviše Eupena, Willemsovog rodnog grada. U ovom malenom mjestu pokraj njemačke granice veliki je belgijski don proveo većinu svog života. Eupen je bio poznat kao prijestolnica Willemsovog kriminalnog carstva, a ujedno i njegovo najdraže mjesto. Maleni je gradić imao jako dobre predispozicije za uspjeh: strateški smještaj u belgijskom gorju Ardenima omogućavao je lakše sakrivanje, ali i nemogućnost vlasti da nađu njegova tajna spremišta ilegalnih paketa koje je prenosio preko njemačke granice. Znao je ovo područje kao vlastiti džep. Svaka travka, svaki kamen i svaka kuća nosili su mu milijun uspomena. 

Tamni smeđi lijes nakićen bijelim ljiljanima i ružama predvodio je povorku dostojnu jednoga dona. Lijes su nosili šetorica njegovih najvjernijih prijatelja, onih koji su bili uz njega kada je zadnji put izdahnuo. U zraku se osjećao miris mokre trave, a lagani povjetarac nosio je crnu maramu ožalošćene udovice čije je jecanje odzvanjalo između ljudi koji su prisustvovali sprovodu. 

S njene desne strane stajao je sin ubijenoga dona, majčina jedina nada. Uhvatio je za ruku onda kada je skoro pala od iznemoglosti i privukao je u zagrljaj, a onda nježnim glasom tiho šapnuo nekoliko utješnih riječi. Slabašna žena još se nije pomirila sa gubitkom koji ju je zadesio onda kada je to najmanje očekivala. Odbijala je prihvatiti činjenicu da će ostatak života provesti bez svoje bolje polovice, njene jedine ljubavi koje više nema. Ostao joj je samo sin jedinac kojeg čeka velika bitka za prijestolje dona Belgije koje je nekada imao njegov otac.

 Titula dona nije bila nasljedna, a mogla se izgubiti još i za života. No, rijetko bi koji don bez borbe do smrti pustio da njegovo carstvo preuzme netko drugi. Kada bi don, vođa najjače mafijaške obitelji u državi, umro uslijedila bi tri dana mira. Bilo je to običaj kojeg su poštovali svi, jer svi znaju koliko je težak gubitak voljene osobe. U tom razdoblju niti jedan pokušaj preuzimanja prijestolja dona nije bio dopušten, a oni koji bi išta i pokušali skupo bi platili svoj neposluh. 

Prvi dan bio je „dan tišine", posvećen velikome donu čija je duša napustila ovozemaljski oblik i tražila put do drugoga svijeta. Bio je ovo nekakav znak poštovanja prema čovjeku koji je za života pokazao iznimnu snagu i spretnost bez koje ne bi bio na svom položaju. Drugi dan nazivali su „danom opraštanja", posvećen obitelji umrloga. Na taj dan bio bi organiziran veliki sprovod na kojeg su bili pozvani svi donovi. Oni bi bili tu kao podrška obitelji koja se morala nositi sa gubitkom koji će zauvijek obilježiti njihov život, a ujedno i život svih u Podzemlju. Treći i posljednji dan, „dan zaborava" bio je posvećen svima koji su poznavali umrlog dona kao i onima koji su namjeravali sudjelovati u borbi za naslov novoga dona. Njegova važnost bila je najveća za obitelj koja se, uz činjenicu da njihove voljene osobe više nema,  morala i pripremiti za pokušaj očuvanja vlasti u državi.

Noemi je, kao jedna od mnogobrojnih pozvanih na ispraćaj pokojnog dona, hodala prema vrhu po sredini povorke. Bila je zajedno sa svim ostalim donovima koji su se u tišini penjali do malene stare crkvice. S njene lijeve strane hodao je Niall čije se glasno disanje čulo skoro pa glasnije od udovičinog jaukanja. Grbav i dug put do crkvice stvarao je probleme svima, ali pokojnikova zadnja želja morala je biti ispunjena. Ova crkvica imala je posebnu važnost u njegovom životu jer su se upravo na ovom mjestu on i njegova jedina ljubav vjenčali.  Svakim korakom bili su sve bliže i bliže crkvici koja je donosila toliko lijepih uspomena. 

Hodali su već više od pola sata kada se stara kamena građevina ukazala na vrhu, no još je bio dug put do nje. Povorka je po neravnom i krivudavom terenu teško napredovala, a sivi oblaci su se sve više skupljali na nebu. Hodajući do vrha, Noemi se prepustila svojim mislima. Razmišljala je što i kako dalje. Sada je bila u prednosti, i pred Mertensom i pred Talijanima. Inspektor nema pojma što mu se sprema, a Diangelo će sigurno dati sve što ona zatraži kako bi spasio brata. Samim tim u rukama ima i Zayna, no njena prednost je uzaludna ako je ne iskoristi kako treba.