UNFAIR // Grayson Dolan

Chapter 9

Znate onaj osjećaj kad mislite da vas neko stalno posmatra? E, pa ja da. Kud god pošla osjećam da me neki drugi par očiju gleda. Možda je to zbog one poruke? "Onaj poljubac u WC-u sa tvojim dečkom ti je bio presladak, zar ne?" Kako uopšte neko zna da smo se Grayson i ja poljubili, kako? Ili me neko zeza ili me neko špijunira svo vrijeme. Ne znam šta je, ali znam da me jebeno izluđuje!

Uz sve ovo, danas je ponedeljak. Da, dobro ste pročitali, što znači da je danas škola, što znači užas. Pogledavši se posljednji put u ogledalu i uzimajući torbu krenula sam prema vratima sretnuvši mamu.

"Adeline, tata i ja večeras nećemo biti kod kuće, imamo jedan važan sastanak. Ostaviću ti lazanje za večeru." 

"Dobro, mama." -rekla sam zagrlivši je.

Uvijek mi je smetalo što imaju jako malo slobodnog vremena i što se ne možemo družiti kao nekad. Pod "nekad" mislim prije nego što su dobili unaprijeđenje i prije moje nesreće. Inače, odvjetnici su i moraju stalno biti "dostupni". Ah... Ali, navikla sam već.

Pogledala sam u mobitel i vidila da Belle nije na mreži. Čudno, dogovorile smo se da ćemo se naći ispred kuće da idemo zajedno u školu. Čekala sam i čekala, ona nije dolazila.

Kad je nisam mogla više čekati, krenula sam sama. I opet onaj osjećaj da me neko posmatra.

Stigavši u školu počela sam vaditi knjige iz ormarića. Prvi čas matematika, baš lijepo. Kad sam krenula prema učionici ugledala sam Belle i Camerona kako se žvale na sred hodnika. Znači zbog toga nije došla?? Stajajući tako u čudu, gledajući ih bila sam pomalo ljuta. Ne zato što Belle ima "dečka", drago mi je zbog nje, već zbog toga što će je on  povrijediti kad tad, a i izgleda da uopšte više ne obraća pažnju na naše dogovore.  Kad me je vidila prekinula je poljubac, a ja sam samo produžila dalje u učionicu.

Kad sam ušla tražila sam mjesto da sjednem ali skoro sva su bila zauzeta (jeste da sam u kolicima ali nisam mogla naći mjesto gdje da ih stavim).  Ethan me je ugledao i pokazivao mi da sjednem pored njega, što sam i učinila. Inače, s njim imam matematiku.

Vadila sam knjigu kad sam primjetila da me gleda. 

"Jesi dobro? Ne činiš mi se baš najsretnije." -rekao je.

"Ethan, dobro sam."  -odgovorila sam.

Na sebi je imalo ljubičasti duks koji bez obzira koliko debel' bio ocrtavao njegove mišiće na rukama i nevjerovatno mu dobro stajao. Još smo malo pričali i zezali se, ustvari on je više pričao, a ja sam samo zapanjeno buljila kao i uvijek uostalom. U zadnje vrijeme puno se družimo i stvorili smo skoro pa "prijateljski" odnos. I naravno, pije nego što je profesor došao natjerao me da slušam jednu od njegovih glupih fora.

"Ethan, stvarno mi se neda slušati to." -rekla sam otvarajući knjigu.

"Samo još jedan!" -gledao me sa onim svojim "molećivim" pogledom.

"Ahh, dobro ajde." 

"Znaš kako se zove list koji se okupao?" -upitao je samopouzdano.

"Ne znam, kako?" -odgovorila sam nezainteresovano.

"Čist."- rekao je opalivši se smijati.

Iako je vic bio i više nego glup i ja sam se počela smijati, jer Ethan je imao dar za to. Čak iako je vic toliko glup, smiješan je zbog načina na koji ga je on ispričao.

Kad se čas završio krenula sam prema sali, jer mi je fizičko bio sljedeći čas. Ugledala sam Belle. Prišla mi je.

"Hej, Adeline." 

"Zdravo i tebi Belle." -odgovorila sam mrzovoljno.

"Izvini što danas nisam došla, imala sam neke dogovore." -rekla je spuštajući glavu.