UNFAIR // Grayson Dolan

Chapter 10

Osjećajući nečiji vreli dah na mom vratu, polako sam otvorila oči. Sunce je bilo toliko uporno danas da mi je pred očima sve bilo mutno. Okrenuvši se ugledala sam, pa koga drugog naravno, Graysona. Ležao je na stomaku, ispruženih nogu i ruku, glasno hrkajući. Kosa mu je bila razbarušena, ali je poprimila i svjetliju boju zbog zraka Sunca. Gledala sam ga tako neko vrijeme...mislim kako i ne gledati u ovo...bio je predivan. Dok sam tako buljila u njega vidila sam da usne oblikuje u osmijeh.

"Ti ne propuštaš ni jedan trenutak, zar ne?" -rekao je dok su mu se zubi još više caklili zbog svjetlosti nego inače.

"Am...ne, ne! Nešto sam razmišljala samo!" -obrazi su mi poprimili crvenu boju. Svaka čast Adeline!

"Rumena si Wilson. Oh, da! Kao breskva." -počeo se smijati i štipati me za obraze.

"Grayson Bailey Dolan!" -pogledala sam ga ljuto još se više zarumenivši.

"Kako znaš moje drugo ime?" -upitao je raširivši oči.

"Ethan mi je rekao." -nasmijala sam se misleći o njegovom drugom imenu "Bailey".

"Taj..." -rekao je iznervirano.

"Ah, ne brini se Bailey!" -potapšala sam ga po leđima.

"Ne zovi me tako! To je žensko ime. Ne znam zašto mi je mama to napravila!" -počeo je objašnjavati.

"Zašto? Meni je baš slatko." -rekla sam još se više opalivši smijati.

Uzeo je jastuk i udario me s njim po stražnjici, na što sam ja uzvratila udarviši ga po glavi. Posegnuo me ponovo udariti jatukom po stražnjici, ali sam se odmaknula.

"Mašiš Bailey, mašiš!" -smijala sam se bacivši jastuk na njega.

"A ti udaraš kao curica Wilson!" -rekao je hvatavši se za glavu.

"Barem nisam muško, a imam žensko ime!" -nastavila sam sa smijehom.

Pogledao me smrtonosno.

"O, ne. Nisi mi valjda rekla da je to stvarno žensko ime!" -imao je lukavi osmijeh na licu.

Da mogu hodati, u ovom slučaju sad bi pobjegla, ali pošto ne mogu samo sam tako ležala čekajući šta će sljedeće uraditi. Pribižio mi se bliže, opkoračivši me sa obe noge, sjedajući na mene. Uzeo mi je ruke i stavio ih iznad moje glave dok sam se opirala. Gledao je u moj stomak znatiželjno,povremeno gledavši u mene smiješeći se.

"Šta planiraš Grayson?" -upitala sam pomalo zabrinuto.

Šutio je. Primakao je ruke bliže mojim rebrima prelazeći preko njih. Zatim je stavio ruke ispod moje majice, radeći isto. Mogla sam osjetiti njegove hladne prste na mojoj koži, koji su svakim dodirom činili da se sve više da se naježim. Zbunjeno, pogledala sam ga primjetivši da su mu oči tamnije boje, dok je on zaokupljeno posmatrao moj stomak.Taman se navikavši na njegov dodir, počeo me je golicati. Zar stvarno Grayson, opet??

"Sjećaš se ovog Adeline?" -upitao me golicavši me još više.

Odmah sam se sjetila kad me zadnji put škakiljao i morala sam mu reći da je najzgodniji dečko ikad. Opirala sam se pokušavajući ga skloniti sa sebe, ali on je bio jači. Smijala sam se toliko da su mi suze počele ići od smijeha.

"Pre-e-stani moli-im te!" -molila sam ga.

"Neću dok ne kažeš jednu rečenicu."

"Ti si najzgodniji dečko na svijetu!" -rekla sam glasno u nadi da će me sad pustiti.

"Aw, polaskan sam, ali nisam to tražio."

"Šta-a onda??" -upitala sam već iznervirano.

"Reci "Grayson Bailey Dolan volim kad me dodiruješ". " -gledao me lukavo.