UNFAIR // Grayson Dolan

Chapter 14

Prije nego što počnete čitati nastavak htjela sam vam reći:

Prvo: Stvarno mi je žao što kasnim sa nastavkom, ali u subotu sam išla u školu, a cijeli vikend sam pomagala mami jer smo krečili kuću tako da stvarno nisam mogla ranije.

Drugo: Htjela sam vam se posebno zahvaliti na 1000 pregleda. To je možda nekima malo, ali meni je i previše sa obzirom da je ova priča na našem + je o Dolan twins za koje sam ja mislila da ih ne prati puno ljudi sa našeg područja, tako da stvarno sam neopisivo srećna zbog ovog i HVALA VAM OD SRCA!

Adeline's POV

Nakon što sam sve sabrala i oduzela još nisam mogla vjerovati. Dame i gospodo ja, Adeline Wilson sam u vezi sa čuvenim Graysonom Bailey Dolanom, glavnim ženskarošom škole. I samo sam njegova.

Dok sam zamišljeno gledala u njegove oči nakon zadnjih riječi, iz "sna" me probudio njegov duboki glas.

"Oćemo li krenuti? Već je kasno." -upitao je stavljajući mi ruku na leđa na što sam ja samo klimnula.

Nakon što smo ušli u auto, krenuli smo. Gledala sam kroz prozor povremeno gledajući u njega. Njegova uska, bijela majica se stapala sa njegovim tijelom. Skoro svaki tren bi zatezao čeljust obraćajući pažnju na cestu. Dok je jednom rukom držao volan, drugom je popravljao kosu koja mu je često padala niz čelo, pomjerajući glavu. Svaki put kad bio pomjerio glavu, njegova naušnica koju je nosio na lijevom uhu bi se pomaknula. Nisam ni shvatila koliko buljim u tu naušnicu sve dok nije okrenuo glavu i znatiželjno me pogledao.

"Lijepa je, zar ne?" -iza usana su mu se pokazali njegovi savršeni, bijeli zubi.

"Da-a, liči na krilo." -odgovorila sam mucajući više joj se približavajući.

"Dobio sam je od bake za rođendan." -objašnjavao je.

"Baka ti je poklonila naušnicu za rođendan?" -upitala sam ga začuđeno.

"Da." -nasmijao se.

U sljedećem trenutku, igrala sam se sa njegovom naušnicom dok sam je prstima pomjerala, ležajući na njegovom krilu dok je on gledao cestu, ponekad spuštajući pogled na mene.

"Znaš, ovo između nas bi trebala ostati tajna." -rekao je.

"Zašto? Da li se ti to možda sramiš mene?" -upitala sam.

"Ne." - mogla sam mu viditi izbočenu žilu na vratu.

"Samo, ne bi volio da Megan sazna za ovo, sravnila bi nas oboje sa zemljom, pogotovo tebe." -objašnjavao je.

"Zašto bi nas bilo briga šta Megan misli? Vi čak niste ni u stvari zajedno, prije ste stalno varali jedno drugo."

"Znam, ali opet imali smo nešto i ne bi htio da te ona povrijedi." -pogledao me onim njegovim zelenkasto-smeđim očima.

Klimnula sam glavom, na kraju se složivši da je možda bolje da ovo ipak ostane tajno za neko vrijeme.

Stigli smo pred kućom, kad mi je pomogao da izađem iz auta.