UNFAIR // Grayson Dolan

Chapter 3

Dani su prolazili jako sporo. Možda čak i presporo. Sve sam se više navikavala na moje sadašnje stanje i pomirila se da svaka dva dana moram ići na terapije koje su bile malo je reći iscrpljujuće.

Na svakoj od tih terapija morala sam iz nova vaditi nove nalaze da bi doktori mogli pratiti moje stanje, što je uključivalo redovno vađenje krvi i milion drugih stvari. Isto tako poslije svih provjera radila sam određene "vježbe", ako se uopšte mogu tako nazvati koje uobičajeno nisu davale nikakvog efekta. Poslije terapije, počela sam odlaziti psihijatru i to ne zato što sam htjela već jer su me roditelji i doktori natjerali. Tako da sam pola svog dana provodila u bolnici u mom "danu za terapije", kako sam ga ja nazvala.

Moj prvi dan škole kao nepokretna osoba prošao je iznenađujuće dobro, kao što znate, ali ostali i nisu baš. Ne znam da li je to zato što je ostalima dosadilo otvarati mi vrata kada ulazim u učionicu, ili zato što su mi stalno morali govoriti da ubrzam taj svoj tempo i da im se maknem s puta kada guram kolica. Tako da su me svi počeli malo pomalo sve više ismijavati zbog onoga što sam postala, "nedovoljno dobra za njih". Pomalo sebično da, ali zbog toga imala sam još više psihičkih problema. Još češćih noći kada sam zaspala plačući za onim što sam postala, još češćih noćnih mora iz kojih sam se budila oznojena, jecajući. Polako sam upadala u sve veću depresiju dok sam se pred roditeljima pravila kao da je sve uredu, iako nije bilo. Jedino je Belle znala šta se događa. Ona je stalno bila sa mnom, osim na časovima koje nismo imale zajedno i redovno me je branila od svih koji su mi pokušali bilo šta loše reći, ali to očigledno nije bilo dovoljno da prestanu.

Što se tiče sada već poznate braće Dolan, sa njima nisam nešto pretjerano razgovarala, ustvari nisam uopšte osim kad bi mi uputili neku pogrdnu riječ, kao i svi ostali uglavnom. Kao što sam i očevikala bili su glavni ženskaroši škole. Kad god bih prošli pored bilo koje cure one bi ih zaljubljeno gledale, zavodno odmjeravale i radile sve što je u njihovoj moći da im se "ušunjaju" u krevet, što je uglavnom i uspjevalo. Želile su ih, kao što su i želile da se poslije toga hvale kako su spavale sa braćom Dolan. Jedna izmedju druge su prepričavale kakav je ko u krevetu i čak se i prepirale ko je bolji što je bilo meni poprilično odvratno. Što je najgore od svega kada bi spavali sa nekom curom odbacili bi je kao krpu i čak je možda i nikada ne pogledali. Oni su bili takozvani "momci koje bih svaka dijevojka poželila imati", sa druge strane za mene su bili samo umišljeni, bogati kreteni.

Vjerovatno se pitate gdje sam u svemu tome ja? Eh pa dok su oni pravili "orgije" Adeline je pokušavala da jebeno prohoda i da ne mora trpjeti njihova konstantna vrijeđanja!

Jedan od braće, Grayson od svih tih djevojaka najviše se bavio "poznatom" Megan. Ona je bila jedna od onih lakih cura koje su spavale sa cijelom školom. Iako je bila poprilično zgodna plavuša, plavih očiju bila je nevjerovatno ufurana da je najljepša na svijetu i gazila je sve koje bi se našli na putu ka njenom cilju. Prilično kliše zar ne? Zgodna, "poznata" cura škole sa jednim od najzgodnijih momaka, najboljih u sportu. Nema bolje.

Dok je s druge strane tu bio i drugi od braće Ethan Dolan, jednako zgodan dečko sa pramenom, čiju je boju mjenjao svake sedmice. On je bio isti kao i Grayson samo što se on ponajviše pored svih ostalih cura bavio Meganinom "najboljom drugaricom" Chloe, inače isto umišljena plavuša.

A tu sam bila ja...mali nepokretni štreber, iako se nadam da nisam izgledala tako. Tužno. Život nije uvijek pošten.

Megan je isto tako bilo jedna od osoba koje su me najviše vrijeđale. Svaki dan. Ni jednom nije propuštala priliku da me ne uvrijedi iako me ni prije nije volila, ni sama ne znam zašto. Čak je i smislila i novi nadimak za mene "nepokretni frik".

Danas je dan u školi prošao uobičajeno. Dosadno kao i psihički bolno.

Sljedeći čas mi je bio fizičko(tjelesni). Ma baš super.