SARAH ✔

Znam tko si ti

Izgubila sam pojam o vremenu dok sam bila u svom mjehuru zalosti, sa glavom medju rukama suze su padale na stol ispred mene!
Gledajuci onu majku cije dijete nisam mogla spasiti, njene suze, njen vapaj da joj netko pomogne. Gledajuci ostale majke koje su vec saranile svoju djecicu! Gledala sam svu patnju i bol tih zena, njihovi jecaji urezali su se u moju kozu.
Suosjecala sam s njima, i prvi put pomislila da ovo mozda nije dobar izbor!? Mozda nisam smijela doci tu.
Tocno sam mogla osjetiti njihovu bol i tugu, jer to je bila i moja bol, to su bile moje rane!
Mislila sam ako nisam mogla spasiti njih, biti ce dobro ako spasim pa samo jedan zivot! I jesam spasila sam mnoge zivote!
I to su bili sretni trenutci za mene.
Ali gledajuci ove tuzne trentke, moje rane su bivale sve otvorenije, sve zesce i bolnije!
Sama sebi sam sipala sol na ranu, u ovoj zemlji ocaja!

Tisina koja me upravo okruzivala od jednom je postala nepodnosljiva. Tisina koja vristi i razara! Da li  moguce je da tisina vristi da postane nepodnosljiva!? Upravo se nalazim u jednoj takvoj "Tisini"

Ni sama ne znam koliko sam sjedila na stolici i pustala suzama da operu moju tugu, misleci da ce sve otici s njima, da ce sva tuga zavrsiti na ovim papirima koje su namakale moje suze.

Iako sam bila otupljena na sva osjetila, imala sam osjecaj da me netko promatra!
To sam samo vidjela u filmovima, mislila sam da je to samo dobra gluma.
Sada sam upravo ja imala takav osjecaj.
Tjelo mi se pocelo tresti, svjesna situacije u kojoj se nalazim moze to biti bilo tko!? Ako je netko dosao da mi naudi, da me ubije, siluje... tisucu scenarija se odigralo u mojoj glavi!
A onda sam skupila snagu, i ne okrecuci pitala: Trebate li nesto?"
Pricekala sam nekoliko trenutaka i dobila sam odgovor.

"Vidjeo sam svijetlo, ispricavam se ako smetam ali samo sam mislio da bi bilo dobro da provjerim da li ste dobro?"
Cula sam rijeci nekog muskarca!

Okrenula sam se prema izvoru glasa i bio je to on! Poznati pjevac koji je dosao u Africu traziti jos slave! Ustala sam sa stolice i krenula prema njemu da ga izbacim vani!
Samouvjereno je krenuo unutra i pruzio mi ruku predstavljajuci se.
Prekinula sam prije nego sto je uspio reci svoje ime.

"Da znam ja vrlo dobro tko ste vi!
Ali mislim da vas ne treba brinuti kako sam ja ili kako se osjecam!
Bolje da se pobrinete za vas publicitet i slavu, jer vidim prevalili ste velik put, cak do ovdje samo da bi se pisalo o vama! Ako trebate moju strucnu pomoc rado cu vam pomoci, ako ne, molila bih vas da me ostavite nasamo!" Izgovorila sam sve u jednom dahu s takvom ljutinom da sam mislila da cu se onesvjestiti!

"Pa ne morate biti tako ostri gospodjice! Danas sam gledao vas kako ste pokusali spasiti malog djecaka, ostao sam zadivljen vasom upornoscu. Samo sam vam mislio reci da ne krivite sebe, dali ste sve sto je bilo u vasoj moci. I vidio sam da ste lose bili poslije onoga, pa ako vam mogu pomoci, ipak ovdje je neugodno zivjeti!"

U mojoj glavi nastao je kaos!
Jeli on to meni upravo nudi pomoc!? I kakvu pomoc on meni moze ponuditi!? I ovdje je je neugodno zivjeti! Ma molim te!
Dohvatila sam cigarete i jednu pripalila.

"Da li si to upravo rekao da je ovdje neugodno zivjeti!? Pa covjece jesi ti uopce normalan!? Jesi ti svijestan situacije i zemlje u kojoj se nalazis!? Ovdje djeca umiru od gladi, umiru od zaraznih bolesti, umiru od bombi i puski! Ovdje djeca ne znaju za igracke i topli sigurni kutak!
Ovdje djeca kad idu na spavanje umjesto pjesmice i price za laku noc slusaju pucnjeve! Njihove uspavanke su odjeci raketa i puski! Oni nemaju Trnoruzicu, Malu Sirenu i Snjeguljicu. Oni idu zaspati i ne znaju hoce li se probuditi ujutro, tko ce od njih prije umrijeti, oni sami ili pak njihova majka ili otac!?
Oni nemaju djetinstvo, i to je nesto najgore! Svako dijete bi trebalo imati sretno i bezbrizno djetinjstvo, ali ova djeca to nemaju!
Ovdje mozes stajati i gledati! Stajati i plakati bez prestanka!
Dosao si tu pobrati jos publiciteta, kako te samo nije sram!? Idi ljubi cure, poseksaj se na javnom mjestu ma bilo sto po Bogu, samo nemoj ovdje se naslikavati kao da si na crvenom tepihu!"

Vikala sam i mahala rukama, nije me bilo briga sto ludjacki galamim na jednu americku zvijezdu. Jebeno me nije briga jer dosta mi je svega!

Odjednom se stvorio ispred mene i povukao me u cvrsti zagrljaj!
Drzao me tako cvrsto da sam pomislila da ce mi rebra napuknuti! Njegova ruka je klizila po mojim ledjima gore dolje, da sam pomislila kako je ovo lijepo! Od kada me netko nije zagrlio na ovakav nacin!?
A onda mi je doslo u glavu, tko me upravo drzi i grli!
Izmaknula sam se i sjela na stolicu , duboko uzdahnula zavukla ruke u kosu i duboko uzdahnula!

"Molim vas da me ostavite ako ne trebate nista od mene!?" Govorila sam tiho smirujuci glasnice.

Okrenuo se i posao prema izlazu, a onda se u meni javila moja zakletva, moja struka, moj posao!

"James!" Pozvala sam ga tiho.
Zastao je na vratima i okrenuo se prema meni.

,"Da li si se cijepio? Ako mislite ovdje biti pa i dva dana bilo bi dobro da se cijepite ako vec niste?"

Odmahivao je glavom ljevo desno.
Ustala sam sa stolice i potrazila svoju torbu!

"Dodji sjedni se ovdje."

Navukla sam rukavice i pripremila cjepivo.

Pogledala sam kratko u njega, i vidjela nemir na njegovom licu.
Veliki James Parker! Pa on se boji!

"Vidim da si se malo prepao, ne trebas se plasiti! Za tren je sve gotovo, bit cu njezna ne zelim da se nesto dogodi gospodinu Parekru!"

Alkoholom sam prebrisala mjesto na ruci, i laganim potezom sam istisnula sadrzaj sprice.

"Evo ga gotovo je, sada mozes okrenuti glavu!" Rekla sam smijeseci se!

"Hvala ti, nisam ni osjetio ubod."

"Ne brini se cjepivo nema nikakvih nusopojava, ono ce te samo zastiti dok si ovdje.
A sada bih stvarno isla spavati, ne znam sto donosi sutra! Moram biti odmorna za sve sto dolazi!
Umorna sam dosta, nadam se da me mozete razumjeti!"

Samo je potvrdno spustio glavu i izisao iz vani.

Zakljucala sam vrata i zavukla se u krevet. Zacudjujuce san je vrlo brzo dosao na moje oci i ja sam se izgubila!

Zrake sunca dopirale su do mog lica, njezno grijuci moju nutrinu.
Ustala sam se i odmah skuhala kavu, obavila jutarnju higjensku rutinu i izisla vani sa salicom kave!
Juro je a vec je bilo tako vruce i sparno. Povukla sam dim cigarete i za divno cudo jos ni jedan pucanj nisam cula. A onda sam vidjela gospon Parkera, sa njim je bilo bar 15-20 muskaraca.
Okrenuo se u mom smjeru i kad me ugledao nasmijesio se i mahnuo mi!
Samo sam podigla ruku u znak pozdrava i nastavila piti kavu!
Sjedila sam na stolici i upijala sve sto se dogadja oko mene, jutro je bilo zadivljujuce mirno.

"Hej! Izgledas bolje jutros, i pijes kavu tu na jutarnjem suncu."
Govorio je Mike sjedajuci na stolicu do mene.

" Hvala ti Mike, zaista cjenim to sto me pokusavas utjesiti da izgledam dobro, ali ja se jos uvijek osjecam lose. Jutros je tako mirno, ili je ovo mozda zatisje pred oluju!?" Rekla sam tiho,  gledajuci u daljinu kako zrake sunca obasjavaju ovo tuzno mjesto.

Oluja je jako blizu!
A Sarah nesvjesna cinjenice da je upravo sebi predvidjela buducnost!

------------------------------------------------------

Jos jedan nastavak je tu! Nekad cu moci ovako napisati dva u jednom danu, a ponekad ni jedan.
Hvala vam na citanju i podrsci😘