SARAH ✔

Znam da i ona osjeća

James...

Već dvadeset dana provodim noći s njom u krevetu, već dvadeset dana ne spavam, nego ju samo grlim cjele noći.
A onda se iskradem iz njenog kreveta poput nekog lopova.
Osjećam se kao lopov u svojoj vlastitoj kući.
Ali sve za nju i njen osmijeh, samo da ona bude dobro.
I dobro je sve dok me ne otkrije, imao sam ludu sreću da se nije probudila ni jedan put, a noćne more su prestale.
A znao sam.... Znao sam da će nestati, jer osjetim kako se smiri i opusti u mom naručuju, točno mogu osjetiti kako se njeno tijelo opušta u datom trenutku.
A postoje i oni trenutci kad se sva ukoči i odmiče dalje od mene.
Bježi.... Ona bježi a znam i zašto.
I evo me i noćas u njenom krevetu s rukom prebačenom preko njenog trbuha, gledam ju kako mirno spava, a ona pojma o ničem nema.
Umoran sam i iscrpljen kao pas, ne sjećam se kad sam spavao pošteno zadnji put, ali vrijedi.
Vrijedi sve za onaj osmijeh kojeg ugledam ujutro u kuhinji, osmijeh koji je učestaliji zadnjih dana.
Skoro pa će svanuti a ja sam proveo još jednu noć u nizu gledajući u to toplo lice.
Lice prepuno boli i patnje, lice prošarano borama a tek joj je tridest i koja. Točnije trideset i tri.
Biti uz nju i ležati s njom u istom krevetu, to je ono za čim žudim svim svojim bićem.
Želim nju cijelu, želim njene poljupce, zagrljaje, želim njenu ljubav i želim da i ona to želi.
Kako prodrijeti do nje i njenog srca?
To će biti najteži zadatak u mom životu.
Želim samo nju i ni jednu drugu.
Sagnem se do nje i spustim tek jedan mali poljubac na njenu sljepoočnicu i tiho najtiše što mogu iskradem se iz njenog kreveta i sobe.
I nek sam proklet!
Svakim danom mi je sve teže otići od nje i njene topline.
Želim leći s njom i buditi se s njom u mom krilu.
Opsjednut, ja sam postao opsjednut i ovisan o njoj, njenom mirisu, njenoj toplini i osmijehu.
Spustim se u svoj hladan i prazan krevet, te zaklopim svoje oči.

Sanjam nju... Sanjam da je tu kraj mene i da njene ruke prolaze kroz moju kosu.
Sanjam da dlanom polako prelazi po mojem licu, sanjam da sam joj potreban.
Sanjam njen miris koji puni moje nosnice, a onda shvatim da to ne može biti san.
Miris je tako stvaran, dodiri su tako stvarni ali ne želim otvoriti svoje oči.
Bojim se... Bojim se kad ih otvorim da ona neće biti tu, zato nastavljam ležati i uživati u ovome što mi trenutno daje.
I evo je opet!
Osjetim kako joj se ruka ukočila, i ona toplina naglo nestaje s mog lica.
Čujem njene tihe korake i znam da moram otvoriti svoje oči.

"Jutro Sarah." Kažem još snenim glasom, i uhvatim je korak od vrata.
Stoji okrenuta leđima, i znam da joj je neugodno što je uhvaćena, znam da se bori sama sa sobom.
I dok maše svojim rukama i objašnjava mi što je točno radila u  mojoj sobi, nije ni svjesna da brzim korakom ide prema meni i mom krevetu.
Pada u moj zagrljaj a ja je raširenih ruku dočekam i privijem je bliže k sebi.
Ona nije toga svijesna a ja poželim da je ovako zauvijek.
Pomislila je da mi se nešto dogodilo k vragu!
Stišćem ju sve jače, i utisnem poljubac u njenu glavu, i tada naš mali trenutak prestaje.
Povlači se i odlazi u kuhinju a ja imam neobjašnjivu potrebu da nešto razbijem.
Opsujem u sebi te se tuširam i oblačim.

Telefon mi ne prestaje zvoniti, znam da spremamo turneju a ja sam sve zapostavio zbog nje.
I nije me briga! Neka sam!
Ipak se danas moram pojaviti u studiu s toga pozovem svoju sestru da ide sa Sarah na terapiju.
Silazim niz stepenice i ponovno vražji telefon i moram odgovoriti na poziv.
Ulazim u kuhinju dok razgovaram da svojom ekipom, ona sjedi i pije kavu, tako opušteno da se na tren zagledam u nju.
Pomislim kako pristaje ovoj kuhinji, ovom stolu i ovoj kući.
Pristaje uz mene.
Vidim da njeni obrazi poprimaju ružičastu boju,  i to mi bude tako slatko,  s toga prekidam razgovor i iznesem joj svoj plan.
Isprva samo šuti i pomislim da ne želi da ide sa Kate, i spreman sam sve otkazati, i probe i dogovor sa svojom ekipom, ma otkazati ću i vražju  turneju ako treba.

Opet ju priupitam da li je to ok?
A kad mi odgovori da je i sama razmišljala o tome u jednom trenu bude mi lakše, a u drugom se već pojavi onaj crv sumnje.
Možda se želi odmaknuti od mene, možda želi biti što dalje od mene.
Nastavimo piti kavu uz tek po neku riječ u vezi nje i njenog oporavka, i znam da moram krenuti.
Ne znam kako da se sad ponašam, da li da ju zagrlim, da li da ju poljubim?
Sve ja to želim, tu nema sumnje.
Ali da li ona to želi?
Zgrabim svoje stvari i dobacim joj jedno kratko "vidimo se" i iziđem iz kuhinje.
Dok koračam prema autu znam da sam ju trebao zagrliti.
Kriste!
Nisam ni otišao a već mi tako fali.
Zašto je htjela da ide sa Kate?
Zašto mi je sama htjela to predložiti?
Strpam mobitel i ključeve u džep i okrenem se te pođem trčeći natrag u kuću.
Moram ju zagrliti, moram joj bar zagrljajem reći koliko mi znači i kako će mi faliti danas.
A kad otvorim vrata i ugledam ju na sred hodnika kako je stala, znam!
Znam da je i ona krenula ka meni, znam da se i ona borila protiv sebe, znam da i ona osjeća nešto.
Znam!
Znam da sam i ja njoj potreban, koliko i ona meni, samo ona toga još nije svjesna.
Koračamo jedan prema drugom dok se ne sudare naše oči i naša tijela.
Spustim svoju glavu i poljubim je kao slučajno u kut njenih usana.
Vraga je slučajno!
Želim ju poljubiti onako divljački kao da mi život ovisi o njoj, a to u stvari nije tako daleko od istine.
Grlimo se u tišini, dok je ona naslonjena na moje grudi, i osluškuje moje srce kako pomahnitalo tuče samo za nju.
Odmakne se samo milimetar i spusti svoje usne tik na moja prsa, točno na ono mjesto gdje mi majica poskakuje.
I samo zbog ove sitnice, samo zbog ovog sitnog ustupka ja sam najsretniji čovjek na svijetu.
Odmiče se od mene, i znam da moram krenuti, osjećam njen pogled na svojim leđima dok koračam prema autu, a koji sekund kasnije vidim ju u retrovizoru kako stoji na vratima i mahne mi svojom rukom, sve sa najljepšim osmjehom na usnama.
Nasmijem se i sam te smirujem sam sebe.
Polako James.... Samo polako....
Dok se vozim ulicama prema studiu, već mi fali, već mi nedostaje njen miris i znam da će ovo  biti jedan dug dan.
I ne mogu dočekati kad će ju Kate dovesti k meni.