SARAH ✔

Ona ce umrijeti

☆James☆

Promatram crte njenog lica dok ovako zamisljena gleda kroz prozor.
Da mi je samo znati sto se mota po njenoj glavi u ovom trenutku.
Namjerno sam sjeo tako blizu nje ali ona ne reagira.
Ne vristi na mene, ne galami.
Sam sebi stvaram problem, jer njena noga ovako pripijena uz moju cini me ludim, cini me najludjim.
O cemu god razmislja sada, molim Boga samo da nastavi jer upravo gledam u najljepsi osmijeh na svijetu.
Trebala bi se cesce smijati i to cu joj reci prvom prilikom, rekao bih joj odmah sada, ali spava.
Spava licem okrenutim prema meni i sad imam odlican nacin da ju bolje vidim.
Nevjerojatan prizor je pred mojim ocima.
Spava tako mirno i bezbrizno da i mene uspavljuje. Ali te usne.
O Boze!
Kako bih zelio samo da ih dotaknem, opijaju me samim time sto ih gledam. Sto bi se samo dogodilo da ih probam.
Sto me ovako vuce ovo zeni?
Zasto se ovako osjecam kad sam joj blizu?
Zasto osjecam da me sam Bog poslao ovamo?
Njene oci u kojima vidis samo more tuge, kao da me dozivaju kao da vicu upomoć, a ona ne dozvoljava da joj pridjem. Ne dozvoljava mi da se primaknem da otjeram sve to sto ju boli.

Njen miris ispunjava moje nosnice, njen dah miluje moje usne, steta sto je to sve samo san, jebeno lijep ali samo je san.
Uspavao sam se gledajuci ju kako spava.
Ostanem jos koji trenutak zaklopljenih ociju, okupan njenim mirisom.
Ako je san, zasto jos uvijek osjecam njen dah?
Otvorim oci i prvo sto ugledam su njene usne, tako su mi blizu a tako daleko.
Pozelim opustositi njena usta i zagristi tu usnicu.
Ne mogu, ne smijem.
Nadam se da spava, ne zelim da vidi da sam joj ovako blizu, ne zelim da vidi kako se borim sam sa sobom da ne napravim glupost.
Ali jebeno ja nisam te srece, dva plava oka poput oceana gledaju u moje.
Ispravim se brzo cekajuci lavinu uvreda, ali nista... ne dogadja se nista. Pogledam ju jos jednom a onda pogledam svoje ruke. Moja ruka je na njenoj jos uvijek.
Koji kurac!
Rukom sam poklopio njenu, spavao sam na njenom ramenu. Kriste Boze, pa ja pojma nemam sto radim dok spavam.
Da me jebes, nikad ljepse nisam spavao! Ali Boze molim te da mi budes blizu. Sada ce izvuci svoje kandze i oderati me zivoga.
Sklonim ruke sto dalje, mozda mi i prste polomi.

" Nadam se da te nisam probudila"
Sasvim tiho govori jos uspavanim mekanim glasom.
Gledam ju slusam i ne vjerujem.
Nema uvreda, nema vriske.
I jos mi se ipricava, ovo nije ni malo dobro.

Sada ne znam kako da se ponasam kad je ovako normalna prema meni.
Mozda imam sada priliku da pokusamo ispocetka. Mozda pruzi ruku pomirenja.
I dok joj govorim kako nismo dobro poceli, kako me mrzi iako pojma nemam zasto, da bi mogli iznova, ona me jos jednom iznenadi pruzajuci mi ruku i govoreci svoje ime.
Sarah...
Ona mi je upravo rekla svoje ime!
Sarah... ponovim jos jednom njeno ime sa osmjehom na licu.
Jos ne vjerujem da se ovo dogadja, iako sam se potajno nadao da bi mogla pasti na mene. Pa zene stoje u redu da bi dobile samo tren moje paznje. A i nije valjda tolika gadura da bi cijelo vrijeme bila onakva.
Kesim se kao neki tinejdzer jebo te.
Nevjeroajtna je dok se smije, zeza se tu samnom, dok mi govori kako joj nikad nije nitko udijelio ljepsi komplimet.
Jebi ga nazvao sam je zivotinjom koja ima kandze, prihvatila je salu i smijala se.

Onaj osjecaj naglog kocenja prekinuo je nas razgovor, stvarno nemam srece, sada kad se opustila i konacno krenula pricati normalno.
Vani su naoruzani muskarci i pitam se koji kurac sada zele? Vojnik koji nas je pratio izisao je vani, a ja sam krenuo za njim i kratko joj dobacio da se ne mice iz auta.
Samo da provjerim sto nije u redu, i valjda cemo brzo krenuti dalje.
Imam nekakav cudan osjecaj, neki nemir se zavukao pod moju kozu, osjecaj koji mi kaze kako nesto nije u redu. Pokusam odagnat ruzne misli i prikljucim se razgovoru sa ovim muskarcima, da vidimo u cemu je problem?
Zelim se vratiti u auto sto prije, zelim nju blizu sebe, zelim ju slusati kako prica, kako se smije...
Ekipa se ispricava zbog naglog zaustavljanja, trebali su provjeriti svaki auto na ovom podrucuju zbog bande koja vlada ovim prostorima.
Njihove rijeci koliko toliko odagnaju moj strah i spremam se vratiti u auto da nastavimo dalje. Zahvalim se deckima i okrenem se i tada cujem pucanj, gledam Sarah kako stoji nepomicno i jebeno ne vjeruejm. Oni pucaju na nju.
" Ne pucajte ona je s nama!" Vicem silovito, a zatim cujem jos jedan pucanj i gledam mu kako pada na pod.