SARAH ✔

Što je to

Čujem kako zaziva moje ime nakon što su se svi razbježali.
Kako i ne bi poslije onakve predstave.
On me poljubio čovječe!
I nije to bio bilo kakav poljubac, nije to bio tek dodir usana.
To je bio poljubac potpune predaje, davanja i darivanja.
Poljubac prepun požude, poljubac nabijen emocijama.
Poljubac koji ti govori tvoj sam.

Osjećam njegove ruke na svojim ramenima, nemam snage da se okrenem, da ga pogledam.
Šutim a najradije bih vrištala!
Znala sam... Vidjela sam... Osjetila sam...
Znam da osjeća nešto prema meni  nisam glupa, ali zašto prema meni!?
Pored svih tih silnih žena on je odabrao mene. Mene ovakvu....
I znam da bih trebala sada nešto reći, a što? Što da mu kažem, kad ni sama ne znam tko sam, ni sama ni sama nisam na čisto sa sobom.
I usudio se. Usudio se poljubiti mene nakon što sam mu ispričala svoj cijeli život!
Usudio se poljubiti mene ispred svih tih ljudi!
Jebo te!
Usudio se....
I zašto se osjećam ovako nakon svega? Zašto negdje duboko u sebi osjećam da bih željela da se opet usudi i da me poljubi. Pa samo još jednom....
Ali ne smijem to željeti,  to je tako krivo i pogrešno.
Svojom željom ću ukaljati uspomenu na njih.
Isprljati i pogaziti svu ljubav koju su mi dali.
Ne smiješ željeti Sarah.

"Sarah molim te reci nešto." Dopru njegove riječi do mene i prekinu moje misli.

I to je taj trenutak, onaj presuđujući.
Okrenem se prema njemu nabacujući osmijeh na lice, sve sa nekom dozom opreza.
Guram pod tepih njegov poljubac i njegove osjećaje.
Zaboraviti ću da se ovo dogodilo.
Tako je najbolje, najbolje i za njega i za mene.

"Sve je u redu James. Što misliš da idemo negdje prošetati?"
Sa osmjehom ga upitam, i pokušam čitati sa njegovog lica odgovore koje već duboko u sebi znam.
"Idemo James molim te."
Viknem još jednom i krenem laganim korakom prema izlazu.
Ne želim mu ostaviti prostora da nastavimo razgovor u vezi poljupca.
Zaboraviti će i on a i ja.... Nadam se da hoćemo, jer drukčije ne može niti smije biti.

"Ako ti tako želiš."
Dopru njegove riječi do mene prije nego me uhvati za ruku.

Lagala bih ako kad bi rekla da mi  njegova pažnja ne prija, lagala bih kad bi rekla da naše ruke ovako spojene ne pristaju jedna drugoj.
A isto tako lagala bih kad bi rekla da onaj poljubac nije uzdrmao cijelo moje biće.

Dok koračamo prema autu između nas je neugodna tišina zrak između nas toliko je napet da bi ga i nožem mogli rezati.
Osjetim i njegovu nervozu koja prelazi i na mene. Kako i ne bi!?
Svjestan je što je učinio, a svjesna sam i ja što mi je taj poljubac uradio.
"I gdje me vodiš James?"
Pitam samo da pokušam razbiti ovo stanje između nas.
Lupnem ga po ramenu lagano pa se nasmijem glasno, smijem se što od nervoze, što od ovog osjećaja koji se rađa u meni.

"Vodim te na put bez povratka."
Jednostavno dobaci dok mi otvara vrata automobila.
Nasmije se onako zavodnički te zatvori vrata.

*******

Probude me prve zrake sunca, ustajem i odlazim u kupaonicu da se spremim za današnji dan.
Pustim toplu vodu da pada po meni, a misli se vraćaju na onaj dan.
Prošlo je skoro mjesec dana, mjesec dana od onog poljupca.
Nismo više spominjali taj događaj, nismo pričali o tome a nismo došli  ni u situaciju da se to ponovi.
James je prihvatio da ne želim pričati o tome i ponaša se kao da se nije ni dogodilo.
Gurnuli smo to duboko pod tepih i nek tamo ostane.
Mjesec dana smo funkcionirali kao prijatelji, iako je on koristio svaki trenutak kako bi mi bio blizu.
Prebacio bi ruku preko mog ramena, ili bi me povukao u zagrljaj kad bi se ja divila građevinama u njegovom gradu.
Ili bi tek tako iz čista mira poljubio moju glavu, u trenutcima kad bi razgovarala sa svojom obitelji.
Koristio je svaki trenutak da mi pokaže da je tu za mene i samnom.
Bio je na svakoj terapiji, vježbao samnom, pomagao mi kad bi izgubila snagu i volju.
Još uvijek svaku večer sjedi na fotelji dok ja ne zaspim i tek onda odlazi u svoju sobu.
Noćne more su jednostavno prestale, isparile....
Baš u trenutku kad sam mislila potražiti stručnu pomoć, one su nestale.
I hvala Bogu na tome, jer to je postalo nepodnošljivo i za mene a i za Jamesa.
Svaku noć je dolazio u moju sobu i ostavao samnom dok ne bi ponovno zaspala.
Bar se ne mora nositi i sa tim.

Oblačim se na brzinu i silazim u kuhnju.
James je unutra i već pije kavu a njegova ekipa je svuda po kući.
Svi su u nekoj žurbi, puni su adrenalina jer večeras je koncert.
Prvi je večeras a ostali tek slijede i tako idućih šest mjeseci.
Toliko država, gradova i kontinenata.
Sjednem do njega i uzmem šalicu te otpijem jedan gutljaj.

"Jesi spreman."
Pitam ga tiho da nitko ne čuje.

"O to me ne moraš ni pitati. Vjeruj mi da sam spreman."
Šapne mi na uho, a njegov dah mi niz cijelu kičmu pošalje trnce.
Odmakne se malo pa me pogleda u oči.
"Imaš priliku sve vidjeti izbliza Sarah. Ti si moj vip gost, vidjeti ćeš večeras show kakav nikada nisi vidjela."
Dobaci mi kratko i nastavi piti kavu.

"Jedva čekam James."
Odgovorim te se ustanem i krenem pjevušiti njegovu pjesmu i plesati u tom ritmu.
Rukom pozovem njegovu ekipu i svi plešemo te pjevamo i glupiramo se a on sjedi i smije se.
Smijem se i ja jer osjećam da će ovaj dan i ova noć biti nešto posebno.
Gurne šalicu na sred stola te se ustane i pridruži nam se.
I u jednom trenutku stane iza mene te svoje ruke spusti oko mene i smjesti ih na moj trbuh.
Nastavljamo plesati i pjevati i tada spusti svoju glavu na moje rame.
"Nemaš pojma kako mi je drago da si dobro i da se smiješ Sarah."
Tiho mi šapće dok njegov dah miluje moj vrat.
Drži me čvrsto i ne popušta svoj stisak dok ja osjećam nešto tvrdo na svojoj guzi.
Pitam se šta je to...
A onda dođem k sebi i shvatim što je to zapravo.
U pičku materinu pomislim u sebi i ne znam što da radim sada...
Što da napravim?
Imam poriv da se odmaknem i bježim, pokušam lagano da se odmaknem ali njegove ruke mi ne dozvoljavaju.
Samo me još čvršće stisne uz sebe i nastavi plesati u istom ritmu.

*****

Ovaj nastavak ide samo za nju.
Ona mene toliko nasmije svojim komentarima.
Znam da si cekala malo duze ali evo nastavak je konacno tu draga moja tijanakilic

Šta kažete dragi moji?❣