SARAH ✔

Sto da radim

James

Sjedim na stolici i cekam kad ce krenuti. Njene nocne more svaku noc u isto vrijeme. Tocno u ponoc.
Pitam se sto joj se dogodilo da je izazvalo takvu traumu. Mozda je silovana. Mozda je fizicki zlostavljana od strane nekog decka ili obitelji. Ma ne.
Ne nije od obitelji. Kad o njima prica ona sjaji. Po Bogu razgovarao sam s tim ljudima njenom bracom i sestrama. Izgledaju normalni ljudi koji se brinu za nju i vole ju.
Silovanje ili zlostavljanje od toga nesto siguran sam. Vec pocinjem lagano luditi. Zelim se docepati tog gada, tih ljudi i ubiti ih. Kako netko normalan moze napraviti nesto na zao ovoj zeni?
Instiktivno sam skupio svoje sake od ljutnje koju sam osjecao.
I gledam ju kako sada bezbrizno spava, kose rasute na jastuku, ali ne jos za dugo. Uskoro ce ponoc i sva ta bezbriznost, sva njena ljepota nestati ce u par sekundi.
Zelim joj pomoci da to prestane.
Zelim ju zastiti od svega ruznog.
Jebem mu zelim je zastiti od nje same. Te nocne more je jedu i bojim se da ce ju pojesti i dokrajciti.
Pokusao sam obilaznim putem doci do odgovora a nasao sam samo zidove. Zidove koje zelim porusiti da doprem do nje, ali uzalud.
Smije se i zeza samnom a kada pokusam doprijeti do srzi njene tuge i problema, ona se tu povlaci. Zatvara se i podize zid. I to me cini nenormalnim. To me cini tako malim sicusnim.
Od prvog trenutka kad sam ju ugledao znao sam da ce ona promjeniti moj svijet.
Ostavio bih i karijeru, ostavio bih glazbu samo radi ove zene.
Promijenila me iz korijena.
Glazba je moj zivot, scena, svijetla i pozornica. Moji fanovi i lijepe zene. Izlasci i more alkohola. To je moj zivot koji sam uzivao.
A sada ako samo pomislim na to dolazi mi zlo.
Stalno sam okruzen ljepoticama, i mogao bih imati svaku koju zelim. Samo ne mogu imati nju.
Onu koja je iskrena. Onu koja je bez imalo ustrucavanja rekla sto misli o meni. Onu koja ne zna ni jednu moju pjesmu.
Ma nije moguce da ne zna bas ni jednu, nasmijem se sam sa sobom u mracnoj sobi. A s druge strane zasto me to toliko raduje?
Druge zene rade sve samo da se nadju u mojoj blizini, ali ne i ona.
To sam odmah shvatio, boli ju neka stvar za mojim pjesmama, boli ju kurac sto sam to ja. James Parker.
I to je ono sto volim kod nje.
Ne zanima ju moj status, ne zanima ju reputacija koju uzivam.
Ja sam za nju samo obican covjek. Prijatelj koji joj pomaze. Prijatelj koji bi joj skinuo jebene zvijezde sa neba.
Pogledam na sat i ustanem se i dodjem do njenog kreveta i sjednem. Uhvatim njenu ruku i spustim lagani poljubac.
Moram joj biti blizu sada kada pocinju more.
I evo ga. Bio sam u pravu. Njena glava seta lijevo desno, prica opet nesto sto ja ne razumijem, jer ne govori to na engleskom jeziku. Primaknem se jos blize te ju lagano probudim.
"Sarah duso probudi se, to je samo san. Tu sam uz tebe. Duso otvori oci." Govorim joj njeznim glasom.
I svaku noc isti slijed. Ona otvori oci, i baci se meni u krilo. Lezim do nje na krevetu i privucem njenu glavu na svoja prsa. Jednom rukom milujem njena ledja dok drugom rukom cvrsto stiscem njenu. " Sve ce biti u redu." Kazem tiho a ona se zahvali poput malog dijeteta.
Tako ostajemo svake noci i u tom polozaju docekamo jutro. Ne postoji nista ljepse od nje u mom zagrljaju, od njene glave na mojim prsima. Kao da je stvorena samo za to. Da bude pod okriljem mojih ruku.
Iako se svako jutro isprica kada otvori oci, zbog polozaja u kojem smo spavali. Ona pojma nema da bih mogao ovako cijeli zivot lezati s njom i nista ne raditi.
Samo lezati s njom u mom narucju i udisati miris njene kose.
Ona ne zna da se u zivotu sretniji nisam budio.
Sestra je lagano usla u sobu da ju ne probudi i pogledala mene na njenom krevetu.
Ocima sam joj dao znak da zasuti i nista ne govori.
Pognute glave je izisla van, zadovoljan postignutim, zaklopio sam oci i potonuo u san sa najljepsom zenom u svom krilu.

Probudio sam se prije nje, uzbudjen zbog toga sto danas ide iz bolnice. Povest cu ju svojoj kuci i potruditi se da joj bude ugodno. Potruditi cu se da se sto prije oporavi.
Nazvao sam sestru da mi donese neke stvari koje su potrebne za Sarah. U onoj zbrci nisam mario za njene stvari. Nemam pojma sto je s njenim stvarima.

Osjecam da se ritam njenog disanja promjenio, i znam da je budna. Jos zmireci podignula je glavu ispricala se i pomaknula na drugu stranu kreveta. Svaki put se isprica, i to me ubija.
I svaki put joj kazem da je sve u redu, da se ne treba ispricavati.
Ustao sam sa kreveta prolazeci rukama kroz svoju kosu, nasmijao se gledajuci u nju.
Vidim olaksanje u njenim ocima, a ne zelim da se tako osjeca kad se odmaknem od nje. Zelim da me zeli. Zelim da se osjeca sigurna u mom zagrljaju.
I slusam kako me pita da li znam gdje su njene stvari, i prica o nekakvom hotelu. O kakvom hotelu ona prica!?
Od svega sta je rekla ja sam cuo samo hotel.
Pribrao sam misli i objasnio da pojma nemam gdje su njene stvari. Prioritet je bila ona i njen zivot.
"Pobrinuo sam se za to sto ces obuci. Moja sestra je donijela stvari koje su ti potrebne. I o kakvom vrazjem hotelu ti pricas?" Pitao sam ju vec pomalo frustriran.
" Da li ti stvarno mislis da cu te ostaviti u nekom hotelu Sarah. Da li ti stavrno mislis da sam ja takav covjek?"
Gledao sam ju oci cijelo vrijeme, vidio sam starh, bol, nesigurnost....
Presao sam u par koraka tu daljinu koja nas je razdvajala zgrabio rukama njenu glavu da osjeti koliko sam ozbiljan.
" Ti ides samnom Sarah, ne trebas se raspravljati. To je zavrsena stvar. Ti ides samnom mojoj kuci."
I bio sam ozbiljan. Ona ide samnom mojoj kuci. Ni s kim drugim.
Znam da me nije htjela povrijediti svojim rijecima, a ipak je to ucinila.
Ispricavala se i govorila da ne zeli da mi bude teret. A ona je bila sve samo ne teret.
Doktor je usao u sobu govoreci sto i kako dalje. Dao nam je recepte za ljekove koje moramo kupiti. Pricao je jos nesto sto nisam cuo, bio sam previse zauzet svojim mislima. Sarah u mojoj kuci, Sarah u mom krevetu. U podsvjesti sam sebe opalio sakom zbog onoga o cemu sam razmisljao. Jebem mu zelim ju, a ne mogu ju imati.
Pogledao sam u nju i shvatio kako me promatra sa osmjehom na licu.
Doktor je vec napustio sobu a da nisam bio svijestan toga.
Pruzio sam joj vrecicu i ona se izgubila toaletu.
Dugo se zadrzala unutra i nisam bio siguran da li trebam probiti vrata da udjem unutra.
Mozda joj treba malo vremena da bude sama sa sobom.
Ali ipak sam pokucao da provjerim da li je sve u redu.
Otvorila je vrata i izisla. Kose podignute u rep, njene oci su dosle do izrazaja jos vise.
"Pa mozemo krenuti polako." Rekla je tiho sa ogromnom nesigurnosti u glasu.
Trenutak je prekinula medicinska sestra gurajuci kolica u njenu sobu.
Znam zbog cega su ta kolica. Sarah jedva hoda ali nek sam proklet ako dozvolim da ona izidje u kolicima vani.
"Vi jebeno niste normalni, ne trebaju nam glupa kolica."
Uzeo sam ju u svoje narucje i podigao ju.
" Ne trebas kolica kada imas mene. Ja cu te nositi." Sapnuo sam joj na uho smijuci se.
Prebacila je ruke oko moga vrata dok sam ju nosio bolnickim hodnicima.
Glasno se smije i svojim osmijehom grije moje srce.
"James koja si ti budala." Dobaci mi kroz smijeh.
Da budala sam. Samo tvoja budala pomislim u sebi noseci je prema izlazu.
I evo nas tu u mojoj kuci. Osjetim njenu nervozu. Jebo te toliko je nervozna da to prenosi i na mene.
Odem u kuhinju da nam spremim nesto za rucak, tako joj dajem vremena da sredi misli, nek bude malo sama.
Isjeckam povrce i stavim u lonac da se krcka.
Juha od povrca, krompir i lagana salata. To je dovoljno zdravo i okrepljujuce.
Osjetim ju da je tu i gleda u mene ali ne okrecem se da ju pogledam.
I do vraga zasto je ustala. Trebala bi odmarati, a ona se seta.

I dok ujednom trenutku place  zbog svega, doslovno prozivljava pravi slom tu pred mojim ocima, jebeno se borim protiv sebe da ju ne usutkam poljupcem.
Posjeo sam ju na stolicu i objasnio da mi ona nije teret, da uzivam u njenom drustvu, da zelim uciniti sve samo da ona bude sretna. Potegnuo sam pitanje zbog cega ima nocne more, sto je uzrok tolike tuge u njenim ocima.
"Jebeno zelim ubiti one koji su to napravili!" Ljutito sam rekao na sta se ona skamenila.
I na kraju onesvjestila.
"Kriste Boze Sarah!" Vrisnuo sam i zgrabio ju da ne padne sa stolice.
" Sarah... Sarah..." dozivao sam ju poput nekokog ludjaka.
Nisam trebao nista pitati. Koja sam ja budala.
Uzeo sam ju u narucje i ponijeo prema sobi.
Penjuci se uz stepenice promrljala je nesto ali nije otvarala oci.
Bar je ziva jebem ti.
Nogom sam otvorio vrata i polegao ju na svoj krevet.
Sto da radim sada? Da nazovem hitnu pomoc, da je polijem vodom, da ju osamarim!? James budalo ne mozes ju osamariti. Lupim se po glavi sto sam uopce to i pomislio.
Umrijeti ce ako nesto ne ucinim, samo ne znam sto trebam ciniti.
Ruke mi se tresu, srce mi lupa a misli se vezu jedna na drugu.
Spustim se do nje i protresem ju moleci u sebi da se probudi.
"Sarah otvori oci molim te." Vicuci  joj govorim a ona ne reagira.
"Sarah!" Panicnim glasom ju dozivam, tresuci je jos jace.
Ne ne smijem je ovako tresti, jos cu ju dodatno ozlijediti.
Skocim sa kreveta i trcim u kupaonicu. U jednu casu nalijem hladnu vodu i zurnim korakom vratim se u sobu, ne mareci sto se voda prolijeva svuda okolo.
Zaustavim se pored kreveta i nemam snage da ju gledam vise ovakvu.
"Oprosti mi zbog ovog Sarah." Kazem polijevajuci vodu po njenom licu, moleci sve svece da otvori oci.
Trznula se i otvorila oci ne znajuci sto se dogadja. Vidno uplasena i uznemirena.
"Sarah jesi li dobro jebo te? Oprosti mi zbog ovog, nisam znao sto da radim, onesvijestila si se i obuzela me panika nisam znao sto da radim? Smocio sam te cijelu jebo te, jesi li dobro? Reci mi bilo sto samo da znam da si tu, samo da znam da si dobro." Govorio sam u jednom dahu gledajuci oci koje su gledale kroz mene. Nije gledala u mene, gledala je kroz mene, u ocima su joj se zacaklile suze. Cijelo tijelo joj se treslo i nista ne govori. Kao da nije tu, kao da je na nekom drugom mijestu.
" Sarah reci mi nesto molim te." Rekao sam povlaceci je u zagrljaj.
Njena majica je skroz mokra tako da je i moja poprimila vlagu.
U ostalom nije me briga. Samo cu ju drzati ovako dok ne bude bolje.
Ne znam koliko je vremena proslo od kada je otvorila oci, ali mislim dosta dugo. Jos nista nije rekla, jos se nije ni pomaknula.
"Sarah znam da sam nesto krivo rekao, samo ne znam sto. Molim te da mi oprostis, molim te samo da mi kazes nesto." Govorio sam tiho.
"Sarah mokra si prehladit ces se a to ne bi bilo dobro dok si jos bolesna." Skoro vristeci sam rekao.
Ona ne reagira ni na moj glas, na ono sto joj govorim.
Odmicem se od nje, i uzmem svoju majicu iz ormara, mora se presvuci.
Vratim se do nje i pogledam ju, gleda ispred sebe i nista ne govori.
Ovo nije ni malo dobro.
Sto da radim sada!? Nek sam proklet ali moram to napraviti.
Sjednem na njene noge i opkoracim ju, povlaceci njenu majicu preko njene glave.
Ostala je samo u grudnjaku ispred mene ali opet nista. Ogroman oziljak na njenim prsima podsjeti me na one trenutke dok se nije budila, na sve sto je prezivjela.
Uzmem svoju majicu i navucem ju preko njene glave,  ona suradjuje i podize svoje ruke i omogucuje mi da je odjenem. Ali jebeno nista ne govori.
Ona nije tu, budna je i drzi oci otvorene ali miljama daleko od mene. Nije svijesna nicega oko sebe, nije svijesna ni da sam ju skinuo prije par trenutaka.
Poljubim ju u celo i odmaknem se od nje, povucem svoju majicu i odbacim ju na pod.
"Sarah trebam li pozvati hitnu pomoc?" Pitam sa drhtavim glasom punim straha.
I strah me, uzasno me strah.
Ne znam sto da radim i ubija me.
Ubija me sto nista ne govori, ubija me njeno stanje, ubija me to sto je toliko daleko.
"James." Kroz sapat kaze, na sta se odmah pokrenem i dodjem do nje.
"Hvala Bogu Sarah." Odgovorim i privucem njenu glavu na svoja prsa.
Nisam ni svjestan da nemam majicu, i za to me nije briga u ovom trenutku. Samo da je ona dobro samo da bude dobro.
"Mozes li me ostaviti samu malo molim te?" Placnim glasom je rekla odmicuci se od mene.
Osjetim naglu hladnocu koja je obuzela moje tijelo kada se odmaknula, osjetim hladnocu u njenom glasu i more tuge koja ju okruzuje.
Samo sam kimnuo glavom u znak potvrdjivanja, odmicuci se od nje pokupio sam stvari po podu i uzeo cistu majicu. Pogledao sam ju jos jednom  i napsutio sobu bez ijedne rijeci.
Sjeo sam na stolicu u kuhinji i spustio glavu na stol.
Sto da radim covjece?
Sto da radim.....

------------------------------------------------------