SARAH ✔

Samo da je sretna

                      Sarah....

Pogledam svoj odraz u ogledalu a oči crvene, ogromni tamni podočnjaci i natekle usne, posljedica su tolikih suza.
Usne mi se izviju i jedan mali osmijeh pa se sama pitam zašto ovo već prije nisam uradila.
Zašto prije nisam govorila o tome o svojoj boli, o svojoj tuzi...
Osjećam se puno bolje nakon ovog razgovora, kao da sam skinula sa sebe težak kamen koji me toliko dugo pritiskao.
Samo ne znam da li je u redu da se osjećam bolje? Da li je u redu da krenem dalje?
Znam da nikad neće proći, zauvijek će biti tu u mom srcu, u mojoj glavi....

Obučem pidžamu i iziđem u sobu James sjedi na krevetu i čeka samo mene.
Nije još skužio da stojim na sred sobe i gledam u njega, a ja nemam pojma što da mu kažem sada... Što da mu kažem nakon svega?
Sada zna razlog mojih noćnih mora, razlog mojih suza i moje tuge.
Slušao je sve do jedne riječi, ljuljao me u svom krilu poput male djevojčice, brisao moje suze i grlio me toliko čvrsto kao da tim zagrljajem želi izbrisati sve ono što me boli.
I k vragu taj muškarac je plakao skupa samnom.

Podigne svoju glavu i primjeti kako zurim u njega, podigne se na noge i u dva koraka dođe do mene.
"Možeš sama Sarah, vidiš da sve možeš sama, ti si nevjerojatno snažna i hrabra cura."
Tiho mi šapne dok me povlači u svoj zagrljaj.
A ja... Zašto se osjećam ovako dok me grli?
Ne bih se trebala ovako osjećati znam i sama, ali ovo je nešto jače od mene.
"Hvala ti James... Zaista ne znam kako da ti zahvalim na svemu što si učinio za mene." Kažem odmičući se od njega.
Iako duboko u sebi želim ostati u njegovom zagrljaju i nikad ne otići od njega, podsjetim sebe tko sam ja zapravo.
I ovi osjećaji koje on budi u meni to je tako krivo, to je tako pogrešno....

"Znaš htjela bih nazvati svoje, mislim da bih to mogla sada napraviti.
Posudiš mi svoj laptop?" Pitam dok sjedam na krevet.

"Naravno Sarah. Odmah ću ti donijeti." Dobaci kratko i nestane iza vrata.
Dok ja zurim u ista, moje oči nanovo zasuze...
Napokon ću čuti mamu i sestre i braću.
Osjećam se kao da je prošla cijela vječnost, znam koliko su bili zabrinuti a opet je James taj koji je obavještavao o mom stanju.
James... James... Stalno je tu James....
Vrata se otvaraju i on ulazi unutra noseći laptop te ga spusti na krevet.
Spusti poljubac na moju glavu i okrene se prema izlazu.
"Ostaviti ću te samu Sarah. Razgovaraj sa obitelji u miru."
Tiho kaže zatvarajući vrata za sobom.
Kao da zna da mi treba malo samoće, kao da osjeća da se moram maknuti malo od njega pa bar i na kratko.

Namjestim se na krevetu i udahnem duboko.
Razgovarati ću s njima napokon i vidjeti ću ih pa makar i ovako.
Pritisnem gumb  i nestrpljivo čekam da ih ugledam.....

*****

James....

Ostavio sam je samu da razgovara sa svojom obitelji. Znam da joj treba samoća, znam da joj fali i treba njena obitelj.
Osjećam da bi htjela pobjeći i od mene trenutno, ali to joj neću dozvoliti.
Dao sam joj malo vremena da u  miru razgovora s njima, ali nek sam proklet ako je ikada više ostavim samu.
Pa ako treba ići ću malim koracima, ali doći ću do nje i naći put do njenog srca.

Toliko žena je na ovom svijetu koje bi dale sve, samo da mogu biti samnom.
Ali ja ne želim ni jednu nego samo nju.
I imao sam dosta žena ali ova je zaposjela moj um i moje srce.
Nikad prije nisam osjetio toliku potrebu za nekom ženom kao što imam potrebu za njom.
Zbog nje bih prevrnuo cijelu Ameriku, zbog nje bih dao sve što imam, samo da je tu.
Samo da je u mom zagrljaju.
I evo sada dok stojim tu na hodniku iza vrata, slušam njen smijeh pomješan sa suzama, i jebeno prisluškujem njen razgovor, osjećam se kao uhoda.
Shvaćam da joj uopće nisam dao privatnost, nisam ju ostavio samu jer ona treba moju zaštitu.
A spreman sam da ju zaštitim od svega, zaštiti ću je i od nje same ako treba.
Znam da će biti teško nakon svega što je preživjela, znam da ću se boriti protiv oluje, i znam da ću se boriti protiv njih.
Onih koji više nisu tu, onih kojih nema, onih koji žive u njenom srcu.
Uspjet ću! Moram! 

Pokucam na vrata te ih lagano otvorim.
Krenem laganim korakom prema njoj i kad me ugleda osmijeh obasja njeno lice.
Kunem vam se da ne postoji ništa ljepše na svijetu od nje i njenog osmijeha.
"James! Moje sestre će se uskoro poroditi!" Veselo cikne i nasmije se.
"Pa to je odlična vijest Sarah. Budeš teta uskoro znači." Kažem i zagrlim ju snažno djeleći njenu sreću.
Samo da je ona sretna i onda je sve u redu.
Samo ona...

"Jesi li gladna možda?" Brižljivo ju pitam dok je i dalje u mom naručuju.

"Ma ne... Nisam gladna samo sam umorna."
Ogovara mi tiho.

"Vaša želja meni je zapovijed."
Nasmijem joj se i uzmem laptop te ga sklonim u stranu.
Povučem plahtu preko nje i poljubim ju za laku noć.
Uzmem laptop i smjestim se u fotelju, dok me ona čudno gleda.
"Samo spavaj Sarah. Ja ću malo raditi dok ne zaspiš i ništa ne brini."
Tako lako laž sklizne sa mojih usana.
Ali sve za nju... Samo za nju...

Šta li je James naumio?🤔

Ekipa.... Nismo se odavno družili s njima... Ali idemo sad polako.
Volim vas svih i hvala vam na vašim zvijezidcama i komentarima.
Hvala vam za svu podršku koju sam dobila od vas dok sam pisala Fotografa.
Idemo sada sa ovim parom u nove avanture❤