SARAH ✔

Ti ides samnom

James

Drzim ju u narucju i osjecam kako se opustila, sad spava. Tek blago prislonim usne na njenu glavu a to me izludjuje. Zelim ju poljubiti gladno i divljacki, da zna da mi je potrebna, da cijeli svijet zna da je moja. Jebe mi se za sve. Zelim ovu zenu vise nego ista na ovom svijetu, i ovu zenu cu dobiti. Biti ce moja i samo moja.
Uciniti cu i cinim sve da je osvojim, da me zavoli. Mozda ce ju otpustiti iz bolnice za koji dan bar se nadam, i tada cu ju odvesti kuci. Odvesti cu ju mojoj kuci.
Pobrinuti se za sve sto joj treba i bude joj trebalo.
Da mi je prije par mijeseci netko rekao da cu izgubiti glavu zbog neke zene, rekao bih da je jebeno lud. Ali Sarah... ona nije neka zena. Sarah je posebna.
Natjerati cu ju da mi kaze razlog njene tuge. Zelim to popraviti, zelim joj pomoci. Zelim da se smije i tako mi Boga uciniti cu sve da osmijeh ne silazi sa njenih usana.
Tek sto sam sjeo na stolicu do njenog krveta, cujem ju da place.
Brzo se skocim i dodjem do nje ali nije budna.
Place u snu i vjerojatno nesto sanja.
Ni ne znam da li da ju probudim ili ostavim ovako.
Nesto prica ali ne razumijem ni jednu jedinu rijec, celo joj se oroslilo od znoja, a disanje postalo sve brze.
K vragu! Ne mogu ju gledati ovakvu, ne mogu gledati da pati, da ju boli. Pa makar to i san bio.
"Sarah probudi se, samo ruzno sanjas." Govorim dok ju privlacim u zagrljaj, stisnem ju cvrsto pritom joj nanoseci jos boli. Osjetim kako se lecnula i kako otvara oci.
"James." Tiho me zazvala.
"Shhhh, sve je u redu, samo si ruzno sanjala. Oprosti sto sam te probudio ali izgledalo je vrlo gadno." Kazem joj dok ju drzim u narucuju, stiscuci ju sve jace.
" U redu je James, hvala ti. Samo mi je malo nezgodno u ovom polozaju dok me ovako drzis, boli me."

"Isuse totalno sam poludio. Oprosti mi molim te. Hoćes li pozovem doktora?" Pitam ju dok je lagano spustam na krevet.

"Ne treba James, dobro sam sada.
Samo sam ruzno sanjala, i malo si me jace stisnuo pa mi je bilo nezgodno."

"Jebem mu Sarah nisam te zelio povrijediti, ne znam gdje mi je pamet bila." Kazem ljutito trljajuci svoje lice rukama. Hodam po sobi gore-dolje psujuci sebi u bradu.
Ljut sam na sebe, ljut sam sto sam ju povrijedio. Ljut sam zbog siline ovih osjecaja sto osjecam za nju.
Za Boga, i ne poznajem ju a ubio bih zbog nje.
Smrvio bih cijeli svijet pod nogama samo za nju.
Kako mogu nesto ovako osjecati za nekog kog ne poznajem?
Imam poriv da vicem iz sveg glasa da ju volim. Jer jebi me ja nju volim. Volim zenu kojoj znam samo ime i prezime, njeno zanimanje i od kuda dolazi. I nista vise. Ne znam sto voli raditi u slobodno vrijeme, ne znam ima li kakve hobije, ne znam kakve filmove voli, koju vrstu glazbe voli, voli li vise ocean ili planine, voli li citati ili ici u kino... ne znam nista vezano za nju. Ali znam da ju volim. Ja James Parker jebeno volim ovu zenu, koja me gleda u oci trenutno dok se borim sam sa sobom i svojim strahovima.

"James dodji malo sjedni kraj mene molim te." Rekla je nekako pomalo zapovjednickim tonom.
Prisao sam njenom krevetu i uzeo njenu ruku.
"Oprosti mi jos jednom."
Nasmijesila se najljepsim osmijehom na svijetu.
Ona bi trebala biti miss osmijeha cijele planete.
"James nisi me povrijedio. Ne muci sebe, ti si mi samo zelio pomoci i zahvalna sam ti na tome.
Nisi me povrijedio, cak me i ne boli nista.
Osjecam se sigurno dok si tu. I nikada ti necu moci dovoljno zahvaliti.
Bila sam tolika kucka prema tebi a ti si me spasio, spasio si moj zivot."
Tiho je govorila i pomilovala desnu stranu mog lica.
Trenutno ne postoji sretniji covjek  od mene. Samo zbog njenog dodira, njenog pogleda.
" Meni je zao zbog svega sto sam izgovorila, zao mi je zbog mog ponasanja. I ja bih se trebala ispricati tebi.
Imala sam jako tezak zivot, i ponekad znam biti jako bezobrazna. A poslije mi bude zao, jer uvijek povrijedim ljude do kojih mi je stalo, i ljude kojima je stalo do mene. Tako da oprosti ti meni."

"Ni ne sjecam se sto si mi sve rekla. To sam odavno zaboravio Sarah. Za mene je samo bitno da se sto prije oporavis i izidjes iz ove bolnice." Tiho sam rekao stiscuci njenu ruku.
"Hvala ti James." Rekla je darujuci mi ogroman osmijeh, a onda se primaknula i poljubila me u lijevu stranu mog lica.
Jebo te! Ako sam maloprije bio najsretniji covjek na svijetu, koji kurac sam onda sada!?
Iznenadila me svojim postupkom, jebeno me iznenadila.
"Sad spavaj kasno je." Rekao sam tiho i sjeo na stolicu. Ne vjerujuci u ono sto se upravo dogodilo. Mozda sanjam...