SARAH ✔

Tek sad mogu otići

Sunčeve zrake miluju moje lice i tjeraju me da otvorim svoje još snene oči.
Već dvadeset dana budim se vedra i odmorna.
Noćne more su prestale i nema ih, kao da su odnešene nekom magijom.
Ni sama ne znam kako, ni zašto su prestale od jednom.... Znam da zaspim dok James radi na svojoj turneji zavaljen u fotelji i iduće što znam da se probudim tako odmorna.
James je tu za sve. Za moje odlaske kod doktora, na terapije, pazi na to što jedem i koliko jedem, pazi u koje vrijeme moram popiti svoje lijekove.
Pitam se tko je ovdje doktor, ja imam tu diplomu a on se ponaša kao profesionalac.
Danas je dan kad me opet vozi na fzikalnu terapiju, i mrzim se što svoje obaveze ostavlja po strani, možda bih mogla danas i sama otići, pozvati ću taxi i riješena stvar.
Predložiti ću mu, iako već znam da to neće dopustiti ali pitati ću.

Ustanem iz kreveta i na brzinu odradim tuširanje, te se spremim za današnji dan.
Pogledam u svu tu odjeću, to je odjeća njegove sestre i stvarno je vrijeme da obavim jednu malo poveću kupovinu.
Cura je stavrno mislila na sve i zahvalna sam joj na svemu, ali ne mogu stalno hodati u njenoj odjeći.
Sada već hodam puno bolje, skoro da se i ne primjeti da sam bila ranjena,  još uvijek me boli kad se oslonim na nogu punom težinom ali nije da ne bih mogla izdžati. I mogla bih baš danas poslije terapije da pođem u razgledavanje.
Mogla bih pozvati Kate da pođe samnom ako bude imala vremena jer nema šanse da se sama snađem u ovolikom gradu, a povesti njega sa sobom dok kupujem donje rublje mislim da i nije baš najbolja ideja.

Izlazim iz sobe te krenem prema kuhinji po dozu prve kave, svjesna sam da sam ovisnica o kavi i cigaretama.
Iako nisam zapalila već ne znam ni sama koliko, ali fali mi užasno pogotovo ujutro uz prvu kavu.
Uđem u kuhinju i tamo ne pronalazim Jamesa, pogledam u dnevnoj sobi i nema ga ni tamo.
Vratim se u kuhinju i kuham kavu te pripremim doručak, a onda krenem u potragu za njim.
Provjerila sam u svim mogućim prostorijama, provjerila sam i teretanu a nema ga ni tamo.
Penjem se uz stepenice, još je ostala njegova spavaća soba.
Stanem ispred vrata i razmišljam da li da uđem unutra ili ne.
On je taj koji svako jutro mene budi kavom i doručkom, a jutros ga nema.
Možda mu se dogodilo nešto pomislim, a ta misao me pogodi kao grom, i upravo ta misao me natjera da otvorim vrata njegove sobe i zakoračim unutra.

Ugledam ga kako mirno spava te se odmah opustim, priđem mu bliže.
Gledam kako je opušten, kako se njegova prsa dižu i spuštaju u ujednačenom ritmu.
Gledam njegovo lice i usne te primjećujem kako su mu podočnajci veliki i dođe mi da sama sebe ošamarim.
Iscrpljen je radi mene i nikog drugog.
Spustim ruku na njegovu glavu i nesvjesno je spustim na njegovo lice, lagano ga milujući.
Brzo povučem svoju ruku da ga ne probudim, i odmaknem se od kreveta.
Što ja radim za Boga!?
Okrenem se i pođem natrag u kuhinju a onda me prekine njegov glas.

"Jutro Sarah." Kaže još uspavanim glasom, ali zvuči tako milo.
Stojim mu okrenuta leđima i nemam pojma kako da mu objasnim što radim u njegovoj sobi.
Okrenem se prema njemu i nasmiješim mu se, da ni sama ne znam od kuda ovaj osmijeh.

"Jutro James, jesi li se naspavao?" Upitam ga veselo.... Kriste što se samnom događa!?
"Znaš ja sam se probudila i tebe nije nigdje bilo, tražila sam te po cijeloj kući i nisam te pronašla, a onda sam pomislila da ti se možda nešto dogodilo.
Bila sam toliko uplašena te sam te ušla u tvoju sobu i pronašla te da spavaš..."
Govorila sam tako brzo i ne povezano, da nisam ni shvatila da koračam prema njemu, nisam ni shvatila da sam sjela na njegov krevet i bacila se na njega, nisam ni shvatila... Sve dok se njegove ruke nisu omotale oko mene, sve dok njegove usne nisu dotakle moju glavu.
"Hej.... Sve je u redu Sarah. Tu sam i dobro sam, ništa mi se nije dogodilo, samo sam vjerojatno umoran." Tiho mi govori dok me stišće sve jače.

"Znam da si umoran James, i znam da sam ja kriva za tvoj umor, znam da si zbog mene tako iscrpljen a imaš svoje obaveze i znam...

"Hej... Polako Sarah!"
Prekine me u sekundi.
"Nisi ti ništa kriva, želim ti pomoći i biti uz tebe. Nisi me ni na što natjerala ludice."
Sve kroz smijeh mi govori, dok se ja na tren opustim u njegovom krilu.

"Hajde ustani kava i doručak su na stolu." Kažem odmičući se od njega te se ustanem i krenem prema kuhinji, ostavljajući njega da se spremi.

Uzmem svoju šalicu kave i popijem gutljaj, još samo da imam cigaretu to bi bilo savršeno.
Mislim da ću si ih danas kupiti, znam da su štetne, ali više štete činim ljudima oko sebe kad ne pušim.
James uđe u kuhinju razgovarajući na telefon, s toga mu još ništa ne govorim ni ti pitam.
Priča, naređuje, smije se i nekom zahvaljuje i govori da će se pojaviti i biti  cijeli dan.
Pogleda u mene u jednom trenutku na šta se sva zbunim i osjetim da se crvenim... Ja se crvenim jebo te!

"Danas ide Kate s tobom na terapiju Sarah, ja moram ići u studio i spremati turneju. Nadam se da ti ne smeta?" Zabrinuto me pita dok me gleda oči, i odmjerava svaku crtu mog lica.

Odahnem jer je bilo lako, nisam ni trebala pitati da idem sama ili s njegovom sestrom.
Iako je to zbog njegovih obaveza ali ipak se veselim.
Primjetila sam kako mi je dao i objašnjenje zašto on ne ide, i nije da se on meni mora pravdati gdje ide i što radi, a ipak to čini.
Ja sam tu još mjesec-dva i ja odlazim natrag doma.

"Hej da li je u redu to Sarah? Mogu otkazati sve i ići s tobom nije problem?"
Pita sad već zabrinutijim glasom, valjda sam odlutala previše.

"Ma ne James... To je sasvim u redu i hoćeš li mi vjerovati da sam ti upravo to htjela jutros predložiti. Imaš obaveze i ne možeš ih tek tako zanemariti.
I biti će mi drago družiti se malo sa tvojom sestrom, možda čak i kupovinu odemo kasnije."
U jednom dahu odgovorim i nasmijem mu se.
"Hajde jedi sada."
Zapovjednički mu kažem i lupim ga lagano po ramenu.

"Na zapovjed Sarah!" Odgovori salutirajući mi.
"I samo da znaš kad sve završite Kate i ti dolazite k meni." Dobaci kratko.
Ostatak vremena smo proveli u ugodnoj tišini, tek smo progovorili po neku riječ u vezi mog oporavka i daljeg liječenja.
"Ja sad idem, moram se požuriti da stignem na vrijeme, ekipa me već čeka. Kate će doći svakog trenutka tako da se ne brineš."
Kratko kaže gledajući me u oči.
Kimnem glavom u znak potvrđivanja, na što se on nasmije  otkrivajući mi najljepši osmjeh kojeg sam ikada vidjela.
"Vidimo se Sarah!" Dobaci mi te pokupi svoje stvari i iziđe iz kuhinje.

Ostajem sama u ovolikoj kućerini i osjetim veliku prazninu nakon što čujem kako su se vrata zalupila za njim.
Pomislim da sam ga možda trebala ispratiti i reći mu bar nešto, pozdraviti se s njim kako spada, a ne samo kimati glavom.
Toliko je zaslužio jebo te.
Skočim sa stolice i krenem brzim korakom prema vratima, možda ga još stignem, ali mi noga ne dozvoljava da hodam onoliko brzo kako ja želim.
Pogledam na vrata koja nas djele i baš u tom trenutku vrata se otvaraju a James ulijeće unutra kao uragan te nam se oči sudare.
Koračamo jedno prema drugom dok se gledamo u oči, ne govoreći ništa dok se ne zaustavimo jedno kraj drugog.
Spusti poljubac u kut mojih usana te me privuče k sebi i čvrsto me zagrli.
Omotam svoje ruke oko njega i glavu naslonim na njegove grudi, osluškujući ritam njegovog srca kako divljački tuče.
"Tek sad mogu mirno otići Sarah!" Skliznuše riječi s njegovih usana tiho poput molitve.
Poljubim to mjesto gdje mu majica poskakuje i udahnem taj miris.
"Vidimo se James." Smiješeći se kažem i odvojim se od njega.
Stojim na vratima i pogledom ispraćam njegov lik kako sjeda u auto.
Mahnem mu još jednom dok mi nosnice ispunjava još uvijek njegov miris.
Miris mira, miris spokoja, miris nade i miris sreće.
Miris koji čini da se osjećam sigurno, miris koji me tjera da se smijem.
I ne!
Ja ne znam što se samnom događa, što se točno kovitla u meni, ali ovaj mir koji osjetim dok sam s njim, to vam riječima ne mogu opisati.

Kako vam izgleda??
Vasi dojmovi u vezi ove price?
❤❤❤