"Da ti odmah bude jasno,ja večeras spavam kod kuće,u svom krevetu"rekla sam čim je Zayn zatvorio svoja vrata auta
"Da,ali sutra ne" vezao se pojasom i stavljao ključ te palio auto tako ležerno
"I sutra i svaki idući dan" stavila sam svoj ruksak pod noge
"Sutra ideš samnom na večeru i tko zna koliko ćemo ostat tako da ćeš spavat kod mene"
"Molim? Kakva večera? "
"Poslovna,ideš kao moja pratnja"
"Ne,ne idem"
"Ne zanima me,ideš"
"Tamo će bit ostali psihopati kao ti?"
"Molim?" Kako je vozio nije me mogao ošamarit pa me je zgrabio rukom za nogu i toliko jako stisnuo da su mi oči zasuzile od bola
"Pusti,boli me"nevjerojatno je kako ja sa svoje dvije ruke nisam uspjela maknuti jednu njegovu
"Ispričaj se"
"Boli me Zayn,molim te" počela sam cvilit
"Ispričaj se!"ljuto je rekao
"Oprosti,žao mi je" tiše sam rekla
"Dobro,sad mi popuši"
"Da naravno,već sam krenila"
"Uglavnom..Sad ću te upoznat sa jednom prijateljicom i ići ćeš s njom naći haljinu za sutra jel"
"Ne želim,zašto me tjeraš na to?"
"Moja si i ideš samnom,vrlo jednostavno"
Šutila sam na ovo,bila sam toliko umorna da mi se nije dalo ni registrirat to da ću ja ići na neku večeru punu kriminalaca kao pratnja najvećeg kriminalca ovog mjesta a vjerojatno i ovog djela države..
Nakon nekoliko minuta tišine i samo mog otvaranja prozora zato što je Zayn zapalio cigaretu skužila sam da ja zapravo ništa ne znam o njemu
"Ne znam ništa o tebi" pogledala sam ga na kratko i bio je jebeno savršen 😣
"Šta želiš znat?"
"Pa..koliko imaš godina,kako se prezivaš,šta je sa tvojom obitelji.."
"Imam 25 godina,prezivam se Malik..... znači tako ćeš se i ti prezivat" kratko je rekao i nasmijao se a zatim vratio pogled na cestu
"Mhm...A obitelj?"
"Stigli smo"stao je pred neki kafić i odmah izletio iz auta i krenuo meni otvoriti vrata ali sam ja sama izašla
"Da ponesem torbu?"
"Ne treba ti"rekao je,zaključao auto i uhvatio me za ruku te me vodio u kafić
"Neću pustit to,dosađivat ću ti dok mi ne kažeš o svojima"
"Svjestan sam toga"rekao je taman kad smo ušli
Sjeli smo u kut neki jedno nasuprot drugog i bila sam sretna što nikog u kafiću nisam znala.
Oboje smo naručili kavu..
"Zašto moram kupovat novu haljinu? Nisam ponjela dovoljno novaca"
"Ne brini ti ništa,ja častim"
"Ne želim tvoj novac"
"Neću ti dat novac nego haljinu,torbicu,cipele...šta god hoćeš"
"Ja nebi tamo išla.."
"Ne moraš se bojat,bit ću ja uz tebe cijelo vrijeme"
YOU ARE READING
Kidnapped
FanfictionŠto će se dogoditi kada 16-stogodišnjakinja bude oteta na putu kući iz škole? Ako mislite da je ovo još jedna tipična priča u kojoj glavna junakinja bude oteta,pa se zaljubi u osobu koja ju je otela,rodi mu djecu i zauvijek žive sretno zaljubljeni...
