Prvo šta osjetim,prije nego što oči otvorim je nevjerojatna glavobolja a zatim krećem otvoriti oči tj kapke koji su mi u ovom trenu toliko teški da to jednostavno nije realno.
Par puta trepnem pa tek onda uspijem dobiti pogleda na svijet oko sebe.
U bolnici sam?? Molim? Šta se događa?
Pogledam u lijevi kut i vidim mamu kako sjedi na stolici.
"M-ma-ma"jedva izgovorim tiho,no dovoljno glasno da me ona čuje te odmah skoči sa stolice i počne me ljubiti i hvatati za ruku
"Elena,dušo,jesi dobro? Kako se osjećaš?"
"Glava me boli"kad pogledam još malo dolje vidim svoju ruku koja je sad u maminoj ruci i vidim braunilu u njoj..zašto?
Gdje je Zayn? Kako sam ja dospjela ovdje ?
Kad bih vam barem mogla opisati koliko sam ja trenutno zbunjena..
"Da ti donesem nešta,za pojesti,za popiti?"
"Samo vode molim te"
Pustila je moju ruku i sipala u plastičnu čašu vodu iz boce pa sam ju i popila,logično.
"Dušo idem po doktora,rekao je da mu javim kad se probudiš,brzo se vraćam" žena je skoro pa otrčala van iz sobe a ja sam nastavila biti zbunjena i gledala sam sobu
U njoj se nije nalazilo ništa posebno,s moje desne strane je bio bijeli ormar a s lijeve stolica i ormarić kraj kreveta a ostalo je sve bila bolnička aparatura kako bih je ja nazvala...
Vrlo brzo mama je došla nazad u sobu
"Sad će doći"ponovo me je uhvatila za ruku i poljubila ju
"A di je tata?"
"Otišao je samo produžiti parking sad će doći"
Taman kad sam joj htjela nešta odgovoriti na to,otvorila su se vrata a meni je pao mrak na oči.
Onaj Zaynov idiot je bio taj doktor,David mislim da se zove.
"Dobar dan Elena,kako se osjećaš?"gledao je u mene sa nekim odvratnim podsmjehom,baš kakvog Zayn nekad ima.
"Čuješ li me?"stojao je previše blizu mene i samo sam htjela da se makne od mene što je više moguće.
"Dobro sam"
"Gospođo možete izaći na trenutak? Moram pregledati Elenu,zvat ću vas kad završimo" ne.ne.ne.ne.ne.
Mama reci ne,molim tee
"Uredu"kimnula je glavom i poljubila me u čelo te izašla van i tako me ostavila sa ovim Zaynovim poslanikom
Bilo je previše neugodno,pa sam gledala dolje u svoju ruku dok je on idalje bio uz moj krevet
"Da vidimo jesi koristila kremu koju sam ti dao"uhvatio je moju majicu i počeo ju dizati no naravno prije toga je maknuo plahtu s kojom sam bila pokrivena
"Nemoj"uhvatila sam ga za ruku da ga zaustavim no nije pomoglo pa mi je podigao majicu i počeo prstima ići po mojoj goloj koži
"Lijepo.."tiho je rekao i zatim spustio moju majicu hvala Bogu
"Kako sam dospjela ovdje??"
"Tvoja mama misli da si bila na intenzivnoj tako da nedo ti Bog da spomeneš Zayna i ostalu situaciju"
"Odgovori mi"
"Ako kažeš išta, ubit ćemo i tebe i tvoje roditelje" ignorirao me je totalno te je samo tupio svoje
"Neću ništa reći,samo želim ići kući"
"O tome ljepotice,ne odlučujem ja"izvadio je nekakvu injekciju i tu tekućinu je spojio na infuziju na koju sam ja bila spojena
"Šta je to?"
"Nešta što će te umirit" počelo mi se mutit pred očima
"M-ma-m" nisam uspjela ni završit zvanje mame da mi pomogne već sam bila nadrogirana ,ukomirana .
~~~~~~~~~
Ponovno sam se probudila u ovoj sobi,u ovom krevetu,samo što sam ovaj put bila sama..
Nije bilo nikog,bilo je tako jezivo,čula se samo tišina.
Nakon nekog vremena vrata su se otvorila te me zasljepila svjetlost a onda je taj neko zatvorio ta vrata i ja nisam mogla vidjeti ko je
Samo sam dok je hodao prema meni i mom krevetu vidjela da je visok i da je muško
Osjetila sam ruku na svoj trbuhu a drugu oko moje glave tj na kosi
"Dobra večer djevojčice"
Nadam se da vam se nastavak svidjeo i ostavite vote i com
Ly❤
YOU ARE READING
Kidnapped
FanfictionŠto će se dogoditi kada 16-stogodišnjakinja bude oteta na putu kući iz škole? Ako mislite da je ovo još jedna tipična priča u kojoj glavna junakinja bude oteta,pa se zaljubi u osobu koja ju je otela,rodi mu djecu i zauvijek žive sretno zaljubljeni...