Prošlo je sat,dva ne znam ni sama odkad je Zayn otišao.
Ja sam uspjela prestati plakat no ubijala sam samu sebe pitanjima tipa koliko puta mogu biti oteta?Koliko puta mogu pasti u nesvijest? Pa jebote imam samo 16 godina,ne mogu se više nositi s tim.
Prije sam se skroz pitala kako je to ljudima kad padnu u nesvijest(vjerujte mi očaj) i sad odma čim sam oko Zayna padam skroz.Želim da to prestane.Želim imati normalan život.
Iako sama znam da od dana kad me Zayn oteo nisam više imala šanse za normalan život,barem malo se u zadnje vrijeme vratio u normalu,naravno uz Thea.
U razmišljanju me je prekinulo otključavanje vrata,koja su zatim bila otvorena.
"Mala pomoć ovdje?"rekao je Zayn pa sam se okrenula prema vratima i vidjela njega kako nosi ogromnu pizzu,bocu coca cole i dvije čaše.
Ne znam ni sama zašto ali ustala sam se i uzela od njega colu i čaše te ih stavila na noćni ormarić.
Onda je on uspio zatvoriti vrata i stavio je pizzu na krevet.
"Stigao je ručak"nasmijao se,a ja sam blago rečeno umrla na taj osmijeh.
Iako je gad koji mi je uništio život,imao je jebeno savršen osmijeh,zapravo cijeli on je bio savršen,no očito samo izvana.
"Kad ćeš me pustit kući?"pitala sam ga dok se on izuvao
"Već si počela malena?Pa čovjeće nisam ni sjeo još"
"Ozbiljno,želim kući"
"Ovo je tvoja kuća,ti pripadaš ovdje,ti trebaš biti samnom na sigurnom"sjeo je na drugu stranu kreveta no brzo se povukao skroz do mene
"Ne možeš me cijeli život držat ovdje"
"Oćeš se kladit?"
"Marš"rekla sam
i začudo,prije kad bi mu odbrusila naljutio bi se,udario bi me,a sad?Sad se smije?
Šta se događa?Znam da puno postavljam to pitanje,ali stvarno mi nije ništa jasno..
"Šta kažeš da ostatak dana gledamo neke filmove?"
"Ozbiljno?"
"Da,šta kažeš?"
"Ja sam uvijek za gledanje filmova"
"E odlično..koji hoćeš?"
"Ne znam,svejedno mi je"
"Okej onda ćemo brzi i žestoki"pogledao je u mene čekajući da se pobunim
"Može,volim to"
"Ozbiljno?"bio je i više nego iznenađen
"Da,nisam ko većina cura da voli samo romantične i tako ta sranja"
"Oh,itekako sam svjestan da nisi ko druge cure"rekao je tiše i zatim se ustao naredit film.
Neću lagat,ova njegova zadnja rečenica me je pozitivno iznenadila.
Stavio je film te zavukao zastore na prozoru da neide svijetlo.Sjeo je kraj mene i počeli smo gledati film i naravno jesti pizzu.
Ovo popodne je prošlo nevjerojatno,ležali smo zajedno na krevetu,gledali film za filmom,smijali se,pričali.
Kao da smo dobri prijatelji ili nešto,a nikako kao da me je oteo prije pola godine i uništio.
Prošla je već ponoć i ja sam postala jako umorna,iako sam bila u Zaynovom zagrljaju na njegovom ramenu,nekako sam se još više naslonila te je valjda skužio da mi se spava.
"Oćeš spavat djevojčice?"
"I mogla bi"
"Onda ćemo sutra nastavit"ugasio je veliki tv koji se nalazio na zidu preko puta kreveta,i zatim je maknuo sa kreveta kutiju pizze,bocu i čaše.
"Lezi,David mi je dao neku kremu da ti mažem po ranama"
"Kakvu kremu?"bila sam zbunjena(po koji put danas?)
"Pošto imaš natučena rebra,puna si masnica,i siguran sam da te boli tako da će ti ovo pomoći"
"Valjda"tiho sam rekla,dok je on otvarao ladicu na ormariću i nakon toga je izvadio kutijicu i jasno se moglo vidjeti da je to krema.
"Lezi da te namažem"
"Mogu sama"rekla sam,kad sam legla na krevet
"Ne,ja ću,podigni majicu"
"Ali stvarno,mogu sama"
"Pusti mene djevojčice molim te,ne možeš sama sve lijepo"
"Dobro,ali.."prekinuo me je
"Bit ću primjeren za maloljetnike nebrini"ponovno se počeo smijat
"I bolje ti je"smijala sam se i ja i onda dignula majicu sve do početka grudnjaka
On je sjeo kraj mene pa naravno otvorio kremu i krenio.
Čim je stavio prst na moju kožu naježila sam se i trgnula
"Jesam grub?Oprosti,stvarno se trudim.."O bože bio je tako sladak kad je to govorio
"Ma nenene,samo je hladno"
"Oh..naviknut ćeš se brzo"i krenuo je polako.
Stvarno je bio nježan i pažljiv,i završio je nakon minutu-dvije,pošto mi je više manje cijeli trbuh bio natučen.
"Nemoj još spustit,čekaj da se upije"
"Ionako je vruće u sobi"
"Možemo klimu upalit?"
"Ma ne treba"
"Ubiti,možeš i sama ako budeš htjela,tu ti je daljinski"pokazao je na bijeli daljinski koji se nalazio na stolu koji je bio ispod tv-a.
"Idem se tuširati,ako ti nešta zatreba viči"rekao je dok je uzimao stvario iz ormara
"Uredu,hvala ti"
Na to mi se samo nasmijao a onda otišao u kupaonicu.
Ja sam spustila majicu i okrenula se prema prozoru i naravno počela razmišljat jer što bih ja drugo radila?
Zar je stvarno moguće da se promjenio?Jeli moguće da se čovjek promjeni toliko u 6 mjeseci?
Vjerojatno ne..
I tako razmišljajući sam zaspala,kao i svaki put do sad...
Ly❤
YOU ARE READING
Kidnapped
FanfictionŠto će se dogoditi kada 16-stogodišnjakinja bude oteta na putu kući iz škole? Ako mislite da je ovo još jedna tipična priča u kojoj glavna junakinja bude oteta,pa se zaljubi u osobu koja ju je otela,rodi mu djecu i zauvijek žive sretno zaljubljeni...
