Kidnapped

48

Vjerovali ili ne na današnji dan prije godinu dana objavila sam prvi nastavak ove priče!!!!

Ne mogu vjerovati da već godinu dana pišem ovo,i da imam 1k votea!!!!

Hvala vam na svemu i uživajte u nekakvom obliku zahvale što ste tu...najduži nastavak do sada❤😙🤗

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ništa. Apsolutno ništa se nije dogodilo od trenutka kada sam vidjela Zayna u kafiću nakon tri mjeseca.

Jesam li razočarana?

Ne.

Zašto bi bila?

Odkad znam za njega to sam tražila od njega. Da se makne od mene što je više moguće...

Ali zašto onda ne prođe ni pola dana a da ne pomislim na njega?

'Zato što ti je uništio život' javila se moja podsvjest

Dap..mora da je to...nema šta drugo bit.

Kakogod,sve što se dogodilo je bila izmjena pogleda i gotovo svaki put bi imao onaj njegov zagonetni smiješak.

Iako sam već došla kući,jela,otuširala se i ležim u krevetu,idalje ne mogu izbacit iz glave njegov pogled i samog njega.

Zašto on mora izgledat tako savršeno? A biti tako govno od čovjeka ili da jednostavno kažem monstrum..

Sigurna sam da,da se ovo sve nije dogodilo i da sam ostala idalje normalna šesnaestogodišnjakinja maštala bi kako će moj prvi poljubac i ostalo biti sa takvim savršenim grčkim bogom. 

Da se barem desilo to ali normalno bez prisile,otmice,udaraca..

Počela sam zamišljati kako bi bilo da sam upoznala Zayna kao normalnog dečka,da smo prvo bili prijatelji i da smo se zabavljali pa možda onda bili nešto više..

Zašto uopće i razmišljam o tome? 

Okupirala sam svoje misli sa Shaneovim novim videom i nakon toga sam otišla spavat jer se moram sutra dići rano da učim..klasika!

/ popodne /

I pogodite šta..na putu sa stanice do škole sam srela Zayna.

Iako je vani zima i ono minus pingvin on je  nosio crne sunčane naočale koje su mu savršeno stajale.I naravno da ga nisam gledala,samo sam to vidjela kad je još bio dosta dalje od nas no kad je prolazio krajem nisam ga htjela gledati zato što me NIJE briga za  njega!

I da vas ne zamaram više dosadnim stvarima u školi je bilo ludo i nezaboravno kao i uvijek...test,odgovaranje,odgovaranje,test,odgovaranje..psihičko pucanje pa smijanje kao najveći narkoman i tako..tipičan školski dan.

Jedino čudo koje se dogodilo je to da sam pozvana sutra na rođendan u najpoznatiji klub u gradu. I vjerovali ili ne odlučila sam ići.

Nisam toliko dugo izašla van subotom navečer da je stvarno red da odem i zabavim se pa i možda malo popijem no naravno ne planiram se napit jer mi se to stvarno gadi i ne vidim smisao u tome....

/ subota 21:24h /

Još jedanput sam pritisnula pumpicu svog najdražeg parfema i bila sam spremna!

Na sebi sam imala kraću crnu haljinu no ne prekratku jer ponovno-gadi mi se to,bez uvrijede ali to je moje mišljenje.

Obula sam crne štikle i uzela crnu torbicu...da malo sam previše opsjednuta sa crnom bojom no šta ću..najbolje se osjećam kad nju nosim.

Ako se pitate kako sam se našminkala,pa...napravila sam smokey eyes,blage konture i rozikasti ruž a kosu sam lagano ufrčkala...