Vuk i ja

8.

Marko je jako ozbiljno shvatio njihovu istragu. Mila je mislila da je to pomalo slatko. Kupio je bilježnicu, isprintao slike i razne važne tekstove. Nisu imali mobitele pa bi otišli u knjižaru i tamo pitali mogu li upotrijebiti kompjutor. Nakon nekoliko dana su saznali kako je to ogrlica lovca na vukodlake. "Kako to prije nisam vidjela?!" Rekla je Mila. "Što to?" Upitao je Marko. "Njegovo prezime." Rekla je Mila "Koje mu je bilo prezime?" Upitao je Marko. Mila je isprva oklijevala. "Argentum." Rekla je. "Srebro." Rekao je Marko. Otac joj je bio lovac na vukodlake. Ogrlica navede vukodlake da se otkriju, a one koji tek trebaju postati opeče.

***

Marko je nešto tipkao po kompjutoru. "Aha!" Viknuo je. "Jesi li našao nešto?" Upita Mila. "Da." Rekao je i zadovoljno se nasmiješio. Mila je pogledala u ekran. "Znači, vještica je začarala ogrlicu za lovca na vukodlake. Zbog toga ogrlica ozljeđuje vukodlake. Ali ako pronađemo vješticu,ona može začarati ogrlicu kako bi ih ojačala."Rekla je Mila. "Može biti upotrebljena za dobro i loše." Promrmljao je Marko. "To znači da ogrlica nije zla, vještica je samo odabrala da bude upotrebljena za loše stvari." Rekla je Mila. "Čini se da trebamo vješticu" Rekao je i ugasio kompjuter.

***

"Marko, gladna sam." Prigovarala je Mila. "Ne nisi, samo ti je dosadno." Rekao je. "Dobro to je istina." Mila je rekla a Marko se samo lagano nasmijao. "Reci mi sve o sebi." Rekla je Mila i zainteresirano sjela na panj. "Pa gdje da počnem.." Rekao je. "Od početka, budalo." Rekla je Mila i nasmijala se.

Kada je Marko sve rekao Mili, saznala je da je živio normalno. Ali jedan dan se preobrazio i neki ljudi su to primijetili. Jedan dan su ti ljudi došli u kuću zato što su ga htjeli ubiti. Umjesto njega, ubili su njegove roditelje. Tad je imao četrnaest godina. Od četrnaeste godine je sam. Mila je od te priče zaplakala i zagrlila ga.

"Ne budi tužna, dogodilo se davno." Rekao je Marko. "Uopće nije bilo davno." Rekla je kroz suze.

Marku je bilo teško priznati, ali imao je jako težak život. Rekao je kako je sve bilo normalno, ali nije. Markova obitelj je bila jako siromašna. U školi su ga maltretirali i ismijavali. Nosio je odjeću svojih rođaka koja je bila prevelika za njega. Svaku večer je dolazio kući pretučen. Plakao je svaki dan dok mu je mama čistila rane. Jedan dan su ga gađali kamenjem i pogodili ga ravno u glavu, taj dan se onesvijestio. Skoro je dobio potres mozga. Njegova obitelj se htjela preseliti, ali nisu imali novca. Uvijek je krivio sebe za sve. Kada su mu roditelji ubijeni, pokušao je počiniti samoubojstvo. Ali to nije tako lako kad si vukodlak. Uvijek je govorio kako je on kriv što su mu roditelji ubijeni, da nije bio vukodlak ne bi mu roditelji bili mrtvi. Govorio je to svaki dan sam sebi. Mila mu je puno značila, nikad nije nikome toliko rekao o sebi. Ali jedan dio njega ga je sprječavao da kaže ostatak svoje priče.

"Mila? Moram ti još nešto reći." Rekao je nesigurno.

Marko je rekao sve Mili i osjećao je olakšanje. Mila ga je čvrsto zagrlila kao da ga nikad neće pustiti. Volio ju je držati u svom naručju. "Idem ti nešto kupiti u dućanu sada kad sam čovjek." Rekao je sramežljivo i otišao.

***

Mila je čula šuškanje u grmlju i iz grmlja je izašla Tea. "Tea?" Mila je promrljala raširenih očiju.