Vuk i ja

10.

Tea je smireno prošla pokraj slike dok su Mila i Marko imali otvorena usta. Kao da je nešto ušlo u nju, ponašala se kao da je sve normalno. "Možda je stara vještica ušla u Teu?" Rekla je Mila Marku. "Ne nije, to dolazi kasnije." Rekla je Tea, a Mila nije odgovorila. Kada je Tea kročila u špilju, dobila je nevjerojatno znanje. Bilo je, moglo se reći čudesno. "Hodajte gdje i ja." Rekla je Tea dok je vješto prolazila pokraj raznih smrtonosnih zamki. Marko je skoro pao ali ga je Mila uhvatila. Marko joj se nasmiješio, postao je težak Mili i oboje su pali na pod. "Vas dvoje ste tako slatki. Kao Milina najbolja prijateljica, trebala bi ju podržavati. Ali sada trebamo hodati." Rekla je. "Mi nismo.." Mila je pokušala nešto reći. "Stvarno vjeruješ u to?" Upitala je Tea i nasmiješila se. Oboje su se zacrvenjeli i ustali. Strop sa šiljcima se počeo spuštati. "Pogledajte što te napravili." Rekla je i zakolutala očima. Izgovorila je neke riječi i strop se prestao spuštati.

***

"Bole me noge!" Mila se bunila dok je hodala. "Hoćeš da te ja nosim?" Upitao je Marko. "Ne, samo želim da prestanemo hodati!" Rekla je Mila na što se Tea nasmijala. "Kada dođemo do kraja špilje, stara vještica će ući u mene i izvesti nešto s pomoću njene i moje spojene čarolije. Nemojte se prestrašiti." Rekla je i pogledala u Marka dok je govorila zadnju rečenicu. "Zašto ja?" Upitao je Marko na što je Tea dignula obrvu. "Čekaj malo.. Kako ti sve ovo znaš?" Upitala je Mila. "Ne znam, kao da je nekakvo znanje odjednom ušlo u mene." Odgovorila je Tea na što je Mila samo kimnula glavom.

***

Došli su do kraja špilje, bilo je vrijeme. Stara vještica je ušla u Teu. Teine oči su postale bijele, a krv iz nosa joj je curila. Dizala se u zrak na što se Mila prestrašila i zagrlila Marka. Ali sjetila se kako je Tea rekla da se ne boji. "Ogrlica." Rekla je strašnim, dubokim glasom. Doletjela do Mile i ispružila ruku. Mila je zaklopila oči i ubacila ogrlicu u njen dlan. Uspjela ju je skinuti. Odletjela je do vrha špilje i stavila na neki kamen. Izgovarala je riječi dok je krv izlazila iz ogrlice, a kamen ju je upijao. Sada mjesec na ogrlici više nije bio iznutra crven, već crn. Kao noć. Polako se ogrlica podigla i sletjela na pod. Tei su oči postale normalne, a ona više nije mogla letjeti. S najveće visine, pala je na pod i slomila ruku. Čulo se njeno pucanje kostiju, ali ona je bez obzira na to nastavila. Malo je oklijevala, i zatim zagrlila Milu i Marka. "Oprosti." Rekla je kroz suze i uzela ogrlicu. Uzela je ogrlicu u dlan i previjala se od bolova. "Pogledajte u moju jaknu.." Šapnula je i izdahnula. "T-tea? Tea! Hej! Jesi li dobro?" Mila je već lagano paničarila dok je gledala u Teino beživotno tijelo. Uzela je ogrlicu i stavila ju oko vrata. Osjećala se jače, ali to sada nije bilo važno. Dotrčala je do Tee i uzela papirić iz njene jakne.

S nevjericom je čitala pismo dok je Marko čitao također. "Znači, ogrlica sada ranjava vještice. Vještica je trebala biti ubijena kako više ogrlica ne bi ranjavala vukodlake. Prije je ojačavala vještice. Sada je suprotno." Promrljala je. "Mila, okreni papir. Nemoj dati Marku da ovo čita." Promrljala je i okrenula papir. "Sestro moja, sigurno misliš da sam luda. Ali ne želim ti puno objašnjavati, samo se nadam da ćeš mi vjerovati. Moj otac je i tvoj otac. Nije važno kako sam saznala, samo znaj da sam cijenila ovo što smo imale. Oprosti." Šapnula je dok joj je riječ sestro odzvanjala u glavi. "I? Ima li još što?" Marko je upitao. "Ne." Rekla je i stisnula papir u šaku. Marko je nježno uzeo Teu u naručje. "Hajde, priuštimo joj ono što je zaslužila. Žrtvovala se za nas." Rekao je a Mila se sretno nasmijala. Još uvijek nije mogla vjerovati kakvo je Tea bilo nevjerojatno i neobično biće. Znala je da će umrijeti, ali prešutjela im je.