Vuk i ja

19.

Marko se probudio u krevetu i napravio zbunjeni izraz lica. Cijela kuća je po nečemu mirisala. "Što ovo tako lijepo miriše?" Zbunjeno je promrljao kad se ustao iz kreveta. Ušao je u drugu prostoriju dok je Sara pekla palačinke. "Palačinke! To je miris palačinki!" Rekao je uzbuđeno kao štene. "Što si to rekao?" Sara je upitala i zbunjeno ga pogledala. "Ma ništa." Rekao je i sjeo za stol. "Uglavnom, ako već ovdje živim trebala bi nešto skuhati zar ne?" Rekla je i postavila tanjur i vilicu ispred njega. "Ja imam nešto za obaviti pa idem van na duže vrijeme. "Rekla je dok je stavljala palačinku na tanjur. "Gdje ideš?" Upitao je kada se sjetio da ju ne smije ispuštati iz vida. "To je osobno. Otkad si ti tako znatiželjan?" Rekla je i približila mu se. "Nisam znatiželjan, već ti želim pomoći." Rekao je. "Možda lažeš, a možda i ne. Sve u svemu, očajna sam. Dobro bi mi došla bilo kakva pomoć." Govorila je dok je Marko dobivao nadu. "Ali samo pod jednim uvjetom. Ne smiješ nikome reći za ono što ću ti ja reći." Rekla je na što je Marko pristao.

***

Sara je rekla Marku da pokušava pronaći svog brata. Izgleda kako je on negdje na svijetu zatvoren u lijesu. Treba mu samo kapljica krvi kako bi ga Sara vratila u život i znala da je siguran. Marko je obećao kako nikome neće reći. Krenuli su na svoje putovanje. Marko je nekoliko puta pomislio na Milu i kako joj je.

"Tea! Ja šizim! Ne mogu ovo podnijeti!Možda se i ne vratim!" Mila je vikala dok ju je Tea samo gledala s osmijehom. "Smiri se.. Imam plan. Imamo pola ovog dana i cijeli idući." Rekla je na što se Mila malo smirila. "Dobro." Rekla je. Izdahnula je zatvorivši oči. "Koji je tvoj plan?" Upitala je. "Kako bi te vratila, treba mi snaga. Puno snage. Zato samo trebamo nekoga pronaći ovdje i uzeti mu snagu. Naravno, snaga će mu se vratiti." Rekla je, a Mila je bila pomalo fascinirana. "To je zapravo, vrlo dobar plan. Pa počnimo tražiti!" Rekla je i počela hodati. Tea se nasmijala i krenula za njom.

"Marko! Mislim da smo na pravom putu." Rekla je uzbuđeno. "Super, pa krenimo onda." Rekao je umorno i počeo hodati. Vjerovali ili ne, pratili su trag mrtvih ljudi. Očito se nešto tu dogodilo, i bilo je očito da ih nije ubio čovjek. Već još jedan vampir. Marko prije nije zapravo htio pomoći Sari. Ali sada joj je želio pomoći, shvaćao je zašto to sve želi. Shvaćao je kako joj je. "Sara, koliko imaš godina?" Upitao je. "Pa, sa sedamnaest godina sam prestala stariti. Vještice, vukodlaci i vampiri obično prestanu stariti sa sedamnaest ili osamnaest godina. Od tog dana jednostavno ne brojim godine. Kakvo je to pitanje? Zar ne znaš?" Upitala je na što je Marko dobio blagi šok. "Znači.. Ako se svi prestanu razvijati u toj dobi.." Govorio je polako. "To znači da su besmrtni i da zauvijek izgledaju tako. Pa gdje si ti živio i s kim? Ne vjerujem da ne znaš za to!" Rekla je šokirano. Kada se Marko smirio, nastavio je hodati. Putem su naišli na glavu nabijenu na kolac. Ali ljudsku glavu. Nakon toga su naišli na prazni kolac. To je bila poruka za vampire. "Stani malo.. Lovci na vampire su obični ljudi?" Upitao je. "Ponekad ljudi." Rekla je i pokušala pročitati poruku urezanu na kolcu. "To nije poruka.." Promrljala je. Marko je došao kraj nje i pogledao bliže. "U pravu si. To je crtež.. Otoka.." Rekao je. Pokazao je na crtež urezan u kolac. Otok je pomalo podsjećao na križ, na iskrivljeni križ. Sara je uzela svoj ruksak. Izvadila bilježnicu i prislonila list iz bilježnice na crtež. Ubrzo je precrtala crtež i pogledala u list. "Marko! To je to!" Rekla je i pokazala na malenu točku na otoku koju je otkrila nakon što je precrtala otok. "Pomalo imam osjećaj da tražim gusarsko blago.." Marko je promrljao. "Zatvorili su ga prije pet godina. Sigurno su mislili da će neki njegovi prijatelji vampiri doći i spasiti ga. Mislili su da će oni biti spremni. Ali to ne funkcionira tako." Rekla je i zatvorila bilježnicu. Vratila ju je u ruksak i nastavila hodati.