NA METAR OD ISTINE 5. Deo

JEDANAESTO POGLAVLJE

Nina

Sa Darkom u njegovom gradu uhvatila sam rutinu, živjeli smo pod istim krovom, dijelili koru hljeba i po prvi put uživala sam u zajedničkom životu sa nekim muškarcem. S vremena na vrijeme dijelili smo sobe, ali sam još uvijek imala 'svoju' sobu, a Darkova je još uvijek Darkova.

Primjetila sam koliko je Darko drugačiji van kuće i u kući. Polahko je nježnost ispoljavao, ali se još uvijek suzdržavao.

Stojim pred ormarom svoje sobe i svaki put kada ga otvorim ne mogu, a da se ne nakezim. Darko ga je napunio od vrha do dna. Sve što jedna žena može poželjeti ja sam dobila i kud ćeš veće sreće? Obučem bijele farmerke i roze majicu sa fantastičnim natpisom 'that's my girl'.

Nakon mog pijanog ispada i Darkove razarajuće glavobolje prošlo je sedam dana i oboje smo se odlučili da današnji sunčan prvomajski dan provedemo u njegovom dvorištu. Roštilj je već odavno spremljen, meso pripremljeno još samo naši gosti da nam stignu. Naši... tako je dobar osjećaj dijeliti sa nekim prijatelje i zahvalna sam svakog dana što su me ti isti ljudi prihvatili objeručke.

Darko je otišao do grada po Petra koji je ostao bez auta, jer mu je Zorana čak i to zahtjevala ako želi da dobije potpis na papiru. Kako bi izbjegao bruku i dodatnu nelagodu bez riječi joj je predao ključeve. Bio je previše dobar za kučku poput Zorane i bilo mi je drago što će je se spasiti.

Zvono na vratima se oglasi, pogledam na sat i pomislim kako su naši gosti uranili. Darko i Petar ne bi zvonili, pa sa širokim osmjehom otvorim vrata i istog se momenta zaledim. Posmatram dvije krupne prilike pred sobom i samo trepćem teško gutajući pljuvačku.

Krupna ruka me zgrabi za ruku i cimne prema sebi, a ja se grubo odgurnem i bijesno ga pogledam.

„Šta radiš ovdje?", dreknem na vratima.

„Šta radim ovdje?!", ustuknem kada mi zaurla u facu. „Nisam znao jesi li mrtva ili živa kozo!"

„Jarče!!" uvrijedim se pa uzvratima, a drug mu se počne ceriti pored njega.

„Ma, života mi si luda. Nina bona nit se javljaš nit koji kurac, ostavila si me da k'o lud mislim gdje ćeš i šta ćeš!", dere se moj ludi brat na vratima, dok Cile stišće usne pogledavajući mene pa Nermina.

„Hajde Boga ti ne mlati praznu slamu. Moj braco se zabrinuo, jer sam otišla?", glumim i prevrćem očima. „Nisi se ti zabrinuo što sam ja otišla, tebe brine s kim sam otišla!", bijes mi preuzima vlast nad razumom.

„Između ostalog!", drekne, a ja ljutito prekrižim ruke pod grudima. „Dođi 'vamo!", smrkne se i ne miče, ali se ne mičem ni ja. „Rekoh. Dođi. Ovamo." Naglasi svaku riječ, pa mu se primaknem za jedan korak, ali ruke i dalje držim prekrižene pod grudima.

„Jebiga Nina." Opsuje i privuče me u zagrljaj, a ja se istog trena opustim. „Nisam želio da budem kreten od brata. Znaš da te volim, a ja znam da nisam uvijek bio tu za tebe i izvini Nino moja...", suze mi krenu i izvučem ruke da ga obgrlim oko struka.

„I, seka voli tebe." Šapnem.

„Onda možemo da idemo." Odmakne me od sebe, a ja ga zbunjeno pogledam.

„Ali, ja n..."

„Ona ne ide nigde!", leden Darkov glas me prekine i svo troje se okrenemo u njegovom pravcu. Niko ga nije čuo da je došao.

„Ho'š se kladit' u to?", moj ludi brat se spremi na borbu.

Sirovina sekina!

„Dobro. Dobro." Nacerim se i stanem ispred Nermina, očima moleći Darka da malo smekša, ali on kao da me ne vidi, pa ga pozovem. „Darko?", pogleda me ledeno plavim očima. Nasmijem se umilno, ali ne dobijem nikakvu reakciju. Darko je ponovo Paša, pa otpuhnem i ramena mi tužno klonu. „Možete li molim vas da se ne svađate danas?", zamolim ih sve, a tek tada Petar se pojavi iza džipa, noseći nekoliko kesa u rukama.