Vidjeti mrtve |✓

16. dio

Sjedim skrivena na krovu zgrade. Naslonjena sam na dimnjak i gledam na ljude ispod sebe.

Najzanimljiviji su ljudi koji izlaze po noći. Malo ih je ali imaju svakakve priče. Neki bježe od kuće, neki dilaju drogu, neki pak konzumiraju drogu.

Ima dosta onih koji su onesvješteni ili povraćaju u uličici iza bara zbog previše alkohola.

Tri pijane cure hodaju u minicama, tresući se na nogama. Glasno se smiju nečem.

Okrenula sam očima. Idiotkinje.

Nebih se začudila ako za par minuta moram pokupiti njihove duše. Ipak, nebi bile prve.

U daljini se čuo zvuk sirene. Kakve ne znam. Najvjerojatnije policijske.

Dosta ljudi to ne shvaća ali ovo je opasniji dio grada. Ovaj dio i još par ulica dalje. O ovim djelovima se odvija najviše kriminalnih aktivnosti vezane us bande i šta sve drugo ne.

I zbog nekog razloga me ne čudi što se Lea Winchesters nalazi upravo ovdje. Ispod nas.

Naslonjena je na uličnu svjetiljku i čini se da nekog čeka. Iako su temperature u minusu ona nosi samo traperice i vunenu majcu.

Svako malo pogledava na mobitel. Najvjerojatnije za poruku.

"Ne kužim." Wen je progovorila pored mene i zasipala kokice u usta. "Kako joj nije hladno mislim. Ja se smrzavam, a ni ne mogu osjetiti temperaturu."

Okrenula sam očima. "Od kad si ti toliko dramatična."

Wen je slegnula ramenima. "Neznam. To je talent."

Uz još jedan okret očiju ponovno sam se okrenula prema Lei.

"Dobro je što nas ne može vidjeti." Wen je promumljala uz žvakanje. "To bi zasigurno donjelo probleme. Usto kad smo već kod toga, moramo saznati što je s onim dečkom."

Kimnula sam. Da nas Lea može vidjeti bi zasigurno donjelo probleme. Samo se nadam da smo sad dovoljno daleko da ne osjeti našu prisutnost.

Eh. Valjda jesmo.

"I." Wen je opet započela. "Što točno čekamo tu?"

Njeno žvakanje me je već počelo polako iritirati. Ali nisam ništa rekla. Još.

"Neznam." Rekla sam ravno. "Trebamo je uloviti na djelu pretpostavljam."

Wen je kimnula uz 'mhm'.

Iii još žvakanja.

"Jel stvarno sad tu moraš žderati?" Pitala sam kroz zube. Šta joj je danas?

"Hej." Rekla je kroz pune zube. "Nervoza me ždere. Ovo nije moja scena. Moja scena je u tvojoj knjižnici za pultom gdje osuđujem sve ljudi koji pričaju na glas ili jedu unutra. Mislim stvarno, zar nikad nisu čuli za bonton i kulturu? Nego, kad sam nervozna jedem. I pričam puno. Ali većinom jedem, pošto ne mogu pričati kad su mi usta puna. Što je uredu pošto je hrana život-"

"Wen." Okrenula sam se prema njoj. "Ti si mrtva. Ne osjećaš okus hrane."

Wen je slegnula ramenima. "Volim osjećaj punog trbuha."

Lupila sam se rukom po čelu. Wen je ponekad..ugh.

Uz uzdah nastavila sam promatrati Leu. Počinjem misliti da Wen nije najbolja osoba za ovaj posao.

Što ja to govorim? Naravno da Wen nije najbolja osoba za ovo. Šteta što me mora slušati.

Lea je po stoti put pogledala u mobitel. I po stoti put ništa. Nastavila je stajati uz ulično svjetlo bez da se ijednom zatresla od hladnoće.

Počinjem sumnjati u njenu ljudskost.

"Evo lude teorije." Wen mi je šapnula.

"Teorije?" Pitala sam iznenađeno. "Teorije za šta?"

"Travisa. I ovu dolje." Prošaptala je nazad. "Dakle prije par tisuća godina ti si spavala s čovjekom i ostala trudna. Rodila si i poslala ga u svijet. Zbog nekog si razloga zaboravila na što si učinila i postojanje djeteta. To djete nikad nije saznalo što je i nastavilo se razmnožavati. Tako se to sve proširilo bla bla. Novijim se generacijama aktivirao nekakav gen i bam! Evo Travisa i ove dolje."

Otvorenih usta sam gledala u Wen. Što je to sad ona upravo izbrbljala.

"Kako si znala?" Rekla sam šokirana. Wen su kokice pale i rasipale se po tlu.

"Što? Čekaj što?" Wen je trepnula.

Okrenula sam očima. "Naravno da nisam ozbiljna. Jesi ti normalna?" Pitala sam ju i suzila oči na nju.

"Od kud ti uopće ovakva glupost?"

"Ja sam samo pogađala. Rekla sam ti da meljem kad sam nervozna!" Bacila je ruke u zrak. "Plus ne mogu vjerovati da si se upravo našalila. Tko si ti i što si napravila sam smrti koju znam i mrzim?" Suzila sam oči na nju. Wen me pipnula u obraz.

"Ne diraj me." Prosihtala sam. "Plus ja se šalim svako malo."

"Jedan primjer. Samo jedan."

"Prije par dana sam upala Travisu u sobu i rekla sam mu da će umrijeti." Slegnula sam ramenima. Wen je pala vilica.

"To nije šala! To je okrutno."

Slegnula sam ramenima. "Za mene je."

Prekinuo nas je zvuk mobitela. Pogledale smo prema Lei.

"Halo?" Šapnula je.

"Što? Kako?" Povisila je ton. Lice mi je poprimilo zbunjenu grimasu.

"Ugh." Prekinula je poziv i ljuto ugurala mobitel u džep. Pogledala je iza sebe par puta te je krenula niz ulicu.

"Što se upravo desilo?" Wen je promumljala.

Nastavile smo je slijediti ili hodajući po krovovima ili lebdeći po zraku.

No izgubile smo je kad je otišla u uličicu.

Kad smo pogledale unutra nije je bilo. A uličica je imala mrtav kraj.

Nestala je.

********

A/N

Tko gleda pomrčinu?