Vidjeti mrtve |✓

20. dio

Jučer nisam mogla pisati ali eh.

Vote?

*******

Kad sam otvorila oči bila sam u Travisovoj sobi.

"Koji-" promumljala sam.

Travis je stajao na drugom kraju kreveta s lampom u ruci. Suprotno od njega je bila Lea.

Lea?

Uredu. Sad sam zbunjena.

"Travisss." Odužila je. "Neznam ako za mene znaš." Započela je. "Ali moje ime je Lea."

Travis se ogledao po sobi sve dok mu oči nisu sjele na mene.

"Ne gledaj u mene idiote." Prosihtala sam. "Ispituj ju, doznaj neka sranja. O i reci da neznaš tko je. Zanima me što ima za reći."

Travis je izgledao zbunjeno na tren no onda se okrenuo ponovno prema Lei. Ona ga je pažljivo promatrala, s nakošenom glavom i čudnim osmjehom.

"Tko si ti i kako si dospjela u moju sobu." Travis je pitao ravno.

"Ah da. Odma na stvar." Lea je uzdahnula i stresla glavom. "A baš kad sam mislila da si zanimljiv."

Pogledala ga je i sjela na njegov krevet.

"Ne čudi me što ne znaš za mene." Lea je počela polako. "Ali ipak. Ima dosta stvari koje ti Smrt nije rekla."

"Smrt?" Travis je pitao glupo.

"Da Smrt!" Lea je zavikala bijesno. "Ne laži mi. Osjećam njenu prisutnost posvuda po sobi. Mora da je bila ovdje nedavno."

"Kako znaš za nju?" Travis je pitao.

"Ha ha." Lea se počela smijati suho. "Kako nebi znala? Provalila mi je u stan i zagadila prostor svom energijom. Odvratno ti bezdušnici." Stresla je glavom.

"Još jednom te pitam." Travis je rekao polako i uperio stolnu lampu u nju.

Stvarno?

"Tko si?" Travis je pitao.

"To sam već odgovorila." Lea se nasmijala.

"Tko si Smrti?" Travis je pitao. Podigla sam obrve na to.

Lea se počela smijati. "Smrti? Absolutno nitko. Samo imamo malen problemčić pošto mi se počela mješati u poslove."

"Da. Ja sam se tebi počela mješati u poslove." Rekla sam na glas i okrenula očima.

"Ti je ne možeš vidjeti?" Travis je pitao zbunjeno.

"Ti možeš?" Lea je pitala iznenađeno. "Odlično! Barem netrebam izvlačiti. Vidiš, došla sam imati malen razgovor s tobom. Mora da je nešto posebno s tobom ako smrt dolazi do tebe. I vidi! Možeš je vidjeti!" Lea je pljesnula veselo.

Lea je stala na tren. "Čekaj. Nije valjda ovdje sad?"

Travis je suzio oči na nju. "Ne. Ali ako se ne makneš uskoro bit će."

Počela sam kašljati da prekrijem smijeh.

"Imam pitanje za tebe." Lea je rekla polako. "Vjeruješ li ti smrti?"

"Da." Travis je rekao bez zastajanja.

Aww. Gluplji je nego sam mislila.

"Da? Onda sigurno misliš da ti sve veli? Da ne skriva stvari od tebe." Lea je počela polako. Travis ju je pogledao zbunjeno.

"O čem ti?"

Lea je ustala s kreveta. "Je li ti rekla o tvom pradjedu? Ili pak o dušama? Koliko sam shvatila ne znaš ništa ni o meni." Lea je rekla veselo, promatrajući Travisa.

"D-" Travis je započeo.

"Reci ne." Okrenula sam očima. "Ovo je baš zanimljivo."

Travis je na tren pogledao u mene.

"O čem ti?" Pitao je Leu vrativši pogled na nju.

"Mi smo u rodu. Malo daljnjem rodu, ali svejedno. I ja sam poput tebe." Lea je rekla polako i počela se približavati Travisu. Travis je izgledao spreman da skoči preko kreveta dalje od nje.

"Ti isto možeš vidjeti duše?" Travis je pitao.

Lea se na to počela glasno smijati. "Ha! Naravno da ne! Ja mogu nešto puno, puno bolje."

Naglo je stala sa smijanjem. "Ali vidiš, mi ovimo jedan o drugome."

"Kako to misliš?" Travis je pitao.

Soba je postala hladnija za par stupnjeva.

"Ne može biti samo jedna osoba s moćima Travis." Lea je kliknula jezikom. "Uvjek moraju biti dvije. Dvije ili više. Zato jer su one povezane. Jedna bez druge ne rade."

"Što?"

"Što što?" Lea je pitala iziritirano i okrenula očima. "Mislim da sam to objasnila vrlo jednostavno. Nego, nastavimo mi s pričom."

"Kojom pri-"

"Šuš. Ja govorim." Lea ga je ušutkala. "Dakle. Prije par tjedana, mjeseci..hehe iskreno neznam, sam bila u bolnici. Imala sam rak." Lea je počela.

"Ja ono, tamo ležim, umirem i onda oni dofuraju nekog do mene. I jao ne znam kako da to opišem." Lea je pljesnula, čista radost na njenom licu. "Ono što sam vidjela. Kao nekakva svjetlost koja je sijala iz njegovog srca. I prije nego što sam shvatila što radim ruka mi je posegnula za njom. I nikad se nisam osjećala bolje. Svjetlost je prošla u mene i osjećala sam se deset godina mlađe, ako ne i više." Počela se smijati.

"Uzela sam-" pauzirala je da se smiri. "Uzela sam mu dio duše. Ha! Uzela sam mu ostatak života i stavila ga sebi!"

Uzbuđeno je počela skakati. "Ne shvaćaš Travis, ovako mogu živjeti zauvjek! Zauvjek! No ipak, postoji malen problem." Lea je pogledala u Travisa s čudnom emocijom. "Ti ne možeš."

"Kakve to-što-"

"A bez tebe nema moje moći. I puf. Ode Lea." Lea je bacila ruku u zrak. "Tamo gore. Negdje."

"Varaš smrt." Travis je rekao. "Ti-ti-"

"Ja. Ja. Ja." Lea se rugala. "Ti si problem! Ali znam kako da ga rješim."

Stisnula je šaku ispred svog lica te kad ju je otvorila iz nje je sjajilo ljubičasto svjetlo. "Samo trebam..malo tvoje duše. U sebi, zauvjek."

Krenula je prema Travisu, no nije stigla do njega.

Sada, u svom tjelesnom obliku, sam je prikovala za zid držeći je za vrat.

Lei su se oči raširile u šoku te se počela boriti za zrak. No ja sam joj samo dala sladak osmjeh.

"Zdravo."