Spustila je sliku pored sebe i tiho zajecala...
Prošlo je sedam godina od kako je otišla , a još uvjek su je suze pekle dok se često prisjećala posljednjeg razgovora i rastanka kao da je juče bilo...
"Ema , Ema !!!" Dozivao ju je Damir , brzo je sakrila sliku i obrisala suze , ali nije uspjela kao prije da odglumi da spava ...
-Damir:"Ema ?? Budna si , zašto se nisi javila dozivam te kao manijak probudio sam i tvog oca?!?"
Spustio je vrele usne na njene ,ona je brzo i kratko uzvratila poljubac , pekle su je njegove usne ali nije mogla da nadje način da mu kaže da nisu jedno za drugo i da se umorila sve ove godine da glumi zaljubljenu djevojku...
Odgurnula ga je od sebe i dok je ustajala s kreveta ljutito je odgovorila:" Esma !!! Moje ime je Esma !!! Ne zovem se Ema i koliko puta ću ti ponovit to?!?"
-Damir:" Dobro ljepotice nemoj da se odmah ljutiš!!! Imamo mnogo posla , siguran sam da si već razgovarala s ocem dok su ti oči uplakane ."
-Esma :" Pričao je nešto dok smo večerali, nisam dobila šansu da ga razočaram pa ću to uradit sutra , a sad ću tebi da pokvarim veče i da ti kažem da idem na odmor u Izmir !!!"
"Izmir?!?" -Začula je očev glas ...
Pogledao je Damira koji je ćutao i držao oboren pogled, nastavio je sam jer je znao da Damir nije htio da se svadja i prepire sa Esmom ...
-"Odkud Izmir??? Zašto bi išla tamo nakon toliko vremena, kad ovdje imaš kuću , posao, Damira?!?"
-Esma:"To je sve što ja ne želim... Ovdje sam došla razočarana i sam znaš da nisam imala namjeru ovdje ostati duže od par mjeseci..."
-Otac:" Ali Esma imao sam namjeru da te idući mjesec postavim na mjesto direktora , vidim da i Damir se trudi i vrijeme je da vašu vezu krunišete ... Zar ćeš srušit snove zbog želje iz djetinstva??? Zaboravila si kako je bilo i zašto si došla ovamo!!! Žao mi je ali ti to ne možemo dozvolit!!!"
-Esma:" Oče ti snovi su tvoji a ne moji, nikad mi nije bio san ostati ovdje ... I ne tražim dozvolu od tebe a ni od Damira , imam 27 godina i mogu se brinuti sama o sebi!!!"
Damir je ćutao, volio je Esmu ali je zabavu nalazio na drugoj strani, njihova veza je trajala već pet godina i još uvjek je ostalo samo na poljubcu... Ma koliko se Damir trudio Esma ga je držala na distanci, vjerovao je u njenu odluku da želi ući u brak nevina i čista, mada je više puta razmišljao i nije vjerovao, ali mu je davala potpunu slobodu , izlasci i druženja svaki vikend bez nje su mu bili dovoljni da se zabavi... Nekad je sebi postavljao pitanje da li ga ona voli ili je s njim onako iz prijateljstva jer njihova veza i nije izgledala drugačije ...
Za koji minut je trebala da se oprosti od Damira jer otac nije došao da je isprati, bio je ljut zbog njene odluke jer je znao da postoji mogućnost da ostane u Izmiru ako sazna istinu... Damir je bio dio očevog plana i pokušao je da na sve načine Esmu odgovori od putovanja, kad je shvatio da je odlučna i da nema namjeru da odustane , odlučio se za posljednji potez ... Kleknuo je na koljeno i zaprosio je ... Iznenadjenja ali pomalo i zbunjena jer nije očekivala ovako nešto , tiho je izgovorila:" Iznenadio si me... Stvarno ne znam šta da kažem!!!"
Damir se osjećao nezgodno jer su ostali putnici posmatrali, svi su očekivali da će plakati od sreće i uzvikivati "da" , ali je ona uzela njegovu ruku i pomogla mu da ustane , ... On je govorio kako nije teško da kaže "da " i da ne bi trebala da bude iznenadjena ipak su skupa pet godina i da je ovo trebao mnogo ranije uraditi ali do sad nije skupio hrabrosti jer se bojao upravo ovoga što se sad desilo...
Poziv za let je olakšao da se rastanu , rekao je da će imati vremena da razmisli i da se nada da će kad se udalje jedno od drugog shvatiti šta ustvari znače jedno drugom... Osmjehnula se , nije htjela da mrzi ali nije htjela ni da mu daje lažnu nadu kao što je to činila posljednjih godina... Pomogao joj je da dodje do terminala, vukao je manji kofer koji je spakovala i to ga je ohrabljivalo da nije imala namjeru ostati duže od dvi sedmice kako je već i rekla, ali nije znao da sa sobom nosi nešto što nije moglo da se spakuje ni u dva velika kofera a to je ljubav i nada ...
Poruka na njegovom telefonu koju je dobio jutros joj je olakšala u odluci, znala je da ponuda za brak je želja njenog oca a ne Damira ...
Tjelo joj je drhtalo kad je osjetila miris Istambula , sjećanje je vratilo u vrijeme prije sedam godina kad je kao djevojka sa nepunih 20 godina otišla što je ona smatrala na put bez povratka... Tad je imala srušene snove, slomljeno srce i vjeru u očevo obećanje ... Trebalo joj je vremena, godina i iskustva da shvati da je isplovila u nepoznate vode i da je svaki neočekivani udar talasa ojačao njenu želju da se vrati i suoči se sa olujom prošlosti ma koliko ona jaka bila...
Odlučila je ostati par dana u Istambulu kod tetke prije nego ode u Izmir... Ma koliko osjećala da je spremna, sama pomisao da postoji mogućnost da sretne Merta joj je ulivala strah... I ako je željela ipak je se bojala susreta s njim , samo razmišljanje o njemu i Zeyneb i da možda do sada imaju i djete možda i dvoje ili više djece jer mu je to bila želja ... Bol je bila neopisiva , prestala je da razmišlja jer se bojala da će odustati i vratiti se Damiru, ali istu grešku kao prvi put nije želila da ponovi...
Nabacila je osmjeh nade i samoj sebi podarila rječi utjehe :" Ko zna možda i on mene čeka sve ove godine !!!"
