Murat je pokušao na sve načine da udalji sestru, jer je smatrao da Esma i Mert ne bi trebali da se zamaraju prošlošću a isto tako nije htio da njenog oca ocrni i da ga zbog toga naljuti jer niko nije znao šta je ustanju da napravi... Prvi put je uspio da ih rastavi i ako dozna da postoji šansa da se izmire ko zna šta bi im ovoga puta uradio...
Deda je ćutao i kad je shvatio da Murat lagano odustaje i da bi svakog trena mogao reći istinu, obratio se Esmi uz rječi da se ne osjeća dobro i da trebaju krenuti kući.... Tetka je odmahnula glavom jer im nije opravdavala to što rade , ali je ipak odlučila da pričeka i ako u skorije vrijeme ne kažu onda će ona , smatrala je da skrivanje istine je ravno laganju, a ona nikad nije lagala niti je volila laži ... Čak je prezirala kad čuje kako ljudi lažu i obećavaju djeci nešto samo da bih poslušali u datom momentu, često su je ljudi osudjivali i napadali zbog toga jer bi ih grdila, govorila bi kako je to sjeme laži, da tako čovjek od malena nauči da je uredu lagati i obećavati da bi se došlo do odredjenog cilja...
Mert se pozdravio s Esmom, lagano je spustio ruku i obuhvatio je oko struka dok je drugu spustio na rame , krajem oka je primjetio da ih niko nije posmatrao pa je palcem lagano prešao po njenom vratu dok joj je spuštao lagan poljubac u obraz , poljubac na drugi obraz nije uspio da joj da jer je svojim obrazom bio prislonjen uz njen dok je šaputao:"Sutra dolazim po tebe, želim da razgovaramo..."
Njegov dodir, miris i šapat su je opili u istom trenu, osjećala je kako joj tjelo podrhtava i noge izdaju, ali je uspjela na neki način da ga lagano udalji od sebe , razvukla je osmjeh i dok su joj obrazi gorili spustila je svoju ruku na obraz gdje je maločas bio njegov i oborenog pogleda se zahvalila za sve , i kao list na vjetru nestala iza kišobrana kojeg je deda već držao spremnog ...
Ispred kuće u autu ih je čekao Damir, deda je vidno bio ljut jer je stiskao zube dok je govorio:"Zar ovaj ne zna za granice??? Imaju pravila u svemu a on kao da je s neba pao!!! Gledaj kćeri da na miran i fin način završiš s njim, uzmi sebi i vremena ako treba samo nemoj tjerat u silu..."
Gledala je za dedom kako ulazi u kuću dok joj je Damir prilazio... I kao da je svakog trena trebala da bude osudjena na tešku kaznu, bacila je pogled u kišno tamno nebo i uputila molitvu:"Molim te Bože pomozi mi, ne preuštaj me samoj sebi jer nisam dovoljno jaka da se sama borim !!! Sačuvaj me gluposti koju sam sama sebi nesvjesno natovarila na glavu!!!"
Možda bi njena molitva trajala i duže da joj nije prišao Damir i uzeo je u zagrljaj... Sad dok ju je snažno stiskao uz svoje tjelo shvatila je da na njega ništa ne reaguje, nije bilo onog drhtanja, onog glasnog lupanja srca, čudnog osjećaja u stomaku, ništa od onog što je osjećala dok je Mert samo stajao pored nje , a o ovakvom zagrljaju s Mertom nije se smjela usudit ni da zamisli....
Nije gubila vrijeme ,udaljila se iz zagrljaja pod izgovorom:" Ovdje je drugačije nego u Njemačkoj, zagrljaji i poljubci se djele iza zatvorenih vrata, moj deda je starog kova kao i njegove komšije, i zamolila bih te da više ne dolaziš ne najavljen i bez mog odobrenja.."
-Damir:" Kad si postala takva??? Gdje je nestala moja Ema?? Šta se ovo dešava izmedju nas???Nemoj mi samo pričeti bajke i izgovore kao iz ljubavnih filomva i romana!!!! Lagano si me izludila i više nisam normalan od kako si me samo onako ostavila na aerodromu da se sramotim i cevenim pred ljudima!!!!"
Dok je prilazila njegovom autu ljutito je dobacivala preko ramena:" Polazi idemo odavde, i onako je dovoljno što si napravio scenu svojim dolaskom!!!"
Istog trena kad je sjeo na vozačevo mjesto i upalio auto , Esma je imala spremnu navigaciju, pokazala je prstom i rekla:"Vozi na ovu adresu!!! I slušaj me dobro jer više sam umorna od svega!!! Kao prvo moje ime je Esma, pričaš mi o ljubavi a ni ime mi nikad nisi izgovorio!!!Drugo ,sam si tražio da te onako ostavim na aerodromu, imao si pet godina da se odlučiš a ti si izabrao da na kraju kad sam odlazila da me zaprosiš, kad nekoga iskreno voliš nije ti potrebno toliko vremena da shvatiš , vremena ti treba da zaboraviš iskrenu ljubav ali ni svo vrijeme ovoga svijeta ti nije dovoljno da zaboraviš nekoga koga iskreno zavoliš svim srcem!!!!"
Shvatila je da se ova posljednja rečenica odnosila na Merta pa je brzo promjenila smjer svog govora...
-Esma:" Ovo nije ni iz fimova a ni romana , ali ti i onako to ne bi ni znao, jer ti u sebi nemaš ni LJ od ljubavi da bi razumio, ... A što se tiče pitanja šta se dešava medju nama, za to nemam odgovor , jer da se nešto dešavalo medju nama ne bi imali sad ovaj razgovor... Damire mi smo ovih pet godina bili sve samo par nismo bili, zar nisi mogao da shvatiš iz mog ponašanja da sam u tebi vidjela samo prijatelja, ali nakon ovog svega nisam više sigurna da te sad mogu gledati i tako ... Shvati da jednostavno nismo bili jedno za drugo, žao mi je što si zbog mene protračio pet godina svog života , ali sam sigurna da nećeš još dugo biti sam... Mnogo je djevojki koje ja poznajem bi rado bile s tobom, zato te molim da se razidjemo kao ljudi i kako nam dolikuje... Do sada si bio korektan i gospodin , onda ostani takav do kraja, volila bi da te pamtim kao nekoga s kojim sam provela jedan dio života , nemoj molim te dozvolit da ako nam se putevi života opet ukrste da moramo jedno od drugog da okrećemo glavu...."
Jedna joj je suza skliznula niz obraz kad ju je zagrlio i zaplakao, skupljenih usana je klimao glavom i konačno je skupio snage i progovorio:" Esma izvini za sve... Nakon ovog razgovora su mi neke stvari postale jasnije, shvatio sam da sam sam sebe utopio u svoje laži ... Sad nemam vremena a nije ni moje da ti govorim ružne stvati o tvom ocu ... Kod nas u Bosni ima izreka " ne grizi ruku koja te hrani " , ja ti nemam snage reći ništa na tvog oca , ali ti mogu dati savjet i reći da si dobro uradila što si se vratila ovamo, uskoro ćeš sigurno saznati pravu istinu i možda više nego što ja znam... Iskreno žao mi je što se izmedju nas nije rodila ljubav jer si žena sa mnogo kvaliteta, ali izgleda da te je sudbina odredila drugome... Želim ti puno sreće i molim te da se ovdje ne završi naše prijateljstvo, ostanimo prijatelji ali jedno vrijeme za tvog oca i malo više od toga , jer nećemo imati svoj mir ni ti ni ja ako dozna da smo se razišli..."
Spustila je lagan poljubac na njegov obraz i čvrsto ga zagrlila , osmjehnula mu se gledajući ga u oči i rekla:" Važi uradimo tako!!!"
Ovo posljednje je vidjeo Mert , došao je bio pred kuću njenog dede jer je bila zaboravila telefon, vidjeo je kako sjeda u auto s Damirom i odlazi, kad su se zaustavili ispred hotela iz daljine nije mogao da vidi kroz zamagljene prozore šta se dešava u autu, prisjetio se njene panike zbog Damira i kad nije dugo izlazila odlučio je prići bliže ... Kao ubod noža ravno u srce je osjetio kad je ugledao ovaj zadnji zagrljaj.....
