"Mert da li si znao da je Esma u Istambulu???"
Ovo pitanje starog i vjernog prijatelja Osmana ga izbaci iz ravnoteže ...
Esma ... Nije o njoj razmišljao , dobro jest razmišljao ali nije nikog pitao ništa vezano za nju, niti su je spominjali u njegovom društvu ili razgovoru... I njemu kao i Esmi ponos nije dozvolio da pita za nju kao što ni ona nije pitala za njega....
-Mert:" U Istambulu??? Siguran si??? "
-Osman:"Aha , Asi mi je rekla , već oko dva mjeseca je kod tetke , imala je neku nezgodu pa dok se oporavi doće kod dede i ko zna kako Asi misli da će ostati u Turskoj..."
-Mert:" Da li je dobro , nadam se ništa ozbiljno??"
Pokušao je zvučati opušteno ali ga neka tuga, briga , ma ni sam nije znao tačno šta ga je obuzelo jer je mislio da je ona povrijedjena...
-Osman:" Jao izvini, ne ona sa njom je uredu sve i bolje nego prije, tetka je pala , a Esma oooo prijatelju provjeri malo Facebook i vidjećeš i sam!!! Ili bolje nemoj, kad vidiš šta si mogao imati proklinjačeš Ameriku više nego sad..."
-Mert:" Pretjeruješ kao i uvjek... U ostalom ja sam odluku donio nakon njenog odlaska i koliko zvučalo glupo , ja se ne sramim reći da je ona meni dala nogu!!!"
Volio je društvo Osmana i nisu ništa krili jedan od drugog, ali mu jednu stvar nikad nije priznao a to je da nikad nije prebolio Esmu, da i nakon sedam godina nosio njenu sliku kao hamajliju... Zaspivao je sa istom slikom kao i ona , slika njih dvoga zbog koje je proliveno more suza...
Nakon odlaska Osmana nije mogao da izdrži , našao je Facebook i osjetio toliku tugu i bol da je proklinjao Osmana što je nakon toliko godina morao da otvori staru ranu, ranu koja je još uvjek krvarila i nikad nije zarasla ...
Moglo se primjetit da nije odavno aktivna i da nije imala par slika, ali su mu bile dovoljne i one dvije sa Damirom, nije ni primjetio da na slikama s njim nije imala osmjeh jer mu je pogled zastao na njenoj ruci i prstenu, nakon provjerenog Damirovog profila shvatio je da je zaručena ...
San mu nije dolazio, ma koliko se trudio nije mogao da zaspe od same pomisli da je tu i da će je za koji dan vidjeti kako prolazi njegovom ulicom kao prije... Uz razmišljanje kako će izgledati njihov susret je konačno pred samu zoru zaspao...
Iščekivao je skoro svaki dan da će je ugledti ali nakon sedam dana je lagano krenuo da gubi nadu, pomislio je kako je samo došla zbog tetke i da će se vratit bez da dodje u Izmir... Čekao je neke novosti o njoj od Osmana ali on kao u inat nije je više spominjao, a on opet nije htio da ga pita...
Sjedili su na njihovom omiljenom mjestu i svi su pričali i smijali se samo je Mert vrtio telefon na stolu i pokušavao da bude prisutan ali su ga misli uporno nosile Esmi, neko je spomenuo njeno ime i svi su gledali u njega, on je upitno gledao i podigao ruke , nakon par sekundi je rekao:" Što me gledate??? Nešto vam nije jasno???"
Bio je zahvalan samom sebi da je ovo upitao jer je Asi ponovila:" Esma je sinoć stigla iz Istambula, čekamo je ..."
Od sreće je mogao da skače ali je ostao smiren i slegnuo ramenima trudeći se maksimalno da sakrije ono što je osjećao pa je rekao:" O fino , ovdje će doći ili??"
-Asi:" Aha , bar mi je tako sinoć rekla, rekla je da javim društvu jer želi sve da nas vidi "
-Mert:" Sama ili sa vjerenikom???"
Asi mu nije imala vremena dati odgovor jer je Osman i sveg glasa vikao:"Esmaaaa!!! Ljudi Esma je došla!!!!"
Svi su se pozdravljali samo je Mert sjedio i posmatrao je , čekao je svoj red , a sve i da je htio nije imao snage u nogama , jer mu je oduzimala dah , bila je mnogo ljepša nego na slikama i kako je on pamti... Duga ravna crna kosa kao svileno platno je plesala na vjetru , plave oči pune suza su joj krasile duge guste trepavice , bila je i malo deblja , ...
Ustao je i uzeo joj ruku, i kao da je vrijeme stalo svi su gledali u njih, prva je Esma reagovala zagrlila ga je lagano i prošaputala "Drago mi je da si i ti došao.."
Osman je stolicu za Esmu stavio pored Mertove, sjela je jer su joj noge drhtale, nije očekivala susret s njim, ne ovako i ne pred starim društvom koje je znalo za njihovu ljubav i niko od njih nije mogao ni da zamisli da njih dvoje će otići na suprotne strane svijeta i okončati vezu od skoro pet godina...
Pogledi su bili na njoj i svi su čekali da čuju o njenom život u Njemačkoj , isto kao i prije kad je osjećala nervozu i stid držala je oboren pogled i zadivala kosu iza uha... Asi je prekinula napetu atmosferu rječima:" Esma mogla si im ispričati ukratko o životu tamo sigurno ih zanima, a i mene interesuje puno toga jer nikad nismo razgovarale na miru i puno toga ni ja ne znam ...."
-Esma:" Nemam ni ja ništa posebno za ispričati, od ovih sedam godina pet sam provela u školi, otac nije odustajao da me postavi na čelo firme , umorila sam se od njegovih želja i pravila i života koji je on isplanirao za mene pa sam odlučila da posvetim malo vremena dedi dok ne odlučim šta dalje sa životom...."
Niko osim Merta nije poznavao njenog oca jer je samo dva puta dolazio u Izmir, i niko nije mogao razumjeti Esmu zbog njene odluke tako da su se samo osmjehnuli na njenu priču ... Mert se opušteno namjestio na stolici, jednom rukom je pridržavao glavu dok je u drugoj držao čašu u krilu, njegovo sjedenje je iznenadilo Esmu ali ne više nego kad ju je upitao:" I to nije smetalo tvom zaručniku??"
Svi su bili iznenadjeni uključujući i Esmu, niko nije znao da on zna bilo šta o njoj a još manje da je zaručena ... Bila je ubijedjena da je on do sad oženio Zeyneb pa je odlučila da ga rani lažima , da i on bar na tren osjeti bol prevare i izadje mada nije bila sigurna u to da li je osjećao prema njoj ono što je ona osjećala prema njemu prije a i sad ... Pa je vrteći majčin prsten na ruci uz nervozni osmjeh odgovorila:"Damir i ja smo u vezi pet godina, i poznaje me bolje od mene same , podržava me u mojim odlukama i toliko je siguran u našu ljubav da mu jedino mogu nedostajati ... A mislim da će ova moja posjeta i vrijeme što smo odvojeni samo ojačati našu ljubav , jer već mi nedostaje ...."
Posljednje rječi je rekla tiho da ih je samo Mert mogao razumiti i čuti, ali joj to nije bila namjera više ju je bolilo što laže i što je kida da ovako priča o čovjeku kojeg je mrzila u svojoj blizini i što joj je poljubac i zagrljaj bio kao kazna... Nije mogla da kaže Mertu da ona Damira prezire i da je njen dolazak ustvari bio zato što je želila da ode od njega i da se sad nada da će on naći neku drugu jer ona nije imala više strpljanja, toliko puta je željela da mu kaže istinu ali ga je žalila , nije želila da osjeti bol suza koje peku zbog njenog odlaska kao što je ona osjetila zbog Mertovog ....
